Poljubi Sina

Služite Jehovi sa strahom i budite radosni sa drhtanjem.
Poljubi sina da se ne razljuti
A vi možda nećete propasti [od] puta,
Jer se bijes lako rasplamsa.
Sretni su svi koji se utoče u njega.
(Psalm 2: 11, 12)

Čovek se ne pokorava Bogu. Isus, kao Jehovin kralj, voli i razumije, ali ne tolerira namjernu neposlušnost. Poslušnost mu je zaista pitanje života i smrti - vječni život ili vječna smrt. Ipak, poslušnost mu je ugodna; dijelom i zato što nas ne opterećuje bezbrojnim pravilima i propisima.
Ipak, kada on zapoveda, moramo se pokoravati.
Tri su posebno zapovijedi koje nas ovdje zanimaju. Zašto? Jer postoji veza između sve tri. U svakom slučaju, njihovi ljudski vođe su kršćanima rekli da a) mogu nekažnjeno zanemariti Isusovu zapovijed, i b) ako ipak krenu i pokore se Isusu, bit će kažnjeni.
Zar ne biste rekli izvanrednu situaciju?

Naredba #1

”Dajem VAM novu zapovijed da se volite; kao što sam TEBE volio, tako i VI volite jedni druge. " (Ivan 13:34)
Uz ovu zapovijed ne postoji nijedan uvjet. Isus ne daje iznimke od pravila. Svi kršćani moraju se voljeti na isti način na koji ih je volio Isus.
Ipak, došlo je vrijeme kada su vođe kršćanske skupštine učili da je u redu mrziti svog brata. Za vrijeme rata, kršćanin je mogao mrziti i ubiti svog brata jer je bio iz drugog plemena, nacije ili sekte. Dakle, katolik ubio katolika, protestant ubio protestanta, baptist ubio baptista. Nije se samo radilo o tome da budemo izuzeti od pokoravanja. Ide mnogo dalje od toga. Poslušnost Isusu u ovom pitanju oboriće na kršćanina pun gnjev i crkvene i svjetovne vlasti? Hrišćani koji su se savesno zalagali protiv ubijanja svojih bližnjih kao dela ratne mašine bili su proganjani, čak i ubijani - često uz punu podršku crkvenog rukovodstva.
Vidite li obrazac? Poništite Božju zapovijed, a zatim je dodajte čineći poslušnost Bogu kažnjivim prekršajem.

Naredba #2

„Zato idi i stvori učenike od ljudi svih naroda, krštavajući ih u ime Oca i Sina i Svetoga duha, ²⁰ učeći ih da poštuju sve što sam vam zapovjedio “(Matej 28:19, 20)
Još jedna jasno izrečena zapovest. Možemo li to ignorirati bez posljedica? Rečeno nam je da će nas se odreći ako ne priznamo zajednicu s Isusom pred ljudima. (Mt. 18:32) Pitanje života i smrti, zar ne? Pa ipak, i ovdje su crkvene vođe zakoračile rekavši da laici u ovom slučaju ne moraju biti poslušni Gospodinu. Ova se zapovijed odnosi samo na podskupinu kršćana, na svećenstvo, kažu oni. Prosječni kršćanin ne mora stvarati učenike i krštavati ih. U stvari, oni opet idu dalje od opravdavanja neposluha biblijskoj zapovesti i dodaju je čineći je kažnjivom na neki način: cenzus, ekskomunikacija, zatvor, mučenje, čak i spaljivanje na lomači; sve su to alati koje su crkvene vođe koristile da spriječe prosječnog kršćanina u prozelitizmu.
Obrazac se ponavlja.

