2. dio: Žalosti li Božji duh kada odbacujemo našu nebesku nadu u zemaljski raj?

U našem prethodnom videu pod naslovom “Žalosti li Božji Duh kada odbacimo našu nebesku nadu u zemaljski raj?  Postavili smo pitanje može li se doista kao pravedni kršćanin imati zemaljsku nadu na raj na zemlji? Koristeći Sveto pismo, pokazali smo da to nije moguće jer je pomazanje svetim duhom ono što nas čini pravednima. Budući da doktrina JW o tome da smo Jehovin prijatelj i da imamo zemaljsku nadu nije biblijska, htjeli smo iz Svetog pisma objasniti koja je jedina prava nada spasenja za kršćane. Također smo razgovarali o tome da usmjeravanje našeg pogleda na nebo nije gledanje na nebo kao da je to fizičko mjesto na kojem ćemo živjeti. Gdje i kako ćemo zapravo živjeti i raditi je nešto što vjerujemo da će Bog otkriti u punini vremena znajući da će, kako god ili kako god se sve ispostavilo, to biti bolje i zadovoljnije od naših najluđih maštanja.

Ovdje moram nešto pojasniti prije nego što idem dalje. Vjerujem da će mrtvi uskrsnuti na zemlju. To će biti uskrsnuće nepravednika i bit će velika, velika većina ljudi koji su ikada živjeli. Zato nemojte ni na trenutak pomisliti da ne vjerujem da će zemlja biti nastanjena pod Kristovim kraljevstvom. Međutim, u ovom videu ne govorim o uskrsnuću mrtvih. U ovom videu govorim o prvom uskrsnuću. PRVO USKRSNUĆE. Vidite, prvo uskrsnuće nije uskrsnuće mrtvih, nego živih. To je nada kršćana. Ako vam to nema smisla, razmislite o ovim riječima našeg Gospodina Isusa:

“Zaista, zaista vam kažem, tko sluša moju riječ i vjeruje u Onoga koji me posla, ima život vječni i neće doći na sud, nego je iz smrti u život prešao.” (Ivan 5:24 Nova verzija kralja Jakova)

Vidite, Božje pomazanje nas pomiče iz kategorije onih koje Bog smatra mrtvima u skupinu koju on smatra živima, iako smo još uvijek grešnici i možda smo tjelesno umrli.

Počnimo s pregledom kršćanske nade spasenja kako je opisano u Bibliji. Počnimo s pogledom na pojmove “nebo” i “nebesa”.

Kad pomislite na nebo, mislite li na noćno nebo obasjano zvijezdama, mjesto nepristupačne svjetlosti ili prijestolje na kojem Bog sjedi na sjajnom dragom kamenju? Naravno, mnogo toga što znamo o nebu dali su nam proroci i apostoli živopisnim simboličkim jezikom jer smo mi fizička bića s ograničenim osjetilnim sposobnostima koja nisu dizajnirana da razumiju dimenzije izvan našeg života u prostoru i vremenu. Također, trebamo imati na umu da oni od nas koji su povezani ili su bili povezani s organiziranom religijom, vjerojatno mogu imati lažne pretpostavke o nebu; stoga, budimo svjesni toga i zauzmimo egzegetski pristup našem proučavanju neba.

Na grčkom, riječ za nebo je οὐρανός (o-ra-nós) što znači atmosfera, nebo, zvjezdano vidljivo nebo, ali i nevidljiva duhovna nebesa, ono što jednostavno zovemo "nebo". Bilješka u Helps Word-studies na Biblehub.com kaže da “jednina “nebo” i množina “nebesa” imaju različite prizvuke i stoga ih treba razlikovati u prijevodu iako to, nažalost, rijetko jesu.”

