Nedavno sam imao prilično duboko duhovno iskustvo - buđenje, ako želite. Sada na vas neću prevaliti sve 'fundamentalističko otkrivenje od Boga'. Ne, ono što opisujem je vrsta senzacije koju možete dobiti u rijetkim prilikama kada se otkrije kritični dio slagalice, zbog čega svi ostali dijelovi odjednom legnu na svoje mjesto. Na kraju završite s onim što oni danas vole nazvati promjenom paradigme; nije posebno biblijski izraz za ono što je zaista buđenje nove duhovne stvarnosti. Čitava lepeza emocija može vas obuzeti u ovakvim trenucima. Ono što sam iskusio bilo je ushićenje, čuđenje, radost, zatim bijes i na kraju mir.
Neki od vas su već stigli tamo gdje sam ja sada. U ostalom, dopustite mi da vas vodim na putovanje.
Imao sam jedva dvadeset godina kad sam počeo ozbiljno shvaćati "istinu". Odlučio sam čitati Bibliju od korica do korica. Hebrejski su spisi bili teški po dijelovima, posebno proroci. Pronašao sam Hrišćanske spise[I] bili mnogo lakši i ugodniji za čitanje. Ipak, mjestimice mi je bio izazov zbog neravnomjernog, često pedantnog jezika koji se koristi u SZT.[Ii]  Pa sam pomislio da ću pokušati pročitati Hrišćansko pismo u dokumentu Nova engleska Biblija jer mi se svidio lak za čitanje jezik tog prijevoda.
Prilično sam uživao u iskustvu, jer je čitanje jednostavno teklo i značenje je bilo lako shvatiti. Međutim, kako sam dublje ulazio u to, počeo sam osjećati da nešto nedostaje. Na kraju sam zaključio da je potpuno odsustvo Božjeg imena iz tog prijevoda izbacilo nešto od vitalnog značaja za mene. Kao jedan od Jehovinih svjedoka, korištenje božanskog imena postalo je izvor utjehe. Zbog toga što sam je uskratio u svom čitanju Biblije, osjećao sam se nekako odvojeno od svog Boga, pa sam se vratio čitanju knjige Novi svetski prevod.
Ono što tada nisam shvaćao je da sam propustio još veći izvor udobnosti. Naravno, tada to nikako nisam mogao znati. Napokon, bio sam pažljivo naučen da ignorišem same dokaze koji bi me doveli do ovog otkrića. Dio razloga zbog kojeg nisam vidio šta mi je bilo pred očima bio je kratkovidni fokus naše Organizacije na božansko ime.
Trebao bih ovdje zastati, jer jednostavno vidim kako se hakli rastu. Dopustite mi da objasnim da mislim da je ispravno obnavljanje božanskog imena u prijevodima Hebrejskih spisa najhvalnije. Grijeh je to ukloniti. Ne osuđujem. Ja samo ponavljam davno donesenu presudu. Pročitajte to sami na Otkrivenje 22: 18, 19.
Za mene je jedno od velikih otkrića mog putovanja ka svjesnosti Boga bilo razumijevanje bogatog i jedinstvenog značenja imena Jehova. Smatram privilegijom nositi to ime i obznaniti ga drugima - iako njegovo objavljivanje podrazumijeva mnogo više od pukog objavljivanja samog imena kao što sam nekoć vjerovao. Nesumnjivo je to poštovanje, čak i žestina, prema božanskom imenu izazvalo toliko zaprepaštenja kod mene i drugih nakon saznanja o njegovom potpunom odsustvu iz Kršćanskih spisa. Saznao sam da danas postoji 5,358 rukopisa ili fragmenata rukopisa Kršćanskih spisa, a opet, ni u jednom jedinom božanskom imenu se ne pojavljuje. Ni jedan jedini!
Ajmo sada to staviti u perspektivu. Hebrejski spisi nastali su od 500 do 1,500 godina prije nego što je prvi kršćanski pisac stavio olovku u pergament. Iz postojećih rukopisa (svi primjerci) saznali smo da je Jehova sačuvao svoje božansko ime na gotovo 7,000 mjesta. Ipak, u novijim rukopisnim primjercima Kršćanskih spisa, Bog nije smatrao prikladnim da sačuva niti jedan primjer svog božanskog imena, čini se. Svakako, možemo tvrditi da su ga uklonili praznovjerni prepisivači, ali ne znači li to skraćivanje Božje ruke? (Nu 11: 23) Zašto Jehova ne bi sačuvao svoje ime u rukopisima Kršćanskih spisa kao što je to učinio u njihovim hebrejskim kolegama?
Ovo je očito i zabrinjavajuće pitanje. Činjenica da na to niko nije mogao dati razuman odgovor mučila me godinama. Tek sam nedavno shvatio da je razlog što nisam mogao pronaći zadovoljavajući odgovor na pitanje taj što sam postavio pogrešno pitanje. Radio sam na pretpostavci da je Jehovino ime cijelo vrijeme bilo tamo, pa nisam mogao razumjeti kako to da Svemogući Bog dopušta da se to iskorijeni iz njegove vlastite riječi. Nikad mi nije palo na pamet da ga možda nije sačuvao jer ga nikada nije tamo uopće stavio. Pitanje koje sam trebao postaviti bilo je: Zašto Jehova nije nadahnuo kršćanske pisce da koriste njegovo ime?

