Članci “Spašavanje čovječanstva” i nedavni o nadi u uskrsnuće pokrili su dio kontinuirane rasprave: hoće li kršćani koji su izdržali otići u raj ili će biti povezani sa zemljom kakvu sada poznajemo. Proveo sam ovo istraživanje kada sam shvatio koliko se čini da neki od mojih (tadašnjih) kolega Jehovinih svjedoka vole ideju davanja uputa. Nadam se da će ovo pomoći kršćanima da steknu daljnju perspektivu nade koju imamo, i nade koja postoji za čovječanstvo u cjelini u budućnosti koja nije daleko. Svi tekstovi/reference preuzeti su iz Prijevoda Novi svijet, osim ako nije drugačije naznačeno.

Oni će vladati kao kraljevi: što je kralj?

“S njim će vladati kao kraljevi 1000 godina” (Otk 20)

Što je kralj? Čudno pitanje, mogli biste pomisliti. Jasno je da je kralj netko tko postavlja zakon i govori ljudima što da rade. Mnoge su zemlje imale ili su imale kraljeve i kraljice, koji predstavljaju državu i naciju na međunarodnom planu. Ali ovo nije vrsta kralja o kojoj je Ivan pisao. Da bismo razumjeli namjeravanu ulogu kralja, morat ćemo se vratiti u vrijeme starog Izraela.

Kad je Jehova izveo Izraelce iz Egipta, odredio je Mojsija i Arona za svoje predstavnike. Ovaj dogovor nastavit će se kroz Aronovu obiteljsku lozu (Izl 3:10; Izl 40:13-15; Br 17:8). Osim Aronovog svećenstva, leviti su bili dodijeljeni da služe pod njegovim vodstvom za razne zadatke kao što je poučavanje, kao Jehovino osobno vlasništvo (Br. 3:5-13). Mojsije je u to vrijeme sudio i dio te uloge prepustio drugima po savjetu svog svekra (Izl 18:14-26). Kada je Mojsijev zakon dat, nije dolazio s bilo kakvim uputama ili propisima za dodavanje ili uklanjanje njegovih dijelova. Zapravo, Isus je jasno dao do znanja da ni najmanji dio neće biti uklonjen iz toga prije nego što se ispuni (Mat. 5:17-20). Dakle, čini se da nije postojala ljudska vlada, jer je sam Jehova bio kralj i zakonodavac (Jakov 4:12a).

Nakon Mojsijeve smrti, veliki svećenik i leviti postali su odgovorni za suđenje naciji tijekom svog boravka u obećanoj zemlji (Pnz 17-8). Samuel je bio jedan od najpoznatijih sudaca i očito Aronov potomak, budući da je ispunjavao dužnosti za koje su bili ovlašteni obavljati samo svećenici (12 Sam 1-7-6). Budući da se ispostavilo da su Samuelovi sinovi pokvareni, Izraelci su zahtijevali od kralja da ih održava ujedinjenima i brine o njihovim pravnim stvarima. Jehova je već napravio dogovor prema Mojsijevom zakonu da udovolji takvom zahtjevu, iako se čini da to nije njegova prvobitna namjera (Pnz 9,15:17-17; 14. Sam. 20:1-8).

Možemo zaključiti da je prosuđivanje o pravnim stvarima bila primarna uloga kralja prema Mojsijevom zakonu. Absalom je započeo svoju pobunu protiv svog oca, kralja Davida, pokušavajući ga zamijeniti na mjestu suca (2 Sam 15-2). Kralj Salomon je od Jehove dobio mudrost da može suditi naciji i postao je poznat po tome (6. Kralj. 1:3-8). Kraljevi su se u svoje vrijeme ponašali kao Vrhovni sud.