Za našu svrhu kao kršćana koji žele razumjeti našu nadu spasenja, bavimo se duhovnim nebesima, tom nebeskom stvarnošću Božjeg Kraljevstva. Isus kaže: “U kući Oca mojega ima mnogo soba. Da nije tako, bih li ti rekao da idem tamo da ti pripremim mjesto?” (Ivan 14:2 BSB)

Kako razumijemo Isusov izraz stvarne lokacije, kao što je kuća sa sobama, u vezi sa stvarnošću Božjeg Kraljevstva? Ne možemo stvarno misliti da Bog živi u kući, zar ne? Znate, s terasom, dnevnim boravkom, spavaćim sobama, kuhinjom i dvije ili tri kupaonice? Isus je rekao da ima mnogo soba u njegovoj kući i da ide svome Ocu da nam pripravi mjesto. Očito je da koristi metaforu. Dakle, trebamo prestati razmišljati o nekom mjestu i početi razmišljati o nečem drugom, ali o čemu točno?

A što učimo o nebu od Pavla? Nakon svoje vizije da je uhvaćen do "trećeg neba", rekao je:

“Bio sam uhvaćen raj i čuo stvari tako zadivljujuće da se ne mogu izraziti riječima, stvari koje nijedan čovjek ne smije ispričati. (2 Korinćanima 12:4 NLT)

Iznenađujuće je, zar ne, da Paul koristi riječ “raj,” na grčkom raj, (pa-rá-di-sos) koji se definira kao „park, vrt, raj. Zašto bi Pavao upotrijebio riječ raj kako bi opisao nematerijalno mjesto poput neba? Skloni smo razmišljati o raju kao o fizičkom mjestu poput Rajskog vrta sa šarenim cvijećem i netaknutim vodopadima. Zanimljivo je da Biblija nikada izravno ne spominje Rajski vrt kao raj. Riječ se pojavljuje samo tri puta u Kršćanskim grčkim spisima. Međutim, to se odnosi na riječ za vrt, što nas tjera da razmišljamo o rajskom vrtu i što je bilo jedinstveno u tom vrtu? Bio je to dom koji je Bog stvorio za prve ljude. Stoga možda bez razmišljanja gledamo u taj rajski vrt pri svakom spomenu raja. Ali ne smijemo misliti o raju kao o jednom jedinom mjestu, već kao o nečemu što je Bog pripremio da u njemu borave njegova djeca. Tako, kada ga je umirući zločinac na križu pored Isusa zamolio da me se “sjeti me kad dođeš u svoj kraljevstvo!" Isus bi mogao odgovoriti: “Zaista vam kažem, danas ćete biti sa mnom unutra Raj.” (Luka 23:42,43 BSB). Drugim riječima, bit ćete sa mnom na mjestu koje je Bog pripremio za svoju ljudsku djecu.

Konačna pojava riječi nalazi se u Otkrivenju gdje Isus govori pomazanim kršćanima. „Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama. Onome koji pobijedi dat ću da jede sa drveta života, koje je na raj od Boga." (Otkrivenje 2:7 BSB)

Isus priprema mjesto za kraljeve i svećenike u kući svoga Oca, ali Bog također priprema zemlju da na njoj žive nepravedni uskrsli ljudi – oni koji će imati koristi od svećeničke službe pomazanih kraljeva i svećenika s Isusom. Uistinu će se tada, kao što je to bio slučaj u Edenu prije pada čovječanstva u grijeh, spojiti Nebo i Zemlja. Duhovno i fizičko će se preklapati. Bog će biti s čovječanstvom kroz Krista. U Božje dobro vrijeme, zemlja će biti raj, što znači dom koji je Bog pripremio za svoju ljudsku obitelj.

Ipak, još jedan dom koji je Bog po Kristu pripremio za pomazane kršćane, njegovu posvojenu djecu, također se s pravom može nazvati rajem. Ne govorimo o drveću, cvijeću i žuborećim potocima, nego o prekrasnom domu za Božju djecu koji će poprimiti oblik koji on odluči. Kako možemo izraziti duhovne misli zemaljskim riječima? Ne možemo.

