Jedan od naših komentatora iznio je odbranu stava Jehovinih svjedoka u vezi sa obaveznim prijavljivanjem slučajeva zlostavljanja djece. Slučajno mi je identičnu odbranu dao i moj dobar prijatelj. Vjerujem da odražava uobičajeno vjerovanje među Jehovinim svjedocima, pa sam stoga smatrao da je potrebno više od odgovora na razini komentara.
Evo argumenta odbrane:

Kraljevska komisija pokazala je da WT već duže vrijeme proizvodi materijal za edukaciju ljudi o opasnosti od zlostavljanja djece. Politika JW je raditi prema onome što Biblija kaže. Za njih je Biblija iznad zakona zemlje, ali oni se pridržavaju tamo gdje zakoni ne proturječe ili ne idu u prilog biblijskim smjernicama.
Pravilo dvoje svjedoka odnosi se samo na zajedničko djelovanje, a ne na pravno djelovanje. Roditelji ili staratelji moraju preuzeti pravne postupke. Izgleda da mnogi roditelji nisu htjeli prijaviti takve stvari vlastima, jer nisu htjeli svađu. Jedna od stvari koju je Kraljevska komisija prokomentirala jeste da Australija nema jedinstvene zakone o izvještavanju o takvim stvarima. JW-ovi u državama u kojima je to obavezno prijavili bi to čak i ako roditelji to nisu želeli.
Nisu to bili veliki problemi zbog kojih su papiri otkrili to.

Ne želim izdvojiti komentatora, već samo njegov argument.
Organizacija se skriva iza činjenice da tamo gdje postoji obavezno izvještavanje to i poštuju. Ovo je crvena haringa. Implikacija je da ako vlada ne smatra da je prijavljivanje svih slučajeva zlostavljanja djece dovoljno važno da bi postalo obavezno, nepravedno je spustiti se na nas zbog toga što nismo prijavili. Ono što je izašlo na saslušanju Australijske kraljevske komisije bilo je da su neke države imale obavezno izvještavanje i ukinule ga. Razlog je bio taj što su ljudi, čineći ga obaveznim, prijavljivali sve iz straha da će biti kažnjeni. Vlasti su tada bile zatrpane mnoštvom trivijalnih žalbi i provele su toliko vremena prateći ih sve da su strahovale da će legitimni slučajevi provući kroz pukotine. Nadali su se da će ukidanjem zakona o obaveznom izvještavanju ljudi učiniti pravu stvar i prijaviti legitimne slučajeve. Svjedoci vjerovatno ne bi očekivali da „svjetski“ ljudi rade ispravno, ali zašto ne bismo učinili ono što vlasti očekuju, s obzirom da se držimo višeg standarda?
Dvije su stvari koje previdimo u svojoj laganoj odbrani ove ozbiljne situacije. Prva je da, čak i ako postoji obavezan zakon o izvještavanju, on se odnosi samo na navode o zlostavljanju djece. To je to navode ne zločini.  Gospodin Stewart, advokat komisije, jasno je rekao da je prijavljivanje zločina obavezno. Tamo gdje postoje jasni dokazi o zlostavljanju djece - kada je bilo moguće primijeniti pravilo za dva svjedoka - imamo zločin i svi zločini se moraju prijaviti. Ipak, čak i u slučajevima kada je zločin očito počinjen, još uvijek nismo uspjeli da ga prijavimo. Nismo prijavili slučajeve 1000! Koja bi od toga mogla biti odbrana?
The 2nd poanta je u tome da vlada ne bi trebala obavezu prijavljivanja navoda o takvom teškom zločinu učiniti obaveznom. Savest svakog građanina koji poštuje zakon treba da ga motiviše da nadređenim vlastima prijavi bilo koji teški zločin, posebno onaj koji predstavlja jasnu i prisutnu opasnost za stanovništvo. Ako je Organizacija istinski spremna stajati uz tvrdnju da radimo ono što kaže Biblija, zašto onda ne poštujemo Bibliju u pogledu pokazivanja potčinjenosti nadređenim vlastima pokušavajući da sami vodimo krivične slučajeve? (Rimljanima 13: 1-7)
Zašto se sa tim zločinom bavimo drugačije nego što bi to činili bilo koji drugi? Zašto kažemo da je to samo odgovornost porodice?