Kada je Judeja zarobljena, a ljudi odvedeni u Babilon, loza kraljeva je prekinuta i za pravdu su se pobrinule vlasti naroda. To se nastavilo i nakon njihova povratka, budući da su kraljevi okupatori još uvijek imali posljednju riječ u načinu na koji su stvari uređene (Ezequiel 5:14-16, 7:25-26; Hagaj. 1:1). Izraelci su uživali određenu autonomiju sve do Isusovih dana i poslije, iako su još uvijek bili pod svjetovnom vlašću. Tu činjenicu možemo vidjeti u vrijeme Isusova pogubljenja. Prema Mojsijevom zakonu, određene nepravde trebale su biti kažnjene kamenovanjem. Međutim, zbog rimskog zakona kojemu su bili podvrgnuti, Izraelci nisu mogli sami narediti ili primijeniti takva pogubljenja. Iz tog razloga Židovi nisu mogli izbjeći traženje odobrenja od guvernera Pilata kada su tražili da se Isus pogubi. Ovu egzekuciju također nisu izvršili Židovi, već Rimljani koji su imali ovlast za to (Ivan 18-28; 31-19).

Raspored se nije promijenio kada je Mojsijev zakon zamijenjen Kristovim zakonom. Ovaj novi zakon ne uključuje upućivanje na donošenje presude nad bilo kim drugim (Matej 5-44; Ivan 45:13; Galaćanima 34:6; 2. Ivanova 1:4), i tako dolazimo do uputa apostola Pavla u njegovoj poslanici Rimljanima. On nas upućuje da se podvrgnemo višim vlastima kao “Božji službenik” da nagradimo dobro i kaznimo zlo (Romance 13: 1-4). Međutim, dao je ovo objašnjenje kako bi potkrijepio još jednu uputu: to trebamo učiniti kako bismo poslušali zapovijed da "ne uzvraćamo zlom za zlo", nego da budemo "mirni sa svim ljudima", pa čak i da pokušamo zadovoljiti potrebe naših neprijatelja. (Romance 12: 17-21). Pomažemo si u tome tako što ostavljamo osvetu u rukama Jehove, koji je to sve do današnjeg dana „delegirao“ pravnim sustavima sekularnih vlasti.

Ovaj dogovor će se nastaviti sve dok se Isus ne vrati. Pozvat će svjetovne vlasti na odgovornost za njihove nedostatke i izopačenost pravde za koju su mnogi osobno saznali, nakon čega slijedi novi dogovor. Pavao je primijetio da Zakon ima sjenu onoga što dolazi, ali nije suština (ili: slika) tih stvari (Hebrejima 10:1). Sličan tekst nalazimo u Kološanima 2:16,17. To može značiti da će prema ovom novom uređenju kršćani dobiti udio u ispravljanju stvari među mnogim nacijama i narodima (Mihej 4:3). Tako su oni postavljeni nad "svim njegovim posjedom": cijelim čovječanstvom, koje je kupio svojom krvlju (Matej 24:45-47; Rimljanima 5:17; Otkrivenje 20:4-6). U kojoj mjeri to uključuje i anđele, možda ćemo morati pričekati da saznamo (1 Kor 6-2). Isus je dao relevantan detalj u prispodobi o Mini u Luki 3:19-11. Imajte na umu da je nagrada za vjernost u relativno malim stvarima “vlast nad...gradovima“. U Otkrivenju 20:6 nalazimo da su oni koji sudjeluju u prvom uskrsnuću svećenici i vladaju, ali što je svećenik bez ljudi koje treba predstavljati? Ili što je kralj bez naroda kojim bi vladao? Dalje govoreći o svetom gradu Jeruzalemu, Otkrivenje 21:23 i nadalje u 22. poglavlju kaže da će narodi imati koristi od ovih novih uređenja.

