[Iz ws3 / 17 str. 13 maj 8-14]

„Nastavite pitati s vjerom, u to uopće ne sumnjajte.“ - Jas 1: 6.

Jedna ponavljajuća optužba koju je Isus izrekao protiv vjerskih vođa izraelskog naroda bila je da su oni licemjeri. Licemjer se pretvara da je nešto što nije. Stavlja fasadu koja skriva njegovu pravu namjeru, njegovu stvarnu ličnost. Obično se to radi da bi se stekao neki nivo moći ili autoriteta nad drugim. Prvi licemjer bio je Sotona Đavo koji se pretvarao da pazi na Evinu dobrobit.

Licemjerje se ne može prepoznati samo slušajući ono što licemjer govori, jer su licemjeri vrlo vješti u tome da izgledaju kao dobri, pravedni i brižni. Persona koju predstavljaju svijetu često je vrlo privlačna, šarmantna i privlačna. Sotona se pojavljuje kao anđeo svjetlosti, a njegovi službenici izgledaju kao pravednici. (2Ko 11:14, 15) Licemjer želi privući ljude k sebi; rađati povjerenje tamo gdje nijedno nije zasluženo. U konačnici, on traži sljedbenike, ljude koje će pokoriti. Jevreji su se u Isusovo doba ugledali na svoje vođe - svećenike i književnike, farizeje - cijeneći ih kao dobre i pravedne ljude; muškarci koje treba slušati; muškarci koje treba poslušati. Ti lideri tražili su lojalnost ljudi i, u velikoj većini, dobili su je; to jest, dok se nije pojavio Isus. Isus je raskrinkao te ljude i pokazao im se onakvima kakvi su zaista bili.

Na primjer, kada je izliječio slijepca, to je učinio praveći pastu i zahtijevajući od muškarca da se okupa. To se dogodilo u subotu i obje su akcije vjerski vođe klasificirali kao rad. (Jovan 9: 1-41) Isus je mogao jednostavno izliječiti čovjeka, ali potrudio se da istakne stav koji će odjeknuti među ljudima promatrajući događaje koji će se odvijati. Isto tako, kad je izliječio invalida, rekao mu je da uzme krevetić i prošeta. Opet, bila je to subota i to je predstavljalo zabranjeni 'rad'. (Jovan 5: 5-16) Neosjetljiva reakcija vjerskih vođa u oba slučaja i suočavajući se s tako očiglednim Božjim djelima olakšala je ljudima s pravim srcem da vide svoje licemjerje. Ti ljudi su se pretvarali da brinu za stado, ali kad je njihov autoritet bio ugrožen, pokazali su svoje prave boje progoneći Isusa i njegove sljedbenike.

Ovim i drugim incidentima Isus je pokazao praktičnu primjenu svoje metode za razlikovanje istinskog obožavanja od lažnog: „Stvarno ćete onda po njihovim plodovima prepoznati te ljude“. (Mt 7-15)

Svi koji gledaju majsku emisiju na JW.org ili čitaju prošlonedeljnu studiju Watchtower-a ili pripremaju ovosedmične studije po tom pitanju, vjerovatno će biti impresionirani. Prenesena slika je jedan od brižnih pastira koji daju hranu potrebnu u pravo vrijeme za dobrobit stada. Dobar savjet, bez obzira na izvor, i dalje je dobar savjetnik. Istina je istina, čak i ako je govori netko ko je licemjer. Zbog toga je Isus rekao svojim slušaocima, „sve što vam oni (književnici i farizeji) govore, čine i poštuju, ali ne čine prema svojim djelima, jer oni kažu, ali ne vježbaju ono što govore“. (Mt 23: 3)

Ne želimo imitirati licemjere. Možemo primijeniti njihov savjet kad je to prikladno, ali moramo biti oprezni da ga ne primijenimo kao oni. Trebali bismo to učiniti, ali ne prema njihovim djelima.

Otkrivanje licemerja

Da li su lideri Organizacije licemjeri? Jesmo li nepravedni, čak i nepoštovani, čak i sugerirajući takvu mogućnost?

