[Od ws12 / 15 str. 9 za veljaču 8-14]

"Riječ Božja je živa." - On 4: 12

Jedna od značajnih karakteristika Novog svjetskog prijevoda Svetoga pisma (NWT) jest njegovo vraćanje Božjeg imena na njegovo ispravno mjesto. Mnogi drugi prijevodi zamjenjuju GOSPODA gdje se Tetragrammaton nalazi u originalu.

Stavak 5 utvrđuje načelo koje i dalje vodi Odbor za prijevod novog svijeta[I] do današnjeg dana.

Zašto je uključivanje ili izostavljanje Božjeg imena važno? Vješt prevoditelj zna važnost razumijevanja namjere autora; takvo znanje utječe na mnoge odluke prevođenja. Bezbroj biblijskih stihova pokazuje važnost Božjeg imena i njegovog posvećenja. (Ex. 3: 15; P.s. 83: 18; 148:13; Je. 42: 8; 43:10; Ivan 17: 6, 26; Djela 15: 14) Jehova Bog - autor Biblije - nadahnuo je svoje pisce da slobodno koriste njegovo ime. (Čitati Ezekiel 38: 23.) Propuštanje imena, nađeno tisućama puta u drevnim rukopisima, pokazuje nepoštovanje autora.

Ispitajmo prvi odjeljak podebljanog slova. Istina je da prevoditelju uvelike pomaže razumijevanje namjere autora. Kao mladić radio sam kao profesionalni prevoditelj i često sam otkrio da fraza ili čak riječ na izvornom jeziku nosi dvosmislenost koja nije prenesena na engleski. U takvim sam slučajevima morao birati između dvije različite riječi, a znajući autorovu namjeru bilo je presudno u odluci koju ću koristiti. Naravno, obično sam imao korist imati autora pri ruci, pa bih ga mogao pitati, ali prevoditelj Biblije ne uživa tu prednost. Stoga je zavaravajuće reći da je „takav znanje utječe na mnoge odluke prevođenja. "To nije znanje kad ne možete pitati autora što on misli. To je pretpostavka, vjerovanje, možda deduktivno zaključivanje, ali znanje? Ne! Takva izjava pretpostavlja razinu razumijevanja do koje se može doći samo božanskim otkrivenjem, a Odbor za prevod teško to posjeduje.

Čini se da je drugi odjeljak podebljan aksiomatičan, iako sam siguran da se oni koji podržavaju uklanjanje božanskog imena iz prijevoda Biblije ne bi složili. Ipak, sumnjam da bi većina nas imala problema s tim. Način na koji se koristi u članku predstavlja problem. Da biste objasnili, pogledajte pitanje za sljedeći odlomak.

"Zašto revidirani Novi svjetski prijevod ima šest dodatnih pojava božanskog imena?"

Osam milijuna svjedoka koji proučavaju ovaj članak zasigurno pretpostavljaju da je samo šest novih pojava u pitanju, dok su sve ostale pojave 7,200 rezultat „izostavljanja imena, pronađenog tisućama puta u drevnim rukopisima“. Stoga će moja braća JW nastaviti s zabludom da je više od 200 umetaka božanskog imena u Kršćanskom pismu rezultat pronalaska drevnih rukopisa koji ga uključuju. Ovo nije slučaj. Danas postoji više od 5,000 rukopisa i fragmenata rukopisa ovih Pisama, a ne jedan - ponovimo to radi jasnoće -ne jedan uključuje božansko ime.

Stavak 7 kaže da je „dodatak reviziji 2013 za Novi svjetski prijevod sadrži ažurirane podatke o „značaju božanskog imena. Ono što ne navodi je da su uklonjene sve reference "J" pronađene u Dodatku 1D prethodnog izdanja. Bez ovih referenci, biblijski student koji koristi novi prijevod jednostavno će vjerovati da se svaki put kada se ime Jehova pojavi u kršćanskom pismu, ono nalazi u izvornom rukopisu. Međutim, ako se vrati na staru verziju i pogleda sada uklonjene "J" reference, vidjet će da se svaka pojava temelji na nečijem prijevodu, a ne na originalnoj kopiji rukopisa.

Postupak mijenjanja prijevoda da se čita drugačije od onog u originalu naziva se "pretpostavka emendation". To znači da prevoditelj mijenja ili mijenja tekst na temelju nagađanja. Postoji li ikad valjan razlog za dodavanje ili oduzimanje Božje riječi na temelju nagađanja? Ako se ovo zaista smatra potrebnim, ne bi li iskreno bilo obavijestiti čitatelja da unosimo promjene temeljene na pretpostavkama i ne navesti ga da vjeruje da imamo posebno znanje o tome što autor (Bog) namjerava i / ili impliciraju da uopće nema nagađanja, već da je prijevod nečega što se zapravo nalazi u izvorniku?

Međutim, nemojmo kriviti odbor. Moraju dobiti odobrenje za sve ove stvari kako je navedeno u paragrafima 10, 11 i 12. Ovo odobrenje dolazi od Upravnog tijela. Imaju žar za Božjim imenom, ali ne prema točnom znanju. (Ro 10: 1-3) Evo što previđaju:

Jehova je svemogući Bog. Unatoč najboljim naporima Đavola, Jehova je sačuvao svoje ime u drevnim rukopisima koji su prije kršćanstva. Prve biblijske knjige napisane su 1,500 godina prije nego što je Krist hodao zemljom. Ako je svoje ime mogao sačuvati tisućama puta u rukopisima koji su bili drevni u Isusovo vrijeme, zašto ne bi mogao učiniti isto za one novije? Moramo li vjerovati da Jehova nije mogao sačuvati svoje ime ni u jednom od danas objavljenih rukopisa 5,000 +?