Ponovno autorstvo Biblije?

Sada, ako ste bili ispravno uvjetovani kao što sam bio ja, možda biste razmišljali o referencama J u Bibliji referentne NWT. Možda kažete: „Čekaj malo. Postoji 238[Iii] mjesta na kojima smo vratili božansko ime u Hrišćansko pismo. "[Iv]
Pitanje koje bismo si trebali postaviti je: Jesmo li obnovljena na 238 mjestima ili u nama proizvoljno ubačeni to na 238 mjesta? Većina bi refleksno odgovorila da smo je obnovili, jer se sve reference J odnose na rukopise koji sadrže Tetragrammaton. U to vjeruje većina Jehovinih svjedoka. Ispostavilo se da nemaju! Kao što smo upravo rekli, božansko se ime ne pojavljuje ni u jednom od postojećih rukopisa.
Dakle, na šta se odnosi J referenca?
Prijevodi!
Da, tako je. Ostali prijevodi. [v]   Ne govorimo čak ni o drevnim prijevodima gdje je prevodilac vjerovatno imao pristup nekom sada izgubljenom drevnom rukopisu. Neke od referenci J upućuju na prilično nedavne prijevode, daleko novije od rukopisa koji su nam danas dostupni. To znači da je drugi prevodilac koji je koristio iste rukopise kojima imamo pristup, odlučio umetnuti Tetragrammaton umjesto "Bog" ili "Gospodin". Budući da su ovi J referentni prijevodi prevedeni na hebrejski, možda je prevoditelj smatrao da je božansko ime prihvatljivije za njegovu židovsku ciljnu publiku od Gospoda koji ukazuje na Isusa. Bez obzira na razlog, jasno se zasnivao na pristranosti prevodioca, a ne na stvarnim dokazima.
The Novi svetski prevod je ubacio "Jehova" za "Gospodin" ili "Bog" ukupno 238 puta na osnovu tehničkog postupka koji se naziva "pretpostavljena izmjena". Tu prevodilac 'popravlja' tekst na osnovu svog uvjerenja da ga treba popraviti - uvjerenja koje se ne može dokazati, već se temelji isključivo na pretpostavkama. [vi]  Referencije J u suštini govore o tome da se, budući da je neko drugi već izneo ovu pretpostavku, odbor za prevođenje SZT osjećao opravdanim da učini isto. Zasnivanje naše odluke na teorijama drugog prevodioca teško da se čini uvjerljivim razlogom da riskiramo petljanje s Božjom riječju.[vii] \ t

„… Ako neko doda nešto tim, Bog će mu dodati kuge koje su napisane u ovom svitku; i ako neko oduzme bilo šta od reči svitka ovog proročanstva, Bog će svoj deo oduzeti od drveća života i iz svetog grada ... "(Otk. 22: 18, 19)