Ispitajmo lekcije u ovonedeljnoj studiji, a zatim ih stavimo na test.

Šta će nam pomoći u donošenju mudrih odluka? Svakako nam treba vjera u Boga, ne sumnjajući u njegovu spremnost i sposobnost da nam pomogne da budemo mudri. Potrebna nam je i vjera u Jehovinu riječ i njegov način činjenja, vjerujući Božjim nadahnutim savjetima. (Pročitajte Jamesa 1: 5-8.) Dok se približavamo njemu i zaljubljujemo se u njegovu Riječ, dolazimo do povjerenja u njegov sud. U skladu s tim, razvijamo naviku savjetovanja s Božjom riječi prije donošenja odluka. - par. 3

Zašto je tim Izraelcima moglo biti toliko teško donijeti mudru odluku?... Nisu izgradili temelje tačnog znanja ili pobožne mudrosti; niti su se pouzdali u Jehovu. Ponašanje u skladu s tačnim znanjem pomoglo bi im da donesu mudre odluke. (Ps. 25:12) Štaviše, dozvolili su drugima da utječu na njih ili čak da donose odluke umjesto njih. - par. 7

Galaćanima 6: 5 nas podsjeća: „Svaki će snositi svoj teret odgovornosti.“ (Ftn.) Ne bismo trebali drugima dati odgovornost da donosi odluke umjesto nas. Umjesto toga, osobno bismo trebali naučiti što je ispravno u Božjim očima i odabrati da to učinimo. - par. 8

Kako se možemo predati opasnosti da pustimo druge da izaberu za nas? Pritisak vršnjaka mogao bi nas natjerati na donošenje loše odluke. (Prov. 1: 10, 15) Ipak, bez obzira kako nas drugi pokušavaju vršiti pritisak, naša je odgovornost slijediti našu savjest obučenu u Bibliji. U mnogočemu, ako dopustimo drugima da donose naše odluke, u suštini se odlučujemo da ih “slijedimo”. To je još uvijek izbor, ali potencijalno katastrofalan. - par. 9

Apostol Pavao jasno je upozorio Galaćane na opasnost od puštanja drugih da za njih donose lične odluke. (Pročitajte Galaćanima 4: 17.) Neki su u zajednici željeli donijeti osobne odluke drugima kako bi ih otuđili od apostola. Zašto? Oni sebični tražili su istaknutost. - par. 10

Paul je dao lijep primjer poštovanja prava svoje braće na slobodnu volju da donose odluke. (Pročitajte 2. Korinćanima 1:24.) Danas, kada daju savjete o stvarima koje uključuju lični izbor, starješine bi trebale slijediti taj obrazac. Oni rado dijele informacije zasnovane na Bibliji s drugima u stadu. Ipak, starješine oprezno dopuštaju pojedinačnoj braći i sestrama da donose vlastite odluke. - par. 11

Zaista je ovo dobar savjet, zar ne? Svaki svjedok koji ovo pročita osjetit će kako mu srce otekne od ponosa zbog takve demonstracije uravnoteženog i ljubavnog usmjerenja od onih koji se smatraju vjernim i diskretnim robovom. (Mt 24-45)

Sada ćemo to staviti na test.

Učeni smo da je naš posao propovijedanja čin milosrđa. Milosrđe je primjena ljubavi za ublažavanje patnji drugih, a donošenje istine Božje riječi jedan je od najboljih načina na koji moramo ublažiti njihovu patnju. (w12 3/15 str. 11 st. 8; w57 11/1 str. 647; yb10 str. 213 Belize)

Takođe nas uče da je odlazak na terensku službu pravedan čin u kojem bismo trebali sudjelovati svake sedmice. Publikacije nas uče da je naše javno svjedočenje i čin ispravnosti i milosrđa.

Ako ste u to povjerovali, pred vama je odluka. Da li biste trebali prijaviti svoje vrijeme službe na terenu; količinu vremena koje provedete radeći pravedan i milosrdan posao? Slijedom savjeta iz ovonedeljnog proučavanja, prije nego što donesete odluku konzultirate Božju riječ. (par. 3)

Pročitali ste Matthewa 6: 1-4.