Naredba #3

„Ova čaša znači novi savez na osnovu moje krvi. Nastavite to činiti onoliko često koliko VI to pijete, u znak sjećanja na mene. " (1. Korinćanima 11:25)
Još jedna jednostavna, direktna zapovijed, zar ne? Da li kaže da samo određeni tip hrišćana treba da se povinuje ovoj zapovesti? Ne. Je li izjava toliko zamršena da prosječni kršćanin ne bi imao nade da će je razumjeti i stoga je poslušati bez pomoći nekog učenjaka; nekoga da dešifrira sve relevantne tekstove i dekodira skriveno značenje iza Isusovih riječi? Opet, ne, to je jednostavna, neposredna zapovijed našeg kralja.
Zašto nam daje ovu zapovijed? Koja je njegova svrha?

(1 Corinthians 11: 26) . . .Toliko često koliko VI jedete ovaj hljeb i pijete ovu šalicu, VI navještavate Gospodnju smrt, sve dok on ne stigne.

Ovo je dio našeg propovjedničkog rada. Ovim godišnjim obilježavanjem objavljujemo Gospodnju smrt - što znači spas čovječanstva.
Ipak, opet imamo slučaj kada nam je rukovodstvo skupštine reklo da, osim malene manjine hrišćana, ne moramo poštovati ovu zapovijed. (w12 4/15 str. 18; w08 1/15 str. 26 par. 6) U stvari, rečeno nam je da, ako ipak nastavimo i pokorimo se, zapravo griješimo protiv Boga. (w96 4/1 str. 7-8 Dostojno proslavite spomen) Međutim, to ne prestaje s pripisivanjem grijeha činu poslušnosti. Tome se dodaje i značajan pritisak vršnjaka s kojim ćemo se suočiti ukoliko učestvujemo. Vjerovatno će nas smatrati drskim ili možda emocionalno nestabilnim. Može biti još gore, jer moramo paziti da ne otkrijemo razlog zbog kojeg smo odlučili poslušati svog kralja. Moramo šutjeti i reći samo da je to duboko lična odluka. Jer ako objasnite da sudjelujemo jednostavno zato što Isus zapovijeda svim kršćanima da to čine; da u našem srcu nije bilo neobjašnjivog, tajanstvenog poziva da nam kaže da smo izabrani od Boga, pa, budite spremni barem za sudsko saslušanje. Nisam šaljiv. Volio bih da jesam.
Nećemo ulaziti u biblijsku osnovu da bismo zaključili da je ovo učenje našeg vođstva pogrešno. To smo već detaljno proučili u prethodnom pošta. Ono o čemu ovdje želimo raspraviti razlog je zbog kojeg nam se čini da ponavljamo ovaj obrazac hrišćanskog svijeta potičući svoje činove da ne poštuju jasno izrečenu zapovijed našeg Gospodara i Kralja.
Nažalost, čini se da Mt. 15: 3,6 se u ovom slučaju odnosi na nas.

(Matthew 15: 3, 6) „Zašto I VI prekoračujete Božju zapovijed zbog VAŠE tradicije? ... I tako ste zbog svoje tradicije učinili Božju riječ nevaljalom.

