Prije svega, osvježavajući je članak o studiju o Stražarnoj kuli u kojem nemam ništa za što bih mogao naći grešku.

(Slobodno podelite svoje komentare na temu ovonedeljne studije.)

Kao moj doprinos, došlo je nešto što je povezano sa mojim poslednji post „posljednjih dana“. Dolazi iz prvog paragrafa studije.

(Rimljani 13: 12) Noć je dobro prošla; dan se približio. Odložimo stoga djela koja pripadaju tami i stavimo oružje svjetlosti.

Do tog trenutka, Pavlova metaforična noć bila je stara oko 4,000 godina, i još uvijek nije bila gotova, već je bila „dobro u toku“. „Dan se približio“, kaže; ipak još uvijek čekamo dan. Jedne noći. Jednog dana. Vrijeme tame i vrijeme svjetlosti.
Iz istog odlomka imamo i Petrove riječi:

(1 Peter 4: 7) Ali kraj svih stvari se približio. Stoga imajte na umu i budite oprezni s obzirom na molitve.

Neki bi mogli tvrditi da je Petar mislio samo na skoro uništenje Jeruzalema. Možda, ali pitam se .... Njegova pisma nisu bila upućena Jevrejima, već svim kršćanima. Većina neznabožačkih kršćana koji žive u Korintu, Efezu ili Africi nikada ne bi ni posjetili Jeruzalem, a dok bi se osjećali zbog svoje jevrejske braće koja su podvrgnuta nevolji, inače bi doživjeli vrlo mali utjecaj u svom životu kao posljedicu razaranja Jeruzalema. Čini se da se ovaj nadahnuti spis odnosi na sve kršćane kroz vrijeme. Danas je jednako aktualan kao i tada.
Predložio bih, sa svom poniznošću, da naš problem s tim spisima proizlazi iz toga što ih gledamo sa stajališta djece. Ne skači mi još uvijek u grlo. Objasniću.
Kad sam bila u osnovnoj školi, školska godina se samo vukla. Mjeseci su se vukli. Dani su se vukli. Vrijeme se kretalo poput puža koji ore melasu. Stvari su se ubrzale kad sam krenuo u srednju školu. Zatim više kad sam bio u srednjim godinama. Sada, u mojoj sedmoj deceniji, godine su se zimi zirale kao nekada. Možda će u nekom trenutku proletjeti poput dana.
Kako bih gledao na vrijeme da sam u svojoj desettisućitoj ili stotisućitoj godini? Kako bi izgledalo 2,000 godina čovjeku koji je imao milion godina? Zapanjujuća misao, šta?
Čitave 6,000 + godine noći i tame na koje Paul upućuje bit će nam samo zalogaj.
"Ali mi nismo vječni", kažete. Naravno da jesmo. To je bila Pavlova poenta Timoteju. "Utvrdimo čvrsto na vječni život" i prestanimo razmišljati poput djece kada je u pitanju vrijeme gledanja. (1. Timoteju 6:12) Puno će olakšati stvari pokušavajući shvatiti proročanstvo.
Ok, sad me možeš pobijediti.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    20
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x