Pokušavamo zaobići primjenu ovog zastrašujućeg upozorenja u vezi s našom praksom umetanja ‘Jehove’ na mjesta koja se ne pojavljuju u izvorniku tvrdeći da uopće ne dodajemo ništa, već samo obnavljamo ono što je nepravedno izbrisano. Neko drugi je kriv za ono na što upozorava Otkrivenje 22:18, 19; ali mi opet samo ispravljamo stvari.
Evo našeg zaključka o tom pitanju:

„Bez sumnje, postoji jasna osnova za obnavljanje božanskog imena Jehova u Kršćanskim grčkim spisima. To je upravo ono što prevodioci Novi svetski prevod uradio. Oni duboko poštuju božansko ime i zdrav strah od uklanjanja bilo čega što se nalazi u originalnom tekstu. (Otkrivenje 22:18, 19. “ (Izdanje NWT 2013, str. 1741)

Kako lako izbacimo frazu poput „bez sumnje“, nikada ne uzimajući u obzir koliko je njegova upotreba u ovakvom slučaju obmanjujuća. Jedini način na koji bi moglo postojati „bez sumnje“ bio bi kada bismo mogli položiti ruke na neke stvarne dokaze; ali nema ga. Sve što imamo je čvrsto uvjerenje da bi to ime trebalo postojati. Naše pretpostavke temelje se samo na vjerovanju da je božansko ime moralo biti tamo izvorno jer se toliko puta pojavljuje u Hebrejskim spisima. Nama kao Jehovinim svjedocima čini se neskladnim da bi se to ime trebalo pojaviti gotovo 7,000 puta u Hebrejskim spisima, ali niti jednom u grčkom. Umjesto da tražimo biblijsko objašnjenje, mi sumnjamo u neovlašteno miješanje ljudi.
Prevodioci najnovijih Novi svetski prevod tvrde da imaju "zdrav strah od uklanjanja bilo čega što se pojavljuje u originalnom tekstu." Činjenica je da „Gospodin“ i „Bog“ do pojavljuju se u originalnom tekstu, a mi nikako ne možemo dokazati suprotno. Njihovim uklanjanjem i umetanjem riječi „Jehova“ prijeti nam promjena značenja teksta; vođenja čitatelja drugim putem, do razumijevanja koje Autor nikada nije namjeravao.
Postoji određena pretpostavka u vezi s našim postupcima u vezi s tim u vezi s računom Uzzaha.

" 6 I stigli su postepeno do Nakova, a to je Užza, ispruživši ruku prema Kovčegu [istinskog] Boga i zgrabio je, jer je stoka zamalo izazvala uznemirenje. 7 Tada je Jehovin bijes bljesnuo protiv Uz'zaha i [istinski] Bog ga je udario dolje zbog nečasnog čina, tako da je tamo umro blizu kovčega [istinskog] Boga. 8 I David se naljutio zbog činjenice da se Jehova probio u provaliji protiv Uz'zah i to se mjesto sve do danas nazivalo Pe'rez-uz'zah. "(2 Samuel 6: 6-8)

Činjenica je da se arka prevozila nepravilno. Leviti su ga trebali nositi pomoću stubova posebno konstruiranih u tu svrhu. Ne znamo što je Uzzaha motiviralo da posegne, ali s obzirom na Davidovu reakciju, potpuno je moguće da je Uzzah djelovao iz najboljih motiva. Bez obzira na stvarnost, dobra motivacija ne opravdava činjenje pogrešne stvari, posebno kada pogrešna stvar uključuje dodirivanje svetog i zabranjenog. U takvom slučaju motivacija nije bitna. Uzzah je postupio drsko. Preuzeo je na sebe da ispravi grešku. Zbog toga je ubijen.
Promjena nadahnutog teksta Božje riječi zasnovana na ljudskim nagađanjima dodiruje ono sveto. Teško je na to gledati kao na bilo što drugo osim kao vrlo drski čin, bez obzira na to koliko dobre namjere imaju.
Postoji naravno još jedna snažna motivacija za našu poziciju. Uzeli smo ime Jehovini svjedoci. Vjerujemo da smo božjem imenu vratili mjesto koje mu pripada, proglasivši ga svijetu. Međutim, mi se također nazivamo kršćanima i vjerujemo da smo moderna renesansa kršćanstva prvog stoljeća; jedini pravi hrišćani na zemlji danas. Stoga nam je nezamislivo da se kršćani iz prvog vijeka ne bi bavili istim poslom kao i mi - proglasom imena Jehova nadaleko. Sigurno su svako malo koristili Jehovino ime kao i mi sada. Možda smo ga 'obnavljali' 238 puta, ali zaista vjerujemo da su originalni spisi njime začinjeni. Tako mora biti da bi naš rad imao smisla.
Kao opravdanje ove pozicije koristimo spise poput Johna 17: 26.

