Do nezaslužene ljubaznosti oslobođeni ste

[Enoch je bio dovoljno ljubazan da mi olakša teret ovaj tjedan pružanjem većine istraživanja i izraza za ovaj članak.]

[Od ws12 / 16 str. 26 siječanj 30-veljača 5]

“Grijeh ne smije biti gospodar nad tobom, budući da jesi. . . pod nezasluženom dobrotom. "-ROM. 6: 14.

Ovotjedni studijski članak privući će više od uobičajene pažnje kako JW-ova, tako i onih koji nisu JW-i, jer smanjuje srce onoga što mnogi smatraju jednim od najvećih problema unutar Organizacije: Njegova interpretacija kako nositi grijeh u zajednici.

Apologeti Kule stražara ovaj će članak proučiti kao jasan dokaz da su se Jehovini svjedoci okoristili Božjom nezasluženom dobrotom (ili milošću, kako bi to nazvao ostatak kršćanstva) od objavljivanja prve Kule stražare 1879. Kritičari Kule straže od učenjaka Biblije neki trenutno aktivni članovi zauzimaju drugačiji stav. Smatraju da je, iako je Kula stražarica možda započela s milošću, od tada prešla ono što je zapisano u Svetom pismu i uspostavila vlastite zakone koji upravljaju oproštenjem grijeha. Smatraju da je većina Jehovinih svjedoka, umjesto da je pod milošću, pod zakonom Stražarske kule. (Usporedi Rimljanima 4: 3-8; 8: 1; 11: 6) U prilog svom stavu kritičari će ukazati na pravosudni sustav JW kao dokaz da je njihovo vjerovanje u Božju milost relativno. Jehovini svjedoci imaju pravo pristupiti se Jehovi u molitvi preko Isusa Krista na manjim grijesima, ali im se zapovijeda da starješine priznaju sve ozbiljne grijehe. Kritičari kažu da ovaj postupak stvara dvostupanjski pristup milosti budući da starješine djeluju kao zamjena za Krista u odlučivanju hoće li oprostiti ozbiljan grijeh ili ne. (Usporedi 1Ti 2: ​​5)

Dakle, koji je stav ispravan? Jesu li svjedoci milostivi kako to objavljuje naslov ovogodišnjeg stražarskog tornja, ili su kritičari točni kad kažu da su osobe s invaliditetom prema zakonu stražarske kule, a ne milosti? Nadamo se da će nam ovaj pregled pomoći da odgovorimo na ova pitanja.

Nedovoljna ljubaznost ili milost, koja?

Započnimo s objašnjenjem zašto svjedoci preferiraju izraz „nedovoljna dobrota“ pred mnogo češćom „milošću“.

Dok će većina Biblija iznijeti grčku riječ Charis or kharis kao „milost“ na engleskom, NWT preferira ono što Svjedoci smatraju preciznijim prijevodom „nedovoljno ljubazne ljubaznosti“. (Vidi Uvid u svete spise, svezak II, str. 280 pod naslovom Nezaslužena ljubaznost.) Svjedoci usvajaju način razmišljanja "Nismo vrijedni" u pristupu Božjoj ljubavi. Je li to stav koji Jehova želi da njegova djeca imaju o njegovoj očinskoj ljubavi? Istina je da kao grešnici ne zaslužujemo dobrotu koja se temelji na našim zaslugama, ali da li dostojanstvo voljene osobe uopće utječe na ideju milosti i naklonosti od Boga? Bez obzira na odgovor, naše gledište mora biti podređeno Božjem.

