Kad je Isus šokirao mnoštvo, a očito i svoje učenike, svojim govorom o tome da trebaju jesti njegovo meso i piti njegovu krv, ostalo je samo nekoliko. Onih nekolicina vjernih nije razumjelo značenje njegovih riječi više od ostalih, ali zaglavili su u tome što je on kao jedini razlog rekao: „Gospode, kome da odemo? Imate izreke o vječnom životu, a mi smo povjerovali i spoznali da ste Vi Sveti Božiji. " - Jovan 6:68, 69
Isusovi slušatelji nisu izlazili iz lažne religije. Nisu bili pagani čija se vjera temeljila na legendi i mitologiji. To su bili izabrani ljudi. Njihova vjera i oblik obožavanja sišli su od Boga Jehove preko Mojsija. Njihov zakon napisao je Božji prst. Prema tom zakonu, unošenje krvi bilo je glavni prijestup. I evo Isus im govori da ne samo da će morati piti njegovu krv, već i jesti njegovo meso kako bi se spasili. Da li bi sada ostavili svoju božanski određenu vjeru, jedinu istinu koju su ikad znali, da slijede ovog čovjeka tražeći od njih da izvrše ta odvratna djela? Kakav je to skok vjere morao biti da bi se držao njega u tim okolnostima.
To su učinili i apostoli, ne zato što su razumjeli, nego zato što su prepoznali ko je on.
Također je očito da je Isus, najmudriji od svih ljudi, tačno znao što čini. Iskušavao je svoje sledbenike istinom.
Postoji li paralela ovoga za Božji narod danas?
Nemamo nikoga ko govori samo istinu kao što je Isus govorio. Ne postoji nepogrešiv pojedinac ili grupa pojedinaca koji mogu polagati pravo na našu bezuvjetnu vjeru kao što je to mogao Isus. Stoga se može činiti da Petrove riječi ne mogu naći modernu primjenu. Ali je li to zaista tako?
Određeni broj nas koji smo čitali i dali svoj doprinos ovom forumu doživjeli smo vlastitu krizu vjere i morali smo odlučiti kamo ćemo ići. Kao Jehovini svjedoci, svoju vjeru nazivamo istinom. Koja druga grupa u kršćanstvu to radi? Svakako, svi oni misle da imaju istinu u jednom ili drugom stepenu, ali istina im zapravo nije toliko važna. Nije presudno, kao ni za nas. Pitanje koje se često postavlja kada prvi put sretnemo kolegu svjedoka je: "Kada ste saznali istinu?" ili "Koliko ste dugo u istini?" Kad svjedok napusti skupštinu, mi kažemo da je „ostavio istinu“. To autsajderi mogu shvatiti kao nadmenost, ali ide u srž naše vjere. Cijenimo tačno znanje. Vjerujemo da crkve kršćanstva uče laž, ali istina nas je oslobodila. Uz to, sve nas više uče da je ta istina do nas došla preko grupe pojedinaca koji su identificirani kao „vjerni rob“ i da ih je Jehova Bog imenovao svojim kanalom komunikacije.
S takvim držanjem tijela lako je shvatiti koliko je bilo teško nama koji smo shvatili da neka od onoga što smo smatrali temeljnim uvjerenjima nemaju temelje u spisima, već se zapravo temelje na ljudskim nagađanjima. Tako je bilo i za mene kada sam vidio da je 1914. bila samo još jedna godina. Od djetinjstva su me učili da je 1914. godina započela posljednje dane; godina kada su prestala neznabožačka vremena; godine kada je Krist počeo vladati s neba kao kralj. To je bilo i ostalo jedno od prepoznatljivih obilježja Jehovova naroda, nešto što nas izdvaja od svih ostalih religija koje tvrde da su kršćanske. Do nedavno ga nikada nisam ni ispitivao. Čak i dok je druga proročanska tumačenja postajalo sve teže pomiriti se sa uočljivim dokazima, 1914. za mene je ostao biblijska osnova.