"I dao sam im ime vaše i učinit ću ga znanim, kako bi ljubav kojom ste me voljeli bila u njima i ja u sjedinjenju s njima." (John 17: 26)

Otkrivanje Božjeg imena ili njegove osobe?

Međutim, taj spis nema smisla dok ga primjenjujemo. Židovi kojima je Isus propovijedao već su znali da se Božje zove Jehova. Oni su to iskoristili. Pa, na šta je Isus mislio kad je rekao: "Obznanio sam im vaše ime ..."?
Danas je ime etiketa koju pljusnete po osobi da biste je identificirali. U hebrejsko doba ime je bilo osoba.
Ako vam kažem ime nekoga koga ne poznajete, da li ćete zbog toga voljeti njega? Teško. Isus je objavio Božje ime i rezultat je bio da su ljudi zavoljeli Boga. Dakle, on ne govori o samom imenu, apelativu, već o nekom širem značenju pojma. Isus, veći Mojsije, nije došao reći izraelskoj djeci da se Bog zove Jehova kao ni prvobitni Mojsije. Kad je Mojsije pitao Boga kako da odgovori Izraelcima kad su ga pitali 'Kako se zove Bog koji te poslao?', Nije tražio od Jehove da mu kaže njegovo ime kako danas razumijemo taj pojam. U današnje vrijeme ime je samo oznaka; način razlikovanja jedne osobe od druge. U biblijska vremena nije bilo tako. Izraelci su znali da se Boga naziva Jehovom, ali nakon vjekova ropstva to ime za njih nije imalo nikakvo značenje. To je bila samo etiketa. Faraon je rekao: "Ko je Jehova da bih se pokoravao njegovom glasu ...?" Znao je ime, ali ne i značenje imena. Jehova se spremao proslaviti svojim narodom i Egipćanima. Kad je završio, svijet će znati puninu Božjeg imena.
Slična je situacija bila i u Isusovo doba. Stotinama godina Jevreje su potčinjavale druge nacije. Jehova je opet bio samo ime, etiketa. Nisu ga poznavali ništa više nego što su ga poznavali Izraelci prije izlaska. Isus je, poput Mojsije, došao otkriti Jehovino ime svom narodu.
Ali došao je učiniti mnogo više od toga.

 „Da ste me ljudi poznavali, i Vi biste poznavali mog Oca; od ovog trenutka ga poznajete i videli ste. " 8 Filip mu reče: "Gospodine, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno." 9 Isus mu je rekao: „Jesam li toliko dugo bio s Vama, pa ipak, Filipe, niste me upoznali? Ko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako to da kažete: 'Pokažite nam Oca'? “(Ivan 14: 7-9)