Je li pogrešno koristiti izraz "nebeska nada"? Ne, ali moramo biti oprezni da to ne postane krilatica koja obuhvaća lažnu nadu, jer to nije biblijski izraz. Pavao govori o nadi koja je rezervirana za nas na nebesima – množina. Pavao nam u svom pismu Kološanima kaže:

„Uvijek zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, kada molimo za tebe, jer smo čuli za tvoju vjeru u Krista Isusa i ljubav koju imaš prema svima svetima zbog nadu koja je za tebe na nebesima rezervirana.” (Kološanima 1:3-5 NWT)

“Nebesa”, množina, koristi se stotine puta u Bibliji. Nije namijenjeno prenijeti fizičku lokaciju, već nešto o ljudskom stanju bića, izvoru autoriteta ili vlasti koja je nad nama. Autoritet koji prihvaćamo i koji nam daje sigurnost.

Izraz “kraljevstvo nebesko” ne pojavljuje se niti jedanput u prijevodu Novog svijeta, ali se pojavljuje stotine puta u publikacijama Watch Tower Corporationa. Ako kažem "kraljevstvo nebesko", onda ćete prirodno pomisliti na mjesto. Stoga su publikacije u najboljem slučaju neuredne u pružanju onoga što vole nazvati "hranom u pravo vrijeme". Ako bi slijedili Bibliju i točno rekli, “kraljevstvo nebesko” (obratite pažnju na množinu) koje se u Matejovoj knjizi pojavljuje 33 puta, izbjegavali bi implicirati mjesto. Ali možda to ne bi podržalo njihovu doktrinu da pomazanici nestaju na nebu, da se više nikada ne vide. Očito, zbog svoje upotrebe u množini, ne odnosi se na više mjesta, već na vlast koja dolazi od Boga. Imajući to na umu, pročitajmo što Pavao ima za reći Korinćanima:

“Sada kažem ovo, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje, niti raspadanje baštini besmrtnost.” (1. Korinćanima 15:50 Berean doslovna Biblija).

Ovdje ne govorimo o lokaciji, već o stanju postojanja.

Prema kontekstu 1. Korinćanima 15, mi ćemo biti duhovna stvorenja.

“Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Posijano je u korupciji; uzdiže se u neraspadljivosti. Sije se u sramotu; podignuto je u slavi. Sije se u slabosti; podignuta je na vlast. Zasijano je fizičko tijelo; podignuto je duhovno tijelo. Ako postoji fizičko tijelo, postoji i duhovno. Tako je zapisano: “Prvi čovjek Adam postao je živa osoba.” Posljednji Adam postao duh koji daje život.” (1. Korinćanima 15:42-45)

Nadalje, Ivan izričito kaže da će ovi pravednici uskrsnuli imati nebesko tijelo poput Isusa:

“Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti još nije otkriveno. Znamo da ćemo, kad se Krist pojavi, biti poput Njega, jer ćemo ga vidjeti kakav jest.” (1. Ivanova 3:2 BSB)

Isus je na to aludirao kada je odgovarao na ono lukavo pitanje farizeja:

“Isus odgovori: “Sinovi ovoga doba se žene i udaju. Ali oni koji se smatraju dostojnima sudjelovati u budućem vijeku i uskrsnuću od mrtvih, neće se niti ženiti niti udati. Zapravo, oni više ne mogu umrijeti, jer su poput anđela. A budući da su sinovi uskrsnuća, oni su sinovi Božji.” (Luka 20:34-36 BSB)

Pavao ponavlja Ivanovu i Isusovu temu da će uskrsli pravednici imati duhovno tijelo poput Isusa.

“Ali naše je građanstvo na nebu i željno iščekujemo Spasitelja odande, Gospodina Isusa Krista, koji će snagom koja mu omogućuje da sve podredi Sebi, preobraziti naša ponizna tijela da budu poput Njegovog slavnog tijela.” (Filipljanima 3:21 BSB)

Trebamo zapamtiti da posjedovanje duhovnog tijela ne znači da će Božja djeca biti zauvijek zaključana u carstvima svjetlosti da više nikada ne vide zelenu travu na zemlji (kao što bi nas učenja JW-a željela vjerovati).

