Što si učinio?

Tada je Jehova Bog rekao ženi: "Što si ovo učinio?" (Postanak 3: 13)

Možda postoji više načina za opisivanje Evinog grijeha, ali zasigurno bi jedan od njih bio „dodirivanje onoga što ona nije bila ovlaštena dotaknuti“. To nije bio lakši grijeh. Do nje se mogu pratiti sve ljudske patnje. Sveta pisma obiluju primjerima Božjih sluga koji su upali u istu zamku.

Tu je Saulova žrtva pričesti:

Čekao je sedam dana dok nije bilo određeno vrijeme koje je Samuel odredio, ali Samuel nije došao u Gilʹgal, a ljudi su se raspršili s njega. Napokon Šaul reče: "Donesite mi paljenicu i zajedništvo." I prinosi paljenicu. Ali čim je završio prinošenje spaljene žrtve, Samuel je stigao. Tako je Saul izašao u susret i blagoslovio ga. Tada je Samuel rekao: "Što si učinio?" (1 Samuel 13: 8-11)

Tu je Uzzah zgrabio arku:

Ali kad su došli do Naconovog gumna, Uzʹza je ispružio ruku prema Kovčegu pravog Boga i zgrabio je, jer ga je stoka gotovo uznemirila. Tada je Jehovin bijes bljesnuo protiv Uzʹzeja, a istinski Bog ga je udario dolje zbog svog nečasnog čina i tamo je umro pored Kovčega pravog Boga. (2 Samuel 6: 6, 7)

U hramu gori Uzijin tamjan:

Međutim, čim je bio snažan, srce mu je postajalo pokoreno vlastitoj propasti i nevjernički je postupio protiv Jehove, Boga svoga, ulazeći u hram Jehovin da pali tamjan na tamjanskom žrtveniku. odmah su Az-a · ri'ah svećenik i 80-ovi drugi hrabri Jehovini svećenici ušli za njim. Suočili su se s kraljem Uz · zi'ah i rekli mu: „Nije dobro da ti, Uz · zi'ah, palite tamjan Jehovi! Samo su svećenici trebali paliti tamjan jer su Aronovi potomci oni koji su posvećeni. Izađi iz svetišta, jer si se nepošteno ponašao i zbog toga nećeš dobiti slavu od Jehove Boga. "Ali Uz · zi'ah, koji je imao u kadionici kadionicu za unošenje tamjana, postao je bijesan; i za vrijeme bijesa protiv svećenika, lepre je izbila na čelo u nazočnosti svećenika u kući Jehovi pored tamjanskog žrtvenika. (2 kronike 26: 16-19)

A danas? Postoji li način na koji Jehovini svjedoci 'dodiruju ono čega nisu ovlašteni dirati'? Razmotrite sljedeći spis:

Što se tiče toga dana i sata nitko ne zna, ni anđeli nebeski ni Sin, već samo Otac. (Matthew 24: 36)

Sada razmotrite sljedeći citat studenog izdanja 2018-a za travanj osmatračnica:

Danas imamo sve razloge da vjerujemo da je Jehovin dan velikog i vrlo strahovitog.  - w18 travanj str. 20-24, par. 2.

Da bismo vidjeli što se podrazumijeva pod „blizu“, pogledajmo 15. siječnja 2014 osmatračnica članak pod naslovom "Neka dođe vaše kraljevstvo ”- Ali kada?:

Ipak, Isusove riječi u Mateju 24: 34 daj nam pouzdanje da će barem neki ljudi iz ove generacije nipošto preći prije nego što vidimo početak velike nevolje. Tome bi trebalo dodati i naše uvjerenje da ostaje malo vremena prije nego što kralj Božjeg kraljevstva postupi kako bi uništio zle ljude i uveo u pravični novi svijet.-2 Ljubimac 3:13. (w14 1 / 15 str. 27-31, par. 16).

Kao što vidite, "uskoro" znači u životnom vijeku ljudi koji su sada živi, ​​a kako je u članku već jasna rečenica, ti su ljudi "napredni u godinama". Ovom logikom možemo izračunati da smo prilično blizu i postaviti gornju granicu koliko ovaj stari svijet može trajati. Ali zar ne bismo trebali znati kada dolazi kraj? Mnogi su svjedoci, uključujući i mene u prošlim vremenima, ponudili objašnjenje da ne pretpostavljamo da znamo dan i sat, samo da je kraj vrlo blizu. Ali pažljiva analiza spisa pokazuje da se ne možemo tako lako opravdati. Obratite pažnju na to što je Isus rekao kratko prije svog uzašašća na nebo:

Pa kad su se okupili, upitali su ga: "Gospodine, vraćaš li u ovo vrijeme kraljevstvo Izraelu?" Rekao im je: "Ne pripada vam da znate vrijeme ili godišnja doba koja je Otac smjestio u svoje vlastita nadležnost. (Djela 1: 6, 7)

Primijetite da nije samo točan datum izvan naše nadležnosti, to je znanje o „vremenima i godišnjim dobima“ koje ne pripada nam, Svaka pogodba, svako izračunavanje za određivanje blizine kraja, pokušaj je da dobijemo ono za što nismo ovlašteni. Eva je umrla zbog toga. Uzzah je umro zbog toga. Uzziah je bio pogođen leprezi zbog toga.