Isus je došao otkriti Boga kao Oca.
Zapitajte se, zašto Isus nije koristio Božje ime u molitvi? Hebrejski su spisi prepuni molitava u kojima je Jehova više puta imenovan. Slijedimo taj običaj kao Jehovini svjedoci. Slušajte bilo koju skupštinsku ili kongresnu molitvu i ako obratite pažnju, zapanjit ćete se koliko puta koristimo njegovo ime. Ponekad je toliko pretjeran da predstavlja neku vrstu teokratskog talismana; kao da česta upotreba božanskog imena korisniku daje zaštitni blagoslov. Postoji video na stranici jw.org trenutno o gradnji u Warwicku. Traje oko 15 minuta. Pogledajte ga i dok ga gledate, izbrojite koliko puta izgovaraju Jehovino ime, čak i članovi Vodećeg tijela. A sada to usporedite s brojem puta kada se Jehova naziva ocem? Rezultati su najrečitiji.
Od 1950 do 2012 pojavljuje se ime Jehova The Watchtower ukupno 244,426 puta, dok se Isus pojavljuje 91,846 puta. Ovo za svjedoka ima potpuni smisao - bilo bi mi potpuno logično prije samo godinu dana. Ako ovo raščlanite po izdanjima, to u prosjeku iznosi 161 pojavljivanje božanskog imena po izdanju; 5 po stranici. Možete li zamisliti bilo koju publikaciju, čak i jednostavan traktat, u kojoj se Jehovino ime ne bi pojavilo? S obzirom na to, možete li zamisliti pismo napisano pod nadahnućem Svetog Duha u kojem se njegovo ime ne bi pojavilo?
Pogledajte 1. Timoteja, Filipljanima i Filemonu i tri Ivanova pisma. Ime se ne pojavljuje niti jednom na SZT, čak ni s obzirom na J reference. Dakle, iako Paul i John Boga ne spominju po imenu, koliko često ga u ovim spisima nazivaju Ocem?  Ukupno 21 puta.
Sada nasumce pokupite bilo koji problem Kule stražare. Odabrao sam izdanje od 15. januara 2012. samo zato što se nalazilo na vrhu liste u programu Biblioteke stražarnice kao prvo izdanje Studije. Jehova se u ovom izdanju pojavljuje 188 puta, ali samo 4 puta se govori o našem Ocu. Ovaj se nesrazmjer još više pogoršava kad se uzme u obzir učenje da se milioni Jehovinih svjedoka koji danas štuju Boga ne računaju kao sinovi, već kao prijatelji, što upotrebu 'Oca' u ovih nekoliko slučajeva čini metaforičkim odnosom, a ne pravi.
Spomenuo sam na početku ovog posta da mi je nedavno došao posljednji komad zagonetke i odjednom je sve sjelo na svoje mjesto.

Nestali komad

Dok smo spekulativno ubacili Jehovino ime 238 puta u NWT 2013 Edition, postoje još dva značajnija broja: 0 i 260. Prvi je broj puta kada se u Jevrejskim spisima Jehova naziva osobnim ocem bilo kojeg čovjeka.[viii] \ t  Kad su Abraham, Izak i Jakov, ili Mojsije, ili kraljevi ili proroci prikazani kako se mole ili razgovaraju s Jehovom, oni koriste njegovo ime. Ni jednom ga ne zovu Ocem. Postoji desetak referenci na njega kao Oca izraelske nacije, ali lični odnos oca i sina između Jehove i pojedinačnih muškaraca ili žena nije nešto što se uči u Hebrejskim spisima.
Suprotno tome, drugi broj, 260, predstavlja koliko su puta Isus i kršćanski pisci koristili izraz 'Otac' da bi prikazali odnos koji Krist i njegovi učenici uživaju s Bogom.
Mog oca sada više nema - spava - ali za vrijeme naših preklapajućih života ne sjećam se da sam ga ikad zvao njegovim imenom. Čak i kada ga je govorio dok je razgovarao s drugima, uvijek je bio „moj otac“ ili „moj otac“. Bilo bi pogrešno koristiti njegovo ime; nepoštovanje i ponižavanje našeg odnosa kao oca i sina. Samo sin ili kćer imaju privilegiju da koriste taj oblik intimne adrese. Svi ostali moraju koristiti muško ime.
Sada možemo vidjeti zašto Jehovino ime nema u Kršćanskim spisima. Kada nam je Isus dao uzornu molitvu, nije rekao „Oče naš, Jehova na nebesima ...“? Rekao je, „Morate se moliti ... na ovaj način:„ Oče naš na nebesima ... “. Ovo je bila radikalna promjena za jevrejske učenike, ali i za pogane kad je došao na njih red.
Ako želite uzorkovanje ove promjene u mislima, ne trebate tražiti dalje od Matejeve knjige. Za eksperiment kopirajte i zalijepite ovaj redak u okvir za pretraživanje biblioteke Watchtower i pogledajte šta proizvodi:

Matthew  5:16,45,48; 6:1,4,6,8,9,14,15,18,26,32; 7:11,21; 10:20,29,32,33; 11:25-27; 12:50; 13:43; 15:13; 16:17,27; 18:10,14,19,35; 20:23; 23:9; 24:36; 25:34; 26:29,39,42,53; 28:19.