„Tada sam vidio novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i zemlja su prošli, a mora više nije bilo. Vidio sam sveti grad, novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena za svog muža. I začuh jak glas s prijestolja koji govori: “Evo, prebivalište je Božje s ljudima, i On će stanovati s njima. Oni će biti Njegov narod, i sam Bog će biti s njima kao njihov Bog. (Otkrivenje 21:1-3 BSB)

I učinio si da postanu Kraljevstvo svećenika za našega Boga. I oni će kraljevati na zemlji.” (Otkrivenje 5:10 NLT)

Teško je pretpostaviti da služenje kao kraljevi i svećenici znači nešto drugo osim interakcije s nepravednim ljudima u ljudskom obliku kako bi se pomoglo onima koji su se pokajali u ili tijekom Mesijanskog Kraljevstva. Vjerojatno će djeca Božja uzeti tjelesno tijelo (po potrebi) da bi radili na zemlji baš kao što je to učinio Isus, nakon što je uskrsnuo. Zapamtite, Isus se više puta pojavljivao u 40 dana prije svog uzašašća, uvijek u ljudskom obliku, a zatim je nestao iz vida. Kad god su anđeli stupili u interakciju s ljudima u pretkršćanskim spisima, poprimali su ljudski oblik, pojavljujući se kao normalni ljudi. Doduše, u ovom trenutku ulazimo u nagađanja. Pošteno. Ali sjećate se o čemu smo razgovarali na početku? Nije važno. Detalji trenutno nisu važni. Ono što je važno je da znamo da je Bog ljubav i da je njegova ljubav izvan svake mjere, tako da nemamo razloga sumnjati da je ponuda koja nam se daje vrijedna svakog rizika i svake žrtve.

Također trebamo imati na umu da kao Adamova djeca nemamo pravo biti spašeni, pa čak ni nadu u spasenje jer smo osuđeni na smrt. (“Jer je plaća za grijeh smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.” Rimljanima 6:23) Samo su djeca Božja vjerovala u Isusa Krista (vidi Ivan 1:12). , 13) i vođeni su Duhom da nam je milosrdno dana nada spasenja. Molim te, nemojmo napraviti istu grešku kao Adam i misliti da možemo imati spasenje pod našim uvjetima. Moramo slijediti Isusov primjer i činiti ono što nam zapovijeda naš nebeski Otac da bismo bili spašeni. “Neće svaki koji mi kaže: 'Gospodine, Gospodine' ući u kraljevstvo nebesko, nego samo onaj koji vrši volju moga Oca koji je na nebesima.” (Matej 7:21 BSB)

Pa sada pogledajmo što Biblija kaže o našoj nadi spasenja:

Prvo, učimo da smo spašeni milošću (po svojoj vjeri) kao Božji dar. „Ali zbog svoje velike ljubavi prema nama, Bog, koji je bogat milosrđem, oživio nas je s Kristom čak i kad smo bili mrtvi u svojim prijestupima. Po milosti si spašen!” (Efežanima 2:4-5 BSB)

Drugo, Isus Krist je taj koji svojom prolivenom krvlju omogućuje naše spasenje. Djeca Božja uzimaju Isusa kao svog posrednika u novom savezu kao jedino sredstvo za pomirenje s Bogom.

“Spasenje ne postoji ni u kome drugome, jer nema drugog imena pod nebom danog ljudima po kojem se moramo spasiti.” (Djela 4:12 BSB)

“Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji je dao samoga sebe kao otkupninu za sve.” (1. Timoteju 2:5,6 BSB).

“…Krist je posrednik novog saveza, da pozvani mogu primiti obećanu vječnu baštinu – sada kada je umro kao otkupnina da ih oslobodi od grijeha počinjenih pod prvim savezom.” (Hebrejima 9:15 BSB)

Treći, biti spašen od Boga znači odgovoriti na njegov poziv po Kristu Isusu: „Svatko neka vodi život koji mu je Gospodin dodijelio i kojemu Bog ga je pozvao. "(Korinćanima 1 7: 17)

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio u Kristu svakim duhovnim blagoslovom na nebesima. Za On nas je u Njemu izabrao prije postanka svijeta biti svet i besprijekoran u Njegovoj prisutnosti. U ljubavi nas je predodredio za svoje sinove po Isusu Kristu, po dobroj volji svoje.” (Efežanima 1:3-5).