Jednom kad sam napokon to mogao pustiti, osjetio sam veliko olakšanje i osjećaj uzbuđenja ulio mi je proučavanje Biblije. Odjednom, biblijski odlomci koji su se činili neuporedivima zahvaljujući prisiljavanju da se prilagode toj jedinoj lažnoj premisi mogli bi se gledati u novom, slobodnom svjetlu. Međutim, osjećao se i ogorčenost, čak i bijes, prema onima koji su me toliko dugo držali u mraku svojim nebiblijskim nagađanjima. Počeo sam osjećati ono što sam vidio kad su doživjeli mnogi katolici kad su prvi put saznali da Bog ima lično ime; da nije bilo Trojstva, čistilišta ni Paklene vatre. Ali oni katolici i njima slični, imali su kamo otići. Oni su se pridružili našim redovima. Ali gdje bih otišao? Postoji li još jedna religija koja je još bliža biblijskoj istini od nas? Nisam upoznat ni sa jednim, a istraživao sam.
Čitav smo život naučeni da oni koji vode našu organizaciju služe kao Božji kanal komunikacije; da nas sveti duh kroz njih hrani. Zapanjujuće je doći do spoznaje da polako rađaju da vi i drugi sasvim obični pojedinci poput vas učite biblijske istine neovisno od ovog takozvanog kanala komunikacije. Uzrokuje vas da preispitate svoj temelj vjere.
Dati jedan maleni primjer: nedavno su nam rekli da je „domaća kultura“ o kojoj se govori na planini Mt. 24: 45-47 ne odnose se samo na pomazani ostatak na zemlji, već i na sve istinske hrišćane. Još jedan komad „novog svjetla“ je da se imenovanje vjernog roba nad svim stvarima gospodara nije dogodilo 1919. godine, već će se dogoditi za vrijeme presude koja prethodi Armagedonu. Ja, i mnogi poput mene, došli smo do ovih „novih shvatanja“ prije mnogo godina. Kako smo to mogli ispraviti toliko dugo prije nego što je to imenovao Jehovin kanal? Mi nemamo više njegovog svetog duha od njih, zar ne? Mislim da nije.
Možete vidjeti nedoumicu s kojom sam se suočio, i mnogi poput mene? Ja sam u istini. Tako sam se uvijek nazivao Jehovinim svjedokom. Držim istinu kao nešto što mi je jako drago. Svi znamo. Svakako, ne znamo sve, ali kada se traži usavršavanje u razumijevanju, mi to prihvatimo jer je istina najvažnija. Prevladava kulturu, tradiciju i lične sklonosti. S takvim stavom kao što je ovaj, kako mogu izaći na platformu i podučavati 1914. godinu, ili je naše najnovije pogrešno tumačenje „ove generacije“ ili druge stvari koje sam iz Pisma mogao dokazati pogrešne u našoj teologiji? Nije li to licemjerno?
Sada su neki predložili da oponašamo Russella koji je napustio organizirane religije svog vremena i razgranao se sam. Zapravo su brojni Jehovini svjedoci u raznim zemljama učinili upravo to. Je li to put? Jesmo li nevjerni svom Bogu ostajući u svojoj organizaciji iako se više ne držimo svake doktrine kao evanđelja? Svaka osoba mora raditi ono što mu savjest nalaže. Međutim, vraćam se Petrovim riječima: "Kome ćemo otići?"
Oni koji su osnovali svoje grupe, svi su nestali u mraku. Zašto? Možda možemo nešto naučiti iz riječi Gamaliela: „… ako je ova shema ili ovo djelo od ljudi, bit će srušeno; ali ako je od Boga, VI ih nećete moći srušiti ... “(Djela apostolska 5:38, 39)
Uprkos aktivnom protivljenju svijeta i njegovog svećenstva, mi smo, poput hrišćana iz prvog vijeka, procvjetali. Da je one koji su se 'udaljili od nas' Bog blagoslovio na isti način, umnožili bi se više puta, dok bismo se mi smanjili. Ali to nije bio slučaj. Nije lako biti Jehovin svjedok. Lako je biti katolik, baptist, budist ili bilo što drugo. Šta doista morate učiniti da biste danas prakticirali gotovo bilo koju religiju? Za šta se morate zalagati? Da li se od vas traži da se suočite s protivnicima i objavite svoju vjeru? Uključivanje u propovjednički posao teško je i to je jedina stvar koja svaka grupa koja odlazi iz naših redova pada. Oh, oni mogu reći da će nastaviti s propovijedanjem, ali začas prestaju.