Da bismo razumjeli koliko bi to učenje bilo radikalno u to doba, moramo se staviti u način razmišljanja Jevreja iz prvog stoljeća. Iskreno, na ovo novo učenje se gledalo kao na bogohuljenje.

„Na ovaj račun, Jevreji su počeli sve više tražiti da ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu, već je i zvao Boga svog oca, izjednačavajući se s Bogom. "(John 5: 18)

Koliko su bili šokirani ti isti protivnici kada su se Isusovi učenici počeli nazivati ​​Bogovim sinovima, nazivajući Jehovu vlastitim Ocem. (Rimljani 8: 14, 19)
Adam je izgubio sinovstvo. Izbačen je iz porodice Božje. Tog je dana umro u Jehovinim očima. Svi ljudi su tada bili mrtvi u Božjim očima. (Mat. 8:22; Otk. 20: 5) Đavo je bio taj koji je na kraju bio odgovoran za uništavanje odnosa koji su Adam i Eva uživali sa svojim nebeskim ocem, koji bi s njima razgovarao kao što bi to činio otac sa svojom djecom. (3. Mojsijeva 8: XNUMX) Koliko je Đavo bio uspešan tokom vekova nastavljajući da uništava nadu u povratak u ovu dragocenu vezu koju su rasipali naši prvobitni roditelji. Veliki segmenti Afrike i Azije štuju svoje pretke, ali nemaju koncept Boga kao Oca. Hindusi imaju milione bogova, ali nemaju duhovnog oca. Za muslimane je učenje da Bog može imati sinove, duha ili ljude, bogohulno. Židovi vjeruju da su Božji izabrani narod, ali ideja o ličnom odnosu otac / sin nije dio njihove teologije.
Isus, posljednji Adam, došao je i otvorio put za povratak onome što je Adam bacio. Kakav je izazov za Đavla ovo predstavljalo, jer je ideja o ličnom odnosu s Bogom poput odnosa djeteta prema ocu lako shvatljiva. Kako poništiti ono što je Isus učinio? Uđite u doktrinu Trojstva koja brka Sina s Ocem, čineći ih oboje Bogima. Teško je o Bogu razmišljati kao o Isusu, a opet o Bogu kao o ocu, a o Isusu kao o bratu.
CT Russell, kao i drugi prije njega, došao je i pokazao nam da je Trojstvo lažno. Ubrzo su kršćani u skupštinama širom svijeta ponovo vidjeli Boga kao svog oca kako je Isus zamišljao. To je bio slučaj sve do 1935. godine kada je sudija Rutherford počeo tjerati ljude da vjeruju da ne mogu težiti da budu sinovi, već samo prijatelji. Opet, veza oca i djeteta prekida se lažnim učenjem.
Nismo mrtvi za Boga kao što je bio Adam - kao što je to svijet u cjelini. Isus je došao da nam da život kao Božji sinovi i kćeri.

„Štaviše, [to je] VAS [Bog je oživio] iako ste bili mrtvi u VAŠIM greskama i grijesima ...“ (Efežanima 2: 1)

Kad je Isus umro, otvorio nam je put da budemo Božja djeca.