Četvrta, postoji samo JEDNA prava kršćanska spasonosna nada koja treba biti pomazano dijete Božje, pozvano od našeg Oca, i primatelj vječnog života. „Postoji jedno tijelo i jedan duh, kao što si bio pozvan na jednu nadu kad si pozvan; Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje; jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i po svima i u svima.” (Efežanima 4:4-6 BSB).

Sam Isus Krist uči djecu Božju da postoji samo jedna spasonosna nada, a to je izdržati težak život kao pravednik, a zatim biti nagrađen ulaskom u kraljevstvo nebesko. “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba, budući da im pripada kraljevstvo nebesko (Matej 5:3 NWT)

“Sretni su oni koji su progonjeni radi pravednosti, jer im pripada kraljevstvo nebesko.” (Matej 5:10 NWT)

"Sretni ste VI kad ljudi prigovaraju VI i progoniti VI i lažljivo reći svaku vrstu zle stvari protiv VI za moje dobro. Radujte se i skačite od radosti, budući da VAŠE velika je nagrada na nebesima; jer su na taj način progonili proroke prije VI.” (Matej 5:11,12 NWT)

Peti, i konačno, u vezi s našom nadom u spasenje: Sveto pismo podržava samo dva uskrsnuća, a ne tri (nema pravednih Jehovinih prijatelja koji su uskrsnuti na raj na zemlji ili pravednih preživjelih od Armagedona koji ostaju na zemlji). Dva mjesta u Kršćanskom pismu podržavaju biblijsko učenje o:

1) Uskrsnuće pravedan biti s Kristom kao kraljevi i svećenici na nebesima.

2) Uskrsnuće nepravedan na zemlju na sud (mnoge Biblije prevode osudu kao “osudu”—njihova teologija je da ako niste uskrsnuli s pravednicima onda možete biti uskrsnuti samo da budete bačeni u ognjeno jezero nakon 1000 godina).

“I imam istu nadu u Boga koju i oni sami njeguju, da će biti uskrsnuća i pravednih i zlih.” (Djela 24:15 BSB)

 „Ne čudite se tome, jer dolazi čas kada će svi koji su u svojim grobovima čuti Njegov glas i izaći - oni koji su činili dobro uskrsnuću života, a oni koji su činili zlo uskrsnuću suda .” (Ivan 5:28,29 BSB)

Ovdje je naša nada spasa jasno izražena u Svetom pismu. Ako mislimo da možemo dobiti spas samo čekajući da vidimo što će se dogoditi, moramo pažljivije razmisliti. Ako mislimo da imamo pravo na spasenje jer znamo da su Bog i njegov Sin Isus Krist dobri, i želimo biti dobri, to nije dovoljno. Pavao nas upozorava da sa strahom i trepetom radimo svoje spasenje.

„Stoga, ljubljeni moji, baš kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo u mojoj prisutnosti, nego sada još više u mojoj odsutnosti, nastavite sa strahom i trepetom raditi svoje spasenje. Jer Bog je taj koji djeluje u vama da hoćete i djelujete u ime Njegove dobre namjere.” (Filipljanima 2:12,13 BSB)

Bitna za rad na našem spasenju je ljubav prema istini. Ako ne volimo istinu, ako mislimo da je istina uvjetovana ili relativna s našim vlastitim tjelesnim željama i željama onda ne možemo očekivati ​​da će nas Bog pronaći, jer traži one koji štuju u duhu i istini. (Ivan 4:23, 24)