Istraživanje upotrebe grčke riječi putem gornje poveznice omogućit će studioznom čitatelju da vidi da izmjena imenice s pridjevom "nezasluženo" nameće restriktivno značenje Charis što mu oduzima velik dio bogatstva. Riječ nije ograničena na radnju iskazivanja dobrote prema nezasluženima. Grace, s druge strane, nedostaje značenje za Jehovinog svjedoka. To zahtijeva meditativno proučavanje da bi se shvatilo koja milost ili Charis znači za kršćanina posebno, a po tom pitanju za cijeli svijet. Možda bi nam bolje poslužili da radimo ono što su govornici engleskog radili stoljećima i usvojimo stranu riječ u svoj jezik kako bismo bolje izrazili novi koncept. Možda bi charis bila dobar kandidat. Bilo bi lijepo imati riječ koja se može odnositi samo na Boga, ali to je tema za neko drugo vrijeme. Zasad ćemo suprotstaviti milost kako se u kršćanstvu shvaća sa nezasluženom dobrotom koju propovijedaju Jehovini svjedoci.

Pitanje koje bismo si trebali postaviti je gdje fokus treba ići?

Za ilustraciju:

Zamislite da ste beskućnik. Izgubljeni ste, hladni, gladni i sami. Jedne noći neznanac prilazi s toplim pokrivačima, kruhom i toplom juhom. Neznanac vam daje i nešto novca da vam pomogne. Zahvaljuješ mu iz srca i kažeš: "Ne mogu ti uzvratiti".

Stranac odgovara: „Znam da mi se ne možeš vratiti. U stvari ne zaslužujete moju ljubaznost. Zapravo uopće ne moram da vam pomognem. To ne radim zbog tebe, već zbog velikodušne osobe koja to radim. Nadam se da ste zahvalni.

Je li to slika koju Bog želi da imamo o njegovim djelima dobrote, njegove milosti? Usporedimo ovo s drugim odgovorom.

Neznanac odgovara: „Ne očekujem otplatu. To radim iz ljubavi. Kad možeš, imitiraj me i pokaži ljubav drugima. "

Koji od dva primjera najviše odjekuje kod vas? Kojeg stranca biste nazvali milostivim čovjekom? Jedan dugogodišnji svjedok napomenuo je: "Ne volim koristiti NWT jer osjećam kao da mi govori da ne zaslužujem Božju ljubav, ali zaslužujem umrijeti, dok kad vidim riječ" milost ", to me čini osjećam se kao da Bog žarko želi proširiti ljubav. " (John 3: 16)

Nametanje zakona

Pogledajmo način na koji članak citira Rimljane 6: 14 kao tekst teme.

"Grijeh ne smije biti nad vama, vidjevši da ste ... pod nezasluženom ljubaznošću"

Pisac članka skratio je spis elipsom, izrezavši riječi "nije pod zakonom". Zašto? Zauzimaju li riječi previše mjesta? Apologeti WT-a vjerojatno će reći da je time potrebno dati veću jasnoću, ali ne može se isključiti mogućnost da taj izraz ne podržava sudske postupke Organizacije za postupanje prema grijehu. U pravosudnom sustavu JW ne radi se o milosti kako je otkrivena u Bibliji, već o nametanju ljudskog zakona, pismenog i usmenog.

Hrana u odgovarajuće vrijeme?

Svjedoci se uče da hranu koja im je potrebna dobivaju kad im zatreba. Ovu hranu osigurava Isus. Ako prihvatimo ovo učenje, moramo prihvatiti da je Isusa najviše zabrinjavalo to što izbjegavamo određene vrste glazbe i zabave, materijalizma i socijalnih interakcija. Također, čini se da je njegova glavna briga to što smo poslušni diktatu Organizacije. Razvijanje kršćanskih osobina poput ljubavi ne dobiva istu razinu naglaska. Ovaj je članak primjer. Ovdje proučavamo jednu od najvažnijih istina koje je Isus otkrio i poklanjamo joj oskudnu pažnju, čak ni ne pomažući braći i sestrama da razumiju stvarnu riječ na proučavanom grčkom. Da smo stvarno željeli da dobiju širinu, dubinu i visinu izraza, dali bismo im hiperveze na vanjski referentni materijal.

Evo opet poveznice na nekoliko leksikona i slaganja, tako da sami možete vidjeti kako Charis koristi se u Svetom pismu.

Barem nam članak daje jednu definiciju Charis. 