William Barclay, u svome Dnevna studija Biblije, imao je ovo reći:

Matej 24: 36-41 odnose se na drugi dolazak; i oni nam govore određene najvažnije istine. (i) Kažu nam da je sat tog događaja poznat samo Bogu i Bogu. Jasno je, dakle, to nagađanja o vremenu drugog dolaska nisu ništa manje od bogohuljenja, jer čovjek koji tako nagađa pokušava od Boga otkinuti tajne koje pripadaju samo Bogu. Nije dužnost bilo koga čovjeka špekulirati; njegova je dužnost pripremiti se i paziti. [Naglasak]

Bogohuljenje? Je li to stvarno tako ozbiljno? Ilustracije radi, pretpostavimo da ste se vjenčali i da ste iz svojih razloga tajnost održavali. Toliko kažeš svojim prijateljima. Tada vam dolazi jedan prijatelj i traži da mu kažete datum. Ne, vi odgovorite, ja to držim u tajnosti do pravog vremena. "Hajde" inzistira vaš prijatelj, "recite mi!" Iznova i iznova inzistira. Kako bi se ti osjećao? Koliko bi vremena trebalo da njegova drskost prijeđe iz blago dosadne u vrlo dosadnu, u bijesnu? Zar njegovi postupci ne bi bili krajnje nepoštivanje vaših želja i vašeg prava da otkrijete datum kada smatrate da je to potrebno? Da je nastavio dan za danom i tjedan za tjednom, bi li prijateljstvo opstalo?

Ali pretpostavimo da se tu nije zaustavilo. Sad počinje govoriti drugim ljudima da ste mu, zapravo, rekli - i samo njemu - datum i da ako oni žele ući na gozbu, vi i samo njega ste ovlastili za prodaju karata. Povremeno određuje datume, samo da prođu bez vjenčanja. Ljudi se naljute na vas, misleći da nepotrebno odgađate. Zbog toga gubite prijatelje. Postoje čak i neka samoubojstva povezana s razočaranjem. Ali vaš nekadašnji prijatelj od toga uredno živi.

Još uvijek se pitate je li to doista toliko ozbiljno?

Ali pričekajte malo, što je sa znakom koji se nalazi u Mateju 24, Marku 13 i Luki 21? Nije li Isus dao znak upravo kako bismo mogli znati kada se bliži kraj? To je pošteno pitanje. Pogledajmo kako započinje Lukin račun:

Zatim su ga ispitivali govoreći: "Učitelju, kada će to zapravo biti i što će biti znak kada se te stvari dogode?" Rekao je: "Pazite da niste zavedeni jer će mnogi doći na osnovu mog imena govoreći, 'Ja sam on' i 'Vrijeme je blizu'.¹ Ne idi za njima. (Luka 21: 7, 8)

S obzirom na to da Lukino izvješće započinje upozorenjem da ne slijedi one čija je poruka 'vrijeme je blizu', a pred kraj Matejeva izvješća Isus navodi da nitko ne zna dan ili sat, čini se jasnim da znak ne bi počeo biti očita desetljećima (ili čak stoljećem) prije kraja.

Što je s hitnošću? Zar nam razmišljanje da je kraj blizu ne pomaže da budemo budni? Ne prema Isusu:

Zato budite na straži jer ti ne znaš onoga dana kada dolazi tvoj Gospodar. "Ali znajte jedno: Da je domaćin bio znao u kojem satu lopov dolazi, ostao bi budan i ne bi dopustio provaljivanje njegove kuće. Na ovaj se račun također dokazujete da ste spremni jer Sin Čovječji dolazi u sat za koji mislite da to neće biti. (Matthew 24: 42-44)

Imajte na umu da nam ne govori da „budimo na straži“ jer nam znak omogućuje da znamo da je kraj blizu, već nam kaže da budemo na satu jer ne znam. A ako će doći u vrijeme u kojem 'ne mislimo biti to', onda jesmo ne mogu to znati.  Kraj bi mogao doći u bilo kojem trenutku. Kraj možda neće doći za našeg života. Iskreni kršćani uravnotežuju te koncepte gotovo dva tisućljeća. Nije lako, ali to je volja našega Oca. (Matej 7:21)

Bog nije onaj kojem se treba rugati. Ako više puta i neprekorno pokušamo „otimati Bogu tajne koje pripadaju samo Bogu“, ili još gore, prijevarom izjavljujemo da smo to već učinili, što ćemo požnjeti? Čak i ako se osobno suzdržimo od davanja takvih izjava, hoćemo li biti blagoslovljeni što ćemo s odobravanjem slušati one koji drsko izjavljuju „vrijeme je blizu“? Prije nego što dođemo na red da čujemo riječi "što ste učinili?", Zašto ne bismo iskoristili vrijeme za meditaciju na pitanje "što ćemo učiniti?"

______________________________________________________________

AndereStimme