Isus nam nije dao mnogo zapovijedi, ali one koje nam je dao moraju se poštovati ako želimo imati naklonost svog kralja, a propovijedanje je jedno od najvažnijih. (Ps. 2:12; Mat. 28:19, 20)
Oni koji ostajemo Jehovini svjedoci, iako više ne prihvaćamo svako učenje koje se svodi na štuku, to činimo jer smo, poput Petra, prepoznali gdje se izlijeva Jehovin blagoslov. Ne izlijeva se na organizaciju, već na ljude. Ne izlijeva se na administrativnu hijerarhiju, već na pojedince po Božjem izboru unutar te uprave. Prestali smo se fokusirati na organizaciju i njenu hijerarhiju i umjesto toga došli smo vidjeti ljude u njihovim milionima na koje se izlijeva Jehovin duh.
Kralj David je bio preljubnik i ubica. Da li bi Jevreja u njegovo vrijeme Bog blagoslovio da je otišao živjeti u drugu naciju zbog ponašanja bogo-pomazanog kralja? Ili uzmimo slučaj roditelja koji je izgubio sina ili kćer u pošasti koja je ubila 70,000 zbog Davidovog nepromišljenog popisa. Da li bi ga Jehova blagoslovio što je napustio Božji narod? Potom je tu Ana, proročica ispunjena svetim duhom, koja dan i noć pruža svetu službu uprkos grijesima i ugnjetavanjima svećenika i drugih vjerskih vođa svoga dana. Nije imala kamo dalje. Ostala je s Jehovinim narodom, sve dok nije došlo njegovo vrijeme za promjenu. Sad bi se nesumnjivo pridružila Kristu da je poživjela dovoljno dugo, ali to bi bilo drugačije. Tada bi imala "negdje drugdje otići".
Dakle, moja poanta je da danas na zemlji ne postoji nijedna druga religija koja se čak približava Jehovinim svjedocima, uprkos našim greškama u tumačenju i ponekad našem ponašanju. Uz vrlo malo izuzetaka, sve ostale religije se osjećaju opravdano ubijati svoju braću u vrijeme rata. Isus nije rekao, "Po ovome će svi znati da ste moji učenici ako imate istinu među sobom." Ne, je li ljubav ta koja obilježava istinsku vjeru i mi je imamo.
Vidim kako neki od vas podižu ruku protesta jer znate ili ste lično iskusili izraziti nedostatak ljubavi u našim redovima. To je postojalo i u skupštini iz prvog vijeka. Samo razmotrite Pavlove riječi Galaćanima u 5:15 ili Jakovljevo upozorenje skupštinama u 4: 2. Ali to su izuzeci - premda se čini previše mnogo u današnje vrijeme - koji samo pokazuju da takvi pojedinci, iako tvrde da su Jehovin narod, mržnjom prema bližnjima svjedoče da su djeca vraga. Još uvijek je lako pronaći mnoge ljude koji ljube i brinu u našim redovima preko kojih Božja sveta aktivna sila neprestano djeluje, oplemenjuje i obogaćuje. Kako bismo mogli napustiti takvo bratstvo?
Ne pripadamo organizaciji. Pripadamo narodu. Kada započne velika nevolja, kada vladari svijeta napadnu Veliku bludnicu Otkrivenja, sumnjivo je da će naša organizacija sa svojim zgradama i štamparijama i administrativnom hijerarhijom ostati netaknuta. To je u redu. Tada nam neće trebati. Trebat ćemo jedni drugima. Trebat će nam bratstvo. Kad se prašina slegne iz tog svjetskog požara, potražit ćemo orlove i znati kamo moramo ići da bismo bili s onima na koje Jehova nastavlja izlijevati svoj duh. (Mt. 24:28)
Sve dok se sveti duh nastavlja svjedočiti o svjetskom bratstvu Jehovinom narodu, smatrat ću ga privilegijom biti jedan od njih.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    21
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x