Upotrijebio je grčku riječ koja, prema jednom referentnom djelu, ima osjećaj "uslugu koja se obavlja slobodno, bez zahtjeva i očekivanja povratka". - par. 4

Zašto nam članak ne kaže referentni rad koji citira kako bismo ga sami mogli potražiti. Možda zato što bismo, da imamo te informacije, saznali da je izjava koja Charis je "nezasluženo i nezasluženo" daje iskrivljeno razumijevanje koje nije u potpunosti točno.

Nije li slučaj da se usluga može učiniti slobodno, a davalac uopće ne razmišlja hoće li se zaslužiti ili ne? Pa zašto forsirati tu odlučnost? Zašto poklon raditi ne zbog ljubavi davatelja, već zbog nedostojnosti primatelja?

U paragrafu 5, WT podupire organizacijsku uporabu izraza "nezaslužena dobrota", citirajući učenjaka Johna Parkhursta koji kaže da „Iznošenje„ nezaslužene ljubaznosti “u prijevodu Novoga svijeta odgovara“.  Da bismo bili pošteni, trebali bismo odbiti ovaj citat jer nam WT nije dao referencu koju možemo sami provjeriti. Čak i ako im damo korist od sumnje, propustivši pružiti referencu, nikako ne možemo znati u kojem je smislu Parkhurst smatrao da je prikaz prikladan, niti znamo je li smatrao da je neki drugi prikaz prikladniji i točniji.

Zahvalnost za Božju nezasluženu dobrotu

Biblija ima mnogo primjera onih koji su se oprostili za sve vrste ozbiljnih prijestupa. Ti primjeri uključuju grijehe poput ubojstva i preljuba (kralj David), incest (Lot), žrtvovanje djece i idolopoklonstvo (Manaše). Ovi primjeri nisu zabilježeni da umanjuju grijeh, ali oni daju pouzdanje da Božji sluge mogu biti sigurni u oproštenje čak i za vrlo teške i teške grijehe, sve dok pokazuju pokajanje.

Mogli biste pomisliti da bi se u studiji pod naslovom "Nezasluženom dobrotom oslobodili" pisac poslužio takvim primjerima Božjeg oproštaja, ali članak umjesto toga kreće u drugom smjeru i predstavlja milost, ne u smislu onoga što jest, već ono što nije. Na primjer, ako pitate prijatelja što uključuje ljubav prema njegovoj supruzi, a on joj kaže: "Pa, to uključuje ne udaranje, ne vrištanje i ne varanje", biste li se složili? Vaš prijatelj ljubav ne definira prema onome što ona jest, već prema onome što ona nije. Uravnotežen pogled treba pokazati obje strane, kao što to čini Pavao u 1. Korinćanima 13: 1-5.

U odlomku 8, dobivamo hipotetički primjer Jehovinog svjedoka koji kaže "Čak i ako radim nešto pogrešno - nešto što Bog smatra grijehom, ne moram se brinuti zbog toga. Jehova će mi oprostiti. „ Ako je kršćanin pod milošću i pokaje se za svoje grijehe, onda je ta tvrdnja točna, ali umjesto toga članak upućuje čitatelje na Jude 4.

„Moj je razlog taj što su se među vas uvukli određeni ljudi koje je Sveto pismo odavno postavilo na ovu presudu; oni su bezbožni ljudi koji nezasluženu dobrotu našega Boga pretvaraju u opravdanje za drsko ponašanje i koji se pokazuju lažnima prema našem jedinom vlasniku i Gospodinu, Isusu Kristu. " (Juda 4)

U ovom spisu Jude ne misli na prosječnog člana skupštine koji bi mogao pasti u ozbiljan grijeh, već na „ljude koji su se uvukli“. Čitav kontekst Jude pokazuje da ti ljudi nisu bili iskreni kršćani koji su sagriješili, već opaki varalice, „kamenje skriveno ispod vode“. Te "stijene" sudjeluju u namjernom, neprežaljenom grijehu. Da li pisac nagovještava da se bilo tko tko čini ozbiljan grijeh u skupštini uklapa s onima na koje se Jude odnosi?

