Ove nedelje The Watchtower studija se otvara mišlju da je velika čast biti poslan od Boga kao ambasadora ili izaslanika da pomogne ljudima da uspostave mirne odnose s Njim. (w14 5. str. 15. st. 8)
Prošlo je više od deset godina otkako imamo članak koji objašnjava kako ogromna većina današnjih hrišćana ne ispunjava ulogu navedenu u ovim uvodnim paragrafima našeg studijskog članka. 2 Cor. 5:20 zaista govori o kršćanima koji služe kao ambasadori koji zamjenjuju Krista, ali nigdje se u Bibliji ne spominje da hrišćani služe kao izaslanici da bi podržali ove ambasadore. Ipak, prema prošlom izdanju, „Ove„ druge ovce “možemo nazvati„ izaslanicima “[a ne ambasadorima] Božjeg Kraljevstva“. (w02 11/1 str. 16 st. 8)
S obzirom na to koliko je opasno dodavati ili oduzimati bilo što od nadahnutog učenja o Božijoj Radosnoj vijesti Isusa Krista, mora se zapitati preporučljivost učenja da velika većina hrišćana koji su ikada živjeli nisu „ambasadori koji zamjenjuju Hrista“. (Gal. 1: 6-9) Moglo bi se pomisliti da, ako većina Isusovih sljedbenika neće biti njegovi ambasadori, onda će se to spomenuti u Svetom pismu. Mogli bismo očekivati ​​da se uvede termin „izaslanik“ kako ne bi došlo do zabune između klase ambasadora i klase izaslanika, zar ne?

(2 Corinthians 5: 20)  Stoga smo ambasadori koji zamjenjuju Hrista, kao da Bog preklinje kroz nas. Kao zamjene za Krista molimo: "Pomirite se s Bogom."

Da je Hristos ovdje, molio bi narode, ali nije ovdje. Stoga je preklinjanje ostavio u rukama svojih sljedbenika. Kao što nam Jehovini svjedoci, kad idemo od vrata do vrata, nije cilj zagovoriti one koje sretnemo da se pomire s Bogom? Pa zašto nas sve ne nazvati ambasadorima? Zašto primijeniti novi pojam na kršćane, osim onog koji primjenjuju sama Pisma? To je zato što ne vjerujemo da je većina Hristovih sljedbenika pomazana duhom. Razgovarali smo o zabludi ovog učenja na drugim mestima, ali dodajmo još jedan zapisnik u tu vatru.
Razmotrite našu poruku kako je rečeno u 20. stavku: „Pomirite se s Bogom“. Sada pogledajte prethodne stihove.

(Korinćani 2 5: 18, 19) . . .Ali sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Hrista i dao nam službu pomirenja, 19 naime, da je Bog pomoću Krista pomirio svijet sa sobom, ne računajući za njih njihove prijestupe, i on nam je izvršio riječ pomirenja.

Stih 18 govori o pomazanicima - onima koji se sada nazivaju ambasadorima - pomirili su se s Bogom. Oni se koriste za pomirenje svijet Bogu. 
Ovdje se spominju samo dvije klase osoba. Oni koji su se pomirili s Bogom (pomazani ambasadori) i oni koji se nisu pomirili s Bogom (svijet). Kada se oni koji se nisu pomirili pomire, napuštaju jedan razred i pridružuju se drugom. I oni postaju pomazani ambasadori koji zamjenjuju Hrista.
Ne spominje se treća klasa ili grupa pojedinaca, niti jedan od pomirenog svijeta niti pomirenih pomazanih ambasadora. Čak ni nagoveštaj treće grupe koja se naziva „izaslanici“ ne može se naći ovde ili negde drugde u Pismu.
Opet vidimo da nas ponavljanje pogrešne ideje da postoje dva staleža ili sloja hrišćanina, jedan pomazan svetim duhom, a drugi nepomazani, prisiljava da u Pismo dodamo stvari kojih jednostavno nema. S obzirom da oni koji 'proglašavaju dobrom viješću nešto više od onoga što su hrišćani u prvom stoljeću prihvatili jesu proklet ', a s obzirom na to da smo ohrabreni ne samo da izbjegavamo grijeh, već mu se ni ne približavamo, je li zaista pametno za nas na taj način dodavati Božju Riječ?

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    10
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x