"Vodite računa da ne prakticirate svoju pravednost pred ljudima da ih oni primijete; inače nećete imati nagradu sa svojim Ocem koji je na nebesima. 2 Pa kad pravite darove milosrđa, ne duvajte trubu pred sobom, kao što to rade licemjeri u sinagogama i na ulicama, kako bi ih ljudi proslavili. Zaista vam kažem, oni nagradu imaju u potpunosti. 3 Ali vi prilikom pravljenja darova milosrđa ne dajte lijevoj ruci šta radi desna ruka, 4 tako da vaši darovi milosrđa mogu biti u tajnosti. Tada će vam vaš otac koji gleda u tajnosti, platiti. "(Mt 6: 1-4)

Ne idete u terensku službu da bi vas muškarci primijetili. Ne tražite slavu od muškaraca i ne želite da vas u potpunosti plate pohvale koje vam muškarci daju za vašu uslugu. Želite da to bude tajno, tako da će vas vaš nebeski Otac, koji gleda u tajnosti, primijetiti i uzvratiti vam kada vam je najpotrebnija prosudba. (Jas 2)

Možda ste razmišljali da se prijavite za pomoćnog pionira. Međutim, možete li potrošiti isti broj sati, a da to niko ne mora znati? Znate da će se, ako se prijavite, vaše ime pročitati s platforme i džemat će zapljeskati. Pohvale od muškaraca. Uplata u cijelosti.

Čak i prijavljivanje svog vremena kao izdavača znači reći koliko ste pravednog i milosrdnog posla radili svakog mjeseca. Vaša lijeva ruka će znati što radi vaša desna.

Stoga, u skladu sa savjetom datim u ovom članku, vi donosite odluku zasnovanu na Bibliji da više ne izvještavate o vremenu. Ovo je stvar savjesti. Budući da ne postoji biblijski nalog koji zahtijeva da prijavljujete vrijeme, osjećate se sigurnim da vas nitko neće pritiskati da promijenite odluku, posebno nakon onoga što je rečeno u paragrafima 7 i 11.

Tu će se manifestirati licemjerje - razlika između onoga što se uči i onoga što se vježba. Iznova i iznova dobivamo izvještaje o braći i sestrama koje su dvoje starijih dovukli u stražnju sobu ili biblioteku Kraljevske dvorane i ogorčeni zbog njihove odluke da se ne izvještavaju. Suprotno savjetima iz paragrafa 8, ovi imenovani muškarci će htjeti da im date odgovornost za donošenje odluka koje utječu na vaš odnos s Bogom i Hristom. Razlog zbog kojeg će se izvršiti takav pritisak je taj što vaša odluka da ne prijavite prijeti njihovoj vlasti nad vama. Da nisu tražili istaknutost (par. 10), dopustili bi vam da donesete ovakvu odluku na osnovu svoje savjesti, zar ne? Na kraju, u Svetom pismu se nigdje ne može naći „zahtjev“ za prijavljivanjem sati. Dolazi samo iz Vodećeg tijela, tijela ljudi.

Doduše, ovo je mala stvar. Ali tada je tako bilo i šetnje s krevetom ili kupanje u bazenu Siloama u subotu. Ljudi koji su se žalili na te „sitnice“ na kraju su ubili Sina Božjeg. Zaista nije potrebno mnogo da se pokaže licemjerje. A kad je tu na malo, obično je tu i na veliko. Potrebne su samo prave okolnosti, pravi test da bi se plodovi proizvedeni u čovjekovom srcu pokazali očiglednim. Možemo propovijedati neutralnost, ali što će biti dobro ako vježbamo prijateljstvo sa svetom? Možemo propovijedati ljubav i brigu o djeci, ali što će biti dobro ako vježbamo napuštanje i zataškavanje? Možemo propovijedati da imamo istinu, ali ako vježbamo progon da bismo ušutkali protivnike, što smo onda zapravo?

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    48
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x