[Ovo je druga rata u našem pružanju mjesta rezerviranog mjesta za članove foruma da komentiraju trenutnu Studiju o kuli.]

______________________________________

Par. 2 - Pitanje: Može li neko tamo dokazati da je bilo samo 11 učenika prisutnih kad je Isus ustanovio Gospodnju večeru? Zaista bih volio znati jedan ili drugi način.
Par. 14 - Uvodi ideju da je Isus pustio svoje pomazane sljedbenike iz zatočeništva u lažnu religiju 1919. Siguran sam da bi tisuće pomazanih sljedbenika koji su preživjeli tu godinu mogli oživjeti, oni bi se češali po glavi u čudu zbog ovu izjavu. Svi su vjerovali da su napustili lažnu religiju nakon krštenja. Sigurno se nisu smatrali „lažnom religijom“ 1919. ili bilo koje godine prije toga, što se toga tiče. Umjesto da su bili u zarobljeništvu, godinama su se bavili energičnim propovjedničkim kampanjama kako bi razotkrili laž crkava. Uvjeren sam da bi ih vrijeđala pomisao da su još uvijek u zarobljeništvu lažne religije. Što se tiče značaja 1919. godine, nije dat nijedan spis koji bi podržao njegov značaj. Morat ćemo to prihvatiti kao članak vjere u ljudska učenja.
Paragraf 14 također govori o jedinstvu na koje je Isus pozvao u svojoj molitvi, a koje se očitovalo u dva stada koja su postala jedno. Ako pastir ima stado, odvodi ga u obor. Jedno jato; jedna olovka. Govorimo o tome da dva jata postaju jedno, ali ne završavaju u istim torovima. Imaju dvije vrlo različite destinacije.
Je li to vrsta jedinstva na koju je Isus mislio? Da vidimo:

(John 17: 22) „Takođe, dao sam im slavu koju ste mi dali da bi mogli biti jedno kao što smo i mi.“

Je li slava koju je Isus dao i slava koju je dodijelio svojim pomazanim sljedbenicima ista slava koju imaju i druge ovce? (Ovdje i dolje koristim „druge ovce“ u službenom JW kontekstu.)

(John 17: 23) „Ja sam u savezu s njima, a vi u sjedinjenju sa mnom, kako bi se oni usavršili u jedno…“

Isusa su savršile stvari koje je pretrpio. (Heb. 5: 8,9) Njegovi sljedbenici postaju savršeni (potpuni) trpljenjem. Paul to pojašnjava rekavši da smo sjedinjeni s njim nalik ovoj smrti i njegovom uskrsnuću. Ipak, to nije slučaj s ostalim ovcama koje nisu istovremeno savršene niti na isti način na koji su pomazanik i Isus. Vjerujući kao i mi da druge ovce nisu postigle savršenstvo do kraja tisuću godina zajedno s mnogim nepravednicima koji su uskrsnuli, kako možemo primijeniti Isusove riječi o tome da smo „ujedinjeni s njim i usavršeni u jedno“?

(John 17: 24) Oče, u vezi s onim što ste mi dali, želim da, gdje jesam, i oni budu sa mnom, kako bi vidjeli moju slavu koju ste mi dali, jer ste me voljeli prije osnivanja svijeta.

Vrlo je teško shvatiti kako se naše učenje drugih ovaca može prilagoditi Isusovoj želji da one budu s njim i vide slavu koju je imao od osnutka svijeta. Činjenica je da to ne može i paragraf 15 to ne pokušava, već ga primjenjuje samo na pomazanike. Sad biste pomislili da je ovo kontradikcija s onim što smo upravo naučeni u paragrafu 14, da se jedinstvo o kojem Isus govori odnosi i na njegovo „malo stado“ i na „druge ovce“. Jasno je da je vs. 24 sve dio jednadžbe „ujedinjeni kao jedno“. Pa kako možemo reći da se odnosi na ostale ovce, dok istovremeno izjavljujemo da se ne odnosi na ostale ovce. U završnoj rečenici paragrafa 15 nalazi se izvrstan mali dvostruki govor: „To izaziva radost, a ne zavist kod Isusovih drugih ovaca i dodatni je dokaz jedinstva koje danas postoji među svim istinskim kršćanima na zemlji. ”
Zanemarena je činjenica da Isus nije govorio o jedinstvu jedni s drugima, već o jedinstvu s njim i njegovim Ocem; jedinstvo čija je definicija lijepo postavljena (a kod nas je zanemarena) u odnosu na 22 do 24.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    10
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x