Poništavamo Božju riječ zbog naše tradicije. "Sigurno ne", kažete. Ali šta je tradicija ako ne način rada koji se opravdava vlastitim postojanjem. Ili drugačije rečeno: s tradicijom nam nije potreban razlog za ono što radimo - tradicija je sama svoj razlog. Činimo to jednostavno zato što smo to oduvijek činili. Ako se ne slažete, strpite se na trenutak i dopustite mi da objasnim.
1935. sudija Rutherford bio je pred dilemom. Posećenost memorijala ponovo je rasla nakon pada uzrokovanog neuspehom njegovog predviđanja da će pravednici starih vremena uskrsnuti 1925. (Od 1925. do 1928. prisustvo spomenika palo je sa 90,000 na 17,000) Bilo je na desetine hiljada učesnika. Brojeći desetke hiljada iz prvog vijeka i dopuštajući naše vjerovanje u neprekinuti lanac pomazanika tokom prethodnih 19 stoljeća, postajalo je teško objasniti kako doslovni broj od 144,000 7 već nije popunjen. Mogao je reinterpretirati Otkrivenje 4: XNUMX kako bi pokazao da je taj broj simboličan, ali umjesto toga smislio je potpuno novu doktrinu. Ili je sveti duh otkrio skrivenu istinu. Da vidimo šta je to bilo.
Prije nego što krenemo dalje, treba nam priznati da je u 1935-u sudija Rutherford jedini autor i urednik svega što je pošlo za rukom The Watchtower časopis. Rasformirao je uređivački odbor koji je uspostavljen pod Russellovom voljom jer su mu blokirali objavljivanje nekih njegovih ideja. (Imamo zakleto svedočenje Fred-a Franza na suđenju za klevetu Olin Moyle-u da nas uvjeri u tu činjenicu.) Dakle, suca Rutherforda mi smatramo Božjim kanalom komunikacije u to vrijeme. Ipak, prema vlastitom priznanju, nije pisao nadahnuto. To bi značilo da je on Bog neinspirativno kanal komunikacije, ako se možete umotati oko tog kontradiktornog koncepta. Pa kako objasniti otkrivanje nove istine, da upotrijebimo stari izraz? Vjerujemo da su ove istine uvijek bile u Božjoj riječi, ali da su pažljivo skrivane čekajući pravo vrijeme za njihovo otkrivanje. Sveti duh je sucu Rutherfordu otkrio novo shvatanje 1934. godine koje nam je otkrio kroz članak, „Njegova dobrota“, u izdanju časopisa od 15. avgusta 1934. godine. The Watchtower str. 244. Koristeći drevne utočišta i Mojsijev zakon koji ih okružuje, pokazao je da će hrišćanstvo sada imati dvije klase kršćanstva. Nova klasa, ostale ovce, ne bi bile u Novom savezu, ne bi bile Božja djeca, ne bi bile pomazane svetim duhom i ne bi otišle na nebo.
Tada Rutherford umire i mi se tiho odmičemo od bilo koje proročanske paralele koja uključuje gradove utočišta. Sveti duh ne bi uputio čovjeka da otkrije laž, pa su gradovi-utočišta kao osnova dvoslojnog sistema spasenja koji sada imamo morali poticati od čovjeka. Ipak, to ne znači da je njegov zaključak pogrešan. Možda je sada bilo vrijeme da sveti duh otkrije pravu biblijsku osnovu za ovu novu doktrinu.
Jao, ne. Ako to želite dokazati sami, jednostavno izvršite pretragu pomoću Biblioteke stražarnice na CDROM-u i vidjet ćete da u posljednjih 60 godina publikacija nije napredovala nijedna nova osnova. Zamislite kuću sagrađenu na temeljima. Sada uklonite temelj. Da li biste očekivali da kuća ostane na mjestu, plutajući u zraku? Naravno da ne. Ipak, kad god se podučava ova doktrina, ne daje se prava biblijska podrška koja bi je temeljila. Vjerujemo u to jer smo oduvijek vjerovali. Nije li to sama definicija tradicije?
Sama po sebi tradicija nema ništa loše sve dok ne poništi riječ Božju, ali upravo to tradicija čini.
Ne znam da li je svima koji učestvuju u amblemima suđeno da vladaju na nebu ili će neki vladati na zemlji ili će neki jednostavno živjeti na zemlji pod vlašću nebeskih kraljeva i svećenicima pod Hristom Isusom. To nije važno za potrebe ove rasprave. Ono što nas ovdje zanima je poslušnost izravnoj zapovijedi našega Gospoda Isusa.
Pitanje koje svako od nas mora postaviti jest hoće li naše obožavanje biti uzaludno, jer „zapovijedi ljudi učimo kao doktrine“. (Mt. 15: 9) Ili ćemo se pokoriti kralju?
Da li ćeš poljubiti Sina?

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.