Ignoriranje konteksta

Jedan od problema s proučavanjem publikacija kakva je i kod nas jest taj što nas izlaže negativnim učincima eisegeze. Tu i tamo dobivamo nekoliko stihova i doveli smo do zaključaka koji nisu podržani kontekstom. Stihovi za branje trešanja izvrstan su način da se Biblija izvrće kako bi se uklopila u vlastite doktrine prilikom podučavanja povjerljivih i neopreznih, ali to se ne održava pod lupom.

Na primjer:

Kad bi se pokazali vjernima, živjeli bi i vladali s Kristom na nebu. Ali Pavao je mogao govoriti o njima dok su još bili živi i služili Bogu na zemlji kao da je „umro u odnosu na grijeh.“ Upotrijebio je primjer Isusa, koji je umro kao čovjek, a zatim je odrastao kao besmrtni duh na nebu. Smrt više nije bila gospodar nad Isusom. Slično je bilo s pomazanim kršćanima, koji su se mogli smatrati „mrtvima u odnosu na grijeh, ali živjevši u odnosu na Boga Krista Isusa“. (Rim. 6: 9, 11)

Pavao ovdje govori o pomazanim kršćanima. Članak to čak i priznaje. Također priznaje da smrt o kojoj se ovdje govori nije doslovna, fizička, već važnija duhovna smrt. Iako fizički živi, ​​ti su kršćani bili mrtvi prije nego što su prihvatili Isusa, ali sada su bili živi; živ Bogu. (Usporedi Mt 8:22 i Ot 20: 5)

Problem s kojim se suočava pisac jest taj što se njegovi čitatelji ne smatraju pomazanim kršćanima. Sljedeći odlomak otvara se riječima: "Što s nama?" Što doista! Uče nas da su poput pomazanika one za koje Upravno tijelo tvrdi da su i druge ovce sa zemaljskom nadom također žive u vezi s Bogom? Oni jesu, prema ovom članku, ali kako mogu biti kad nas isto Upravno tijelo uči da su Druge ovce uskrsnule u novi svijet još uvijek u stanju grijeha, još uvijek mrtve u Božjim očima i tako će ostati tisuću godina ? (Vidjeti re momak. 40 str. 290)

Da stvar bude još zbunjujuća, Upravno tijelo kroz ovaj članak nas uči da su smrt i život koji se spominje u ovom poglavlju Rimljana duhovni, a oni trebamo odabrati 7th stih i reći da je u ovom slučaju, suprotno kontekstu, smrt je doslovna.

"Jer onaj koji je umro oslobođen je grijeha." (Ro 6: 7)

U knjizi Insight piše:

O uskrsnućima se neće suditi na osnovu djela koja su učinjena u njihovom prethodnom životu, jer pravilo kod Rimljana 6: 7 kaže: „Tko je umro, oslobođen je grijeha.“ (To je 2, str. 138 Sudnji dan )

 

Borba u kojoj možete pobijediti

U raspravi o temi milosti, Biblija ne daje kliznu ljestvicu grijeha, neki zahtijevaju Božju milost, a neki ne. Sav grijeh je pod milošću. Ljudima se opraštaju teški grijesi nakon obraćenja u kršćanstvo, ali im se oproštaju i teški grijesi nakon obraćenja. (Usporedite 1Jo 2: 1,2; Re 2: 21, 22; Ec 7: 20; Ro 3: 20)

U odlomcima 13-16, članak se zanimljivo obratio. Ona govori o teškim grijesima koji su oprošteni prije obraćenja, a zatim prelaze na grijehe koje ona grupira kao "manje ozbiljne".

"Međutim, jesmo li odlučni biti "poslušni od srca", trudeći se izbjeći grijehe koje neki smatraju manje ozbiljnim. "  - par. 15

Biblija je jasna da sav grijeh potpada pod milost, osim grijeha protiv Duha Svetoga. (Marko 3:29; Ma 12:32) Kad kršćanski komentatori raspravljaju o tome da su pod milošću, oni se ne pozivaju na dvoslojni grijeh, pa zašto bi Organizacija uzela baš ovaj pristup?