Prije nego što zaključimo, želimo se usredotočiti na nešto što, čini se, mnogima nedostaje u pogledu naše nade spasenja kao kršćana. Pavao je u Djelima 24 rekao da ima nade da će doći do uskrsnuća pravednika i nepravednika? Zašto bi se nadao uskrsnuću nepravednika? Zašto se nadati nepravednim ljudima? Da bismo odgovorili na to, vraćamo se na našu treću točku o pozivu. Efežanima 15-1 nam govori da nas je Bog izabrao prije postanka svijeta i predodredio za spasenje kao svoje sinove po Isusu Kristu. Zašto odabrati nas? Zašto predodrediti malu skupinu ljudi za posvajanje? Ne želi li da se svi ljudi vrate njegovoj obitelji? Naravno, ima, ali način da se to postigne je prvo kvalificirati malu skupinu za određenu ulogu. Ta je uloga služiti i kao vlada i svećenstvo, novo nebo i nova zemlja.

To je očito iz Pavlovih riječi upućenih Kološanima: “On [Isus] je prije svega, i u njemu je sve zajedno. A On je glava tijela, crkve; [to smo mi] On je početak i prvorođenac među mrtvima, [prvi, ali djeca Božja će slijediti] da bi u svemu imao prednost. Jer Bog je bio zadovoljan da sva njegova punina prebiva u Njemu i da kroz njega pomiri sa sobom sve, [što bi uključivalo i nepravedne] bilo na zemlji ili na nebu, uspostavljanjem mira kroz krv svoga križa.” (Kološanima 1:17-20 BSB)

Isus i njegovi suradnici kraljevi i svećenici formirat će upravu koja će raditi na pomirenju cijelog čovječanstva natrag u Božju obitelj. Dakle, kada govorimo o nadi spasenja kršćana, to je drugačija nada od one koju je Pavao polagao za nepravedne, ali kraj je isti: Vječni život kao dio Božje obitelji.

Dakle, za kraj, postavimo pitanje: Je li Božja volja djeluje u nama kad kažemo da ne želimo ići u raj? Da želimo biti na rajskoj zemlji? Žalujemo li zbog svetog duha kada se usredotočimo na mjesto, a ne na ulogu koju naš Otac želi da igramo u ostvarenju njegove nakane? Naš nebeski Otac ima zadatak koji trebamo obaviti. On nas je pozvao da obavimo ovaj posao. Hoćemo li odgovoriti nesebično?

Poslanica Hebrejima kaže: “Jer ako je poruka koju su izgovorili anđeli obvezujuća i svaki prijestup i neposlušnost primili svoju pravednu kaznu, kako ćemo pobjeći ako zanemarimo tako veliko spasenje? Ovo spasenje je prvi najavio Gospodin, potvrdili su nam oni koji su ga čuli.” (Hebrejima 2:2,3 BSB)

“Svatko tko je odbacio Mojsijev zakon umro je bez milosti na temelju svjedočenja dva ili tri svjedoka. Što mislite, koliko strože zaslužuje biti kažnjen onaj tko je pogazio Sina Božjega, oskrnavio krv Saveza koji ga je posvetio i uvrijedio Duha milosti?” (Hebrejima 10:29 BSB)

Pazimo da ne uvrijedimo duh milosti. Ako želimo ispuniti svoju istinsku, jednu i jedinu kršćansku nadu za spasenje, moramo vršiti volju našeg Oca koji je na nebesima, slijediti Isusa Krista i biti potaknuti Svetim duhom da djelujemo u pravednosti. Djeca Božja imaju snažnu predanost slijediti našeg spasitelja koji daje život u raj, mjesto koje je Bog pripremio za nas. To je stvarno uvjet za vječni život...i zahtijeva sve ono što jesmo i želimo i nadamo se. Kao što nam je Isus rekao bez sumnje: „Ako želiš biti moj učenik, moraš, za usporedbu, mrziti sve druge – svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre – da, čak i svoj život. Inače, ne možete biti moj učenik. I ako ne nosiš svoj križ i ne slijediš me, ne možeš biti moj učenik.” (Luka 14:26 NLT)

Hvala vam na izdvojenom vremenu i podršci.