„Jer NISU primili duh ropstva koji opet izaziva strah, nego ste primili duh usvajanja kao sinovi, po kojem duh vapimo: „Abba, Oče! ” 16 Sam duh svjedoči sa našim duhom da smo Božja djeca. "(Rimljani 8: 15, 16)

Ovdje Pavao otkriva Rimljanima divnu istinu.
Kao što je rečeno na godišnjem sastanku, vodeći princip za najnovije izdanje NWT nalazi se u 1 Kor. 14: 8. Na osnovu toga što ne zvuči „nejasno“, nastoji pružiti lako razumljive međukulturne prikaze kao što su „hrana“ umjesto „hljeb“ i „osoba“ umjesto „duša“. (Mat. 3: 4; Post. 2: 7) Ipak, iz nekog razloga, prevodioci su smatrali da treba napustiti ezoterični arapski izraz, abba, na mestu u Rimljanima 8:15. Ovo nije kritika, iako je očigledna nedosljednost zagonetna. Ipak, istraživanje otkriva da je ovaj pojam važan za nas da ga razumijemo. Paul ga ovde ubacuje kako bi pomogao čitaocima da shvate nešto kritično u vezi s kršćanskim odnosom s Bogom. Pojam, abba, koristi se za izražavanje nežne ljubavi prema Ocu kao prema voljenom djetetu. Ovo je odnos koji nam je sada otvoren.

Siroče Nema više!

Kakvu je veliku istinu Isus otkrio! Jehova više nije jednostavno Bog; da bi se se bojali i slušali i da, voljeli - ali voljeli kao Boga, a ne kao oca. Ne, za sada je Krist, posljednji Adam, otvorio put za obnovu svih stvari. (1 Cor. 15: 45) Sada možemo voljeti Jehovu kao što dijete voli oca. Možemo osjetiti taj poseban, jedinstven odnos koji samo sin ili kći mogu osjetiti prema ocu koji voli.
Hiljadama su godina muškarci i žene lutali poput siročadi kroz život. Tada je Isus došao iz prve ruke da nam pokaže da više nismo sami. Mogli bismo se pridružiti porodici, biti usvojeni; više siročad. To je ono što otkriva 260 referenci na Boga kao našeg oca, stvarnost koja nedostaje Hebrejskim spisima. Da, znamo da je Božje ime Jehova, ali za nas je papa! Ova predivna privilegija otvorena je za čitavo čovječanstvo, ali samo ako prihvatimo duh, umremo od svog nekadašnjeg načina života i ponovno se rodimo u Kristu. (Jovan 3: 3)
Ova čudesna privilegija uskraćena nam je kao Jehovinim svjedocima podmuklom obmanom koja nas je zadržala u sirotištu, za razliku od odabranih, privilegovanih nekolicine koji su sebe nazivali Božjom djecom. Trebali smo biti zadovoljni kao Njegovi prijatelji. Kao neko siroče s kojim se nasljednik sprijateljio, pozvani smo u domaćinstvo, čak nam je bilo dozvoljeno da jedemo za istim stolom i spavamo pod istim krovom; ali stalno su nas podsjećali da smo još uvijek autsajderi; bez oca, držan na dohvat ruke. Mogli smo se odmaknuti samo s poštovanjem, tiho zavideći nasljedniku na njegovom ljubavnom ocu / sinu; nadajući se da ćemo jednog dana, za oko hiljadu godina, moći postići taj isti dragocjeni status.
To nije ono što je Isus došao učiti. Činjenica je da su nas naučili laži.

„Međutim, koliko god su ga primili, njima je dao vlast da postanu Božja djeca, jer su vjerovali u njegovo ime; 13 i rođeni su ne iz krvi ili iz tjelesne volje ili iz čovjekove volje, već od Boga. " (Ivan 1:12, 13)

"Svi ste vi zapravo sinovi Božji SVOJOM vjerom u Hrista Isusa." (Galatima 3:26)

Ako vjerujemo u Isusovo ime, on nam daje ovlast da se nazivamo Božjom djecom, autoritet koji ni jedan čovjek - bio on JF Rutherford ili trenutni ljudi koji čine Vodeće tijelo - nema pravo oduzeti ga.
Kao što sam rekao, primio sam ovo lično otkrivenje, osjetio sam ushićenje, a zatim se zapitao da li se takva nevjerojatna ljubazna dobrota može proširiti i na takvu kao što je ja. Bijes zbog desetljeća zavaravanja u uvjerenju da nisam imao pravo ni težiti da budem jedan od Božjih sinova. Ali bijes prolazi, a duh donosi mir kroz povećano razumijevanje i poboljšani odnos s Bogom kao svojim Ocem.
Ljutnja zbog nepravde je opravdana, ali ne može se dopustiti da ona dovede do nepravde. Naš Otac će sve stvari ispraviti i svakom će se odužiti prema njegovim djelima. Za nas kao djecu imamo perspektivu vječnog života. Ako smo izgubili 40, 50 ili 60 godina sinovstva, šta je to sa večnim životom pred nama.