Recimo da se javila sestra i prijavila starješinama da je vidjela starca kako izlazi iz štale sa krvlju na odjeći. Potom je ušla u štalu i pronašla tijelo ubijene žene. Da li bi starci prvo otišli do brata ili bi išli direktno u policiju? Na osnovu načina na koji rješavamo slučajeve zlostavljanja djece, oni bi išli bratu. Recimo da brat poriče da je uopće bio tamo. Stariji sada imaju posla sa jednim svjedokom. Na osnovu toga kako se bavimo slučajevima zlostavljanja djece, brat bi i dalje služio kao stariji, a mi bismo obavijestili sestru da ima pravo da ode u policiju. Ako to ne učini, tada niko neće znati ako neko ne naleti na leš. Do ovog trenutka, brat će sakriti leš i očistiti mjesto zločina.
Ako „ubijenu ženu“ zamenite sa „seksualno zlostavljanim detetom“, imate tačan scenario onoga što smo učinili ne samo u Australiji, već i širom sveta, hiljadama puta.
A šta ako se ubica kojeg smo upravo izgovorili ispostavi serijskim ubicom i ponovo ubije? Ko snosi krivicu za sva ubistva koja počini od tada? Bog je rekao Ezekielu da će, ako ne upozori zle, zli umrijeti, ali Jehova će Ezekiela smatrati odgovornim za njihovu prolivenu krv. Drugim riječima, zbog neprijavljivanja snosio bi krivicu za krv. (Ezekiel 3: 17-21) Da li se ovo načelo ne bi primjenjivalo u slučaju neprijavljivanja serijskog ubojice? Naravno! Ne bi li se princip primjenjivao i u slučaju neprijavljivanja nasilnika djece? Serijske ubojice i zlostavljači djece slični su po tome što su obojica kompulsivni ponavljači. Međutim, serijske ubice su prilično rijetke, dok su zlostavljači djece, što je tragično, česta pojava.
Pokušavamo se osloboditi odgovornosti tvrdeći da slijedimo Bibliju. Koji je to biblijski spis koji nam govori da nemamo obavezu štititi one u skupštini i one u zajednici od vrlo ozbiljne prijetnje njihovom zdravlju i dobrobiti? Nije li to jedan od razloga zbog kojih tvrdimo da autoritet neprestano kuca na vrata? Činimo to iz ljubavi kako bismo ih upozorili na nešto vrlo opasno ako to zanemaruju. To je naša tvrdnja! Čineći ovo, vjerujemo da se oslobađamo krivice, slijedeći model koji je postavio Ezekiel. Ipak, kada je prijetnja još neizbježnija, tvrdimo da je ne moramo prijaviti ako nam to nije naloženo. Činjenica je da nam je to naredio najviši autoritet u svemiru. Čitav Mojsijev zakon počivao je na 2 principa: voljeti Boga iznad svega i voljeti svog bližnjeg kao samoga sebe. Ako imate djecu, ne biste li željeli znati o potencijalnoj prijetnji njihovoj dobrobiti? Da li biste smatrali da vam susjed koji je znao za takvu prijetnju i nije vas upozorio pokazuje ljubav? Ako bi vaša djeca nakon toga bila silovana i ako biste saznali da je vaš susjed znao za prijetnju i nije vas upozorio, ne biste li ga smatrali odgovornim?
U našem primjeru jednog svjedoka ubistva, postojali su forenzički dokazi koje je policija mogla koristiti za potencijalno utvrđivanje krivice ili nevinosti brata kojem je svjedočeno napuštanje mjesta zločina. U takvom bismo slučaju sigurno pozvali policiju, znajući da oni imaju sredstva koja nam nedostaju za utvrđivanje činjenica. Isto vrijedi i za slučajeve zlostavljanja djece. To što se nismo koristili ovim alatom pokazuje da nas drugi zapravo ne zanimaju, niti nas zanima posvećenje Božjeg imena. Ne možemo osveštati Božje ime time što ga ne poslušamo. Zanima nas samo zaštita ugleda Organizacije.
Ne stavljajući Božji zakon na prvo mjesto, sami smo sebi postavili prijekor, a budući da pretpostavljamo da ga predstavljamo i nosimo njegovo ime, donosimo mu prijekor. Biće ozbiljnih posljedica.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    21
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x