Jedan od mogućih razloga mogao bi biti onaj koji je na početku ovog pregleda rekao da je milost za Jehovine svjedoke samo za grijehe koje oni smatraju lakšim (manje ozbiljnim), ali u slučajevima ozbiljnih grijeha potrebno ih je više. Božji oprost može se odobriti samo ako je uključen pravosudni odbor.

U stavku 16. sugerira se da Pavao nikada nije počinio grijeh koji je bio ozbiljan nakon obraćenja i da, žaleći nad svojim grešnim stanjem u Rimljanima 7: 21-23, Pavao misli samo na grijeh koji je bio "manje ozbiljan".

"Međutim, jesmo li odlučni biti" poslušni od srca ", trudeći se izbjeći grijehe za koje neki smatraju da su manje ozbiljni? 6: 14, 17. Pomislite na apostola Pavla. Možemo biti sigurni da nije dijelio grube nepravde spomenute na 1 Corinthians 6: 9-11, Unatoč tome, priznao je da je i dalje kriv za grijeh. 

Iako je možda istina da Pavao nikada nije počinio jedan od grijeha spomenutih u 1. Kor 6-9, ipak je bio nesavršen čovjek i stoga bi se borio s iskušenjem da počini i lakši i ozbiljan grijeh. Zapravo su stihovi u Rimljanima 11: 7-15 možda jedan od najboljih opisa zašto svi mi grešnici trebamo milost. Pavlov izraz u stihovima 25 i 24 uvjerava iskrene kršćane da ih Isus može prihvatiti unatoč tome što su počinili bilo kakav način grijeha. Ono što se računa nije vrsta grijeha, već spremnost za pokajanje i spremnost za oproštenje drugima. (Mt. 25:6; 12: 18-32)

U zaključnim stavcima, 17-22, članak nas uvodi u primjere "manje teških" grijeha. Tu spadaju - prema piscu - takvi grijesi poput laganja u pola istine; piti pretjerano, ali ne do pijanstva i ne činiti nemoral, već ga gledati u obliku zabavne zabave.

Organizacija govori svojim sljedbenicima da su u duhovnom raju, jer njezini postupci disocijacije održavaju zajednicu čistom. No, ovdje otvoreno priznaje da su se članovi Organizacije uključili u ponašanja koja su samo kratka za ono što ona smatra prekršajima izvan diskusije. Može li to biti zato što je pravosudni sustav koji je stvorio JW.org zamijenio milost i zbog čega neki članovi osjećaju da su dobri s Bogom sve dok ne krše usmena i pismena pravila Organizacije? Je li to pokazatelj da su Svjedoci postali legalisti, zamjenjujući Božju milost ljudskim pravilima?

Na primjer. Dva JW-a izlaze navečer i pretjerano piju. Jedan kaže da je bio pijan, ali drugi da mu je to jednostavno nedostajalo. Možda je pretjerano pio, ali nije mislio da je dostigao prag pijanstva. Prvi svjedok mora starima priznati svoj grijeh, dok drugi to ne mora činiti.

Ovaj članak predstavlja prilično zbrkano objašnjenje milosti koje se čini nagnuto prema vlastitom sudskom ili unutarnjem aranžmanu Organizacije za postupanje s grijehom, a ne prema onom koji je postavio Krist. Umjesto davanja primjera zašto grešnicima može oprostiti, članak se usredotočuje na situacije u kojima se oni ne mogu jednostavno pokajati Bogu, već u proces moraju uključiti starije. Iako osuđujemo katoličku ispovjedaonicu, tvrdeći da je nevaljana, jer nitko ne može oprostiti grijehe drugome, zamijenili smo je nečim još gorim.

Obrazloženje Organizacije u vezi s grijehom u zajednici može se činiti na vrlo površnoj razini, ali dublja istraga pokazuje da su oni uzurpirali milost Božju za ljudski sustav suda i žrtvu stavili iznad milosrđa.

„. , .Od tada naučite što to znači: "Želim milost, a ne žrtvu." Došao sam zvati ne pravedne ljude, već grešnike ... . "(Mt 9: 13)