Tko su kvalificirani za takvu vlast? To su oni koji su “kupljeni” od čovječanstva kao “prvine” i “slijede Janje gdje god ide” (Otkrivenje 14:1-5). Presuda o određenim stvarima može biti delegirana njima, baš kao što je Mojsije delegirao manje stvari raznim poglavarima, kao što smo vidjeli u Izlasku 18:25-26. Postoji i sličnost s imenovanjem levita u Brojevima 3: ovo pleme predstavlja Jehovino uzimanje svih prvorođenih (živih ljudskih prvina) iz Kuće Jakovljeve (Brojevi 3:11-13; Malahija 3:1-4,17) . Pošto su kupljeni kao sinovi, vjerni kršćani postaju novo stvorenje poput Isusa. Oni će biti potpuno opremljeni za vlastiti udio u ozdravljenju naroda i poučavanju novog Zakona, kako bi i svi dragocjeni u narodima mogli u svoje vrijeme postići pravedni položaj kod pravog Boga (2. Korinćanima 5 :17-19; Galaćanima 4:4-7).

Ad_Lang

Rođen sam i odrastao u nizozemskoj reformiranoj crkvi, koja je osnovana 1945. Zbog dijela licemjerja, napustio sam je oko svoje 18. godine, zavjetujući se da više neću biti kršćanin. Kad su JWs prvi put razgovarali sa mnom u kolovozu 2011., trebalo je nekoliko mjeseci prije nego što sam uopće prihvatio posjedovanje Biblije, a zatim još 4 godine proučavanja i kritičnosti, nakon čega sam se krstio. Iako sam godinama imao osjećaj da nešto ne štima, fokusirao sam se na širu sliku. Ispostavilo se da sam u nekim područjima bio pretjerano pozitivan. U nekoliko sam trenutaka skrenula pozornost na pitanje seksualnog zlostavljanja djece, a početkom 2020. pročitala sam novinski članak o istraživanju koje je naručila nizozemska vlada. Bilo mi je to pomalo šokantno i odlučio sam kopati dublje. Predmet je uključivao sudski slučaj u Nizozemskoj, gdje su se Svjedoci obratili sudu kako bi blokirali izvješće o postupanju sa seksualnim zlostavljanjem djece među Jehovinim svjedocima, koje je naredio ministar pravne zaštite, a što je nizozemski parlament jednoglasno zatražio. Braća su izgubila slučaj, a ja sam preuzeo i pročitao cijelo izvješće. Kao Svjedok, nisam mogao zamisliti zašto bi netko ovaj dokument smatrao izrazom progona. Stupio sam u kontakt s Reclaimed Voices, nizozemskom dobrotvornom organizacijom posebno za JWs koji su doživjeli seksualno zlostavljanje u organizaciji. Poslao sam nizozemskoj podružnici pismo od 16 stranica, pažljivo objašnjavajući što Biblija kaže o tim stvarima. Prijevod na engleski otišao je Upravnom tijelu u SAD-u. Dobio sam odgovor iz britanske podružnice, u kojem me pohvaljuju što sam uključio Jehovu u svoje odluke. Moje pismo nije bilo posebno cijenjeno, ali nije bilo zamjetnih posljedica. Na kraju su me neformalno izbjegavali kada sam tijekom skupštinskog sastanka istaknuo kako se Ivan 13:34 odnosi na našu službu. Ako provodimo više vremena u javnoj službi nego jedni s drugima, onda krivo usmjeravamo svoju ljubav. Saznao sam da je starješina domaćin pokušao utišati moj mikrofon, nikad više nisam dobio priliku komentirati i bio je izoliran od ostatka zajednice. Budući da sam bio izravan i strastven, nastavio sam biti kritičan sve dok nisam imao sastanak JC-a 2021. i bio sam isključen, da se nikad više nisam vratio. Razgovarao sam o toj odluci s brojnom braćom i drago mi je vidjeti da me popriličan broj još uvijek pozdravlja i čak bi (kratko) razgovarao, unatoč tjeskobi da me netko vidi. Vrlo radosno im mašem i pozdravljam ih na ulici, nadajući se da bi im nelagoda koja je na njihovoj strani mogla pomoći da promisle o tome što rade.