"Cilj mi je da upoznam njega i silu njegovog uskrsnuća i da učestvujem u njegovim patnjama, podvrgavajući se smrti poput njegove, da vidim mogu li uopće postići prethodno uskrsnuće iz mrtvih." (Fil. 3:10, 11 NWT 2013 Edition)

Budimo poput Pavla i iskoristite ono što nam preostaje da posegnemo za ranijim uskrsnućem, onim boljim, tako da budemo s našim nebeskim Ocem u kraljevstvu njegova Krista. (Heb. 11: 35)


[I]   Mislim na ono što se obično naziva Novi zavjet, ime koje se iz spornih razloga odričemo kao Svjedoci. Druga mogućnost, ako tražimo nešto da se razlikujemo od kršćanstva, može biti Novo pismo Saveza, ili kratko NC, jer je 'testament' zastarjela riječ. Međutim, svrha ovog posta nije raspravljati o terminologiji, pa ćemo pustiti pse koji spavaju da lažu.
[Ii] Novi svjetski prijevod Svetog pisma, koju su objavili Jehovini svjedoci.
[Iii] Ovaj je broj bio 237, ali s izdavanjem lista Novi svjetski prijevod, 2013 izdanje dodana je dodatna J referenca.
[Iv] Zapravo, J navodi broj 167. Postoji 78 mjesta gdje je naš razlog za obnavljanje božanskog imena taj što se kršćanski pisac poziva na odlomak iz Hebrejskih spisa u kojem se javlja božansko ime.
[v] U petodnevnoj školi za starešine koju sam pohađao proveli smo poprilično vremena na Bibliji referenci i J reference su bile dobro pokrivene. Otkriveno mi je iz danih komentara da su svi vjerovali da reference J upućuju na biblijske rukopise, a ne na prevode Biblije. Instruktori su privatno priznali da znaju pravu prirodu referenci J, ali nisu učinili ništa što bi njihove studente razočaralo od njihovog pogrešnog poimanja.
[vi] U 78 navrata opravdanje je to što se biblijski pisac poziva na odlomak iz Hebrejskih spisa gdje iz rukopisnih dokaza znamo da se božansko ime i pojavilo. Iako je ovo zvučnija osnova za umetanje božanskog imena od imena iz referenci J, ono se i dalje temelji na pretpostavkama. Činjenica je da pisci Biblije nisu uvijek citirali hebrejski od riječi do riječi. Često su se pozivali na ove spise frazeološki i pod nadahnućem su možda umetnuli „Gospodin“ ili „Bog“. Opet, ne možemo sa sigurnošću znati i promjena Božje riječi koja se temelji na nagađanjima nije nešto što nam je Jehova dopustio.
[vii] \ t Zanimljivo je da su J reference uklonjene iz NWT 2013 Edition. Čini se da odbor za prijevod ne osjeća daljnju obavezu da opravda svoju odluku. Na temelju onoga što je rečeno na godišnjem sastanku, savjetuje nam se da ih ne pokušavamo nagađati već da vjerujemo da o prijevodu Biblije znaju više od nas i da samo budemo zadovoljni rezultatom.
[viii] \ t Neki će ukazati na 2 Samuel 7: 14 da bi se suprotstavio toj izjavi, ali u stvari ono što imamo je sličnost. Kao kad je Isus rekao svojoj majci kod Ivana 19-a: 26, „Ženo, vidi! Tvoj sin!". Jehova se odnosi na način na koji će se odnositi prema Salomonu kad David nije otišao, a ne da će ga usvojiti kao i kršćane.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    59
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x