Želja prevoditelja da "obnove" božansko ime čini se da djeluje protiv Boga. Njegovo je ime važno. O tome nema sumnje. Iz tog razloga, zašto je to otkrio tijekom 6,000 puta u pretkršćanskim pismima. Ali kad je došao Krist, Jehova je želio otkriti nešto drugo. Njegovo ime, da! Ali na drugačiji način. Kad je Mesija stigao, došlo je vrijeme za novu, proširenu objavu Božjeg imena.

To za moderno uho može zvučati neobično, jer ime promatramo kao puki naziv, oznaku - sredstvo za razlikovanje osobe A od osobe B. U drevnom svijetu to nije tako. Nije bilo stvarno ime Tetragrammaton koje je bilo nepoznato. To je bio karakter, Božja osoba, koju ljudi nisu shvatili. Mojsije i Izraelci znali su Tetragrammaton i kako ga izgovoriti, ali nisu poznavali osobu koja stoji iza njega. Zato je Mojsije pitao kako se zove Bog. Htio je znati koji poslao ga je na ovu misiju, a znao je da će i njegova braća to htjeti znati. (Primjer 3: 13-15)

Isus je došao spoznati Božje ime na način koji se nikad prije nije dogodio. Ljudi su jeli s Isusom, hodali s Isusom, razgovarali s Isusom. Promatrali su ga - njegovo ponašanje, misli, procese i osjećaje - i shvatili njegovu osobnost. Kroz njega su oni - i mi - upoznali Boga kao što to nikada prije nije bilo moguće. (Ivan 1: 14, 16; 14: 9) U koji kraj? Da bismo mogli nazvati Boga, Oče! (Ivan 1: 12)

Ako pogledamo molitve vjernih ljudi zabilježene u hebrejskim pismima, ne vidimo da se oni odnose prema Jehovi kao njihovom Ocu. Ipak Isus nam je dao uzornu molitvu i naučio nas moliti na ovaj način: "Oče naš na nebesima ..." Danas to shvaćamo zdravo za gotovo, ali ovo je bila radikalna stvar u njegovo doba. Nitko nije rizikovao nazvati se Božijim djetetom, osim ako ga neko nije preuzeo za pretpostavljenog bogohulitelja i kamenovao. (Ivan 10: 31-36)

Značajno je da se NWT počeo prevoditi tek nakon što je Rutherford izašao sa svojim antitipskim učenjem da su ostale ovce od Ivan 10: 16 nisu bili Božja djeca. Koje dijete naziva oca imenom? JW Ostale ovce u molitvi nazivaju Jehovu imenom. Otvaramo molitvu s "Oče naš", ali onda se vraćamo natrag u ponavljanje božanskog imena. Čuo sam ime korišteno preko desetak puta u jednoj molitvi. Tretira se gotovo kao da je talisman.

Što bi značilo Romance 8: 15 jesmo li trebali zavikati "Abba, Jehova", umjesto "Abba, oče"?

Čini se da je cilj povjerenstva za prijevod bio dati JW Other Sheep Bibliju sasvim svojoj. To je prijevod za ljude koji sebe smatraju Božjim prijateljima, a ne njegovom djecom.

Ovaj je novi prijevod zamišljen da nas učini posebnim, povlaštenim ljudima iz cijelog svijeta. Primjetite naslov na stranici 13:

"Kakva je privilegija imati Jehovu da nam govori na našem jeziku!"

Ovaj citat sa samo-čestitkama želi čitatelju usaditi ideju da ovaj novi prijevod dolazi upravo od našega Boga. Ništa slično ne bismo rekli ni o jednom drugom izvrsnom modernom prijevodu koji nam je danas dostupan. Nažalost, naša braća najnoviju verziju NWT-a smatraju "obaveznom upotrebom". Čuo sam prijatelje kako pričaju kako su ih kritizirali zbog korištenja starije verzije NWT-a. Zamislite što bi se dogodilo da prijeđete od vrata do vrata koristeći drugu verziju, King James ili New International Version.

Istina, braća su se uključila u ideju koju nosi stranica 13 opis. Oni vjeruju da nam Jehova govori kroz ovaj novi prijevod. S tim gledištem nema mjesta za ideju da su neki tekstovi možda slabo prevedeni ili da je možda došlo do nekih pristranosti.

___________________________________________________

[I] Dok su članovi izvornog odbora držani u tajnosti, opći je osjećaj da je Fred Franz gotovo cijeli prijevod napravio, a drugi su poslužili kao lektori. Nema dokaza da trenutni odbor uključuje bilo kakve učenjake iz Biblije ili drevnog jezika i vjeruje se da su oni u velikoj mjeri djelo revizije, a ne prijevoda. Sve inačice koje nisu na engleskom jeziku prevedene su s engleskog i ne čine izvorne jezike hebrejskog, grčkog i aramejskog jezika.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    11
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x