Ovo je video broj pet u našoj seriji, „Spašavanje čovečanstva“. Do ove tačke smo pokazali da postoje dva načina gledanja na život i smrt. Postoji „živ” ili „mrtav” kako mi vernici to vidimo, i, naravno, ovo je jedini stav koji imaju ateisti. Međutim, ljudi od vere i razumevanja će shvatiti da je važno kako naš Stvoritelj gleda na život i smrt.

Stoga je moguće biti mrtav, ali u Božjim očima mi živimo. „On nije Bog mrtvih [misli se na Avrama, Isaka i Jakova] već živih, jer su za Njega svi živi. Luka 20:38 BSB Ili možemo biti živi, ​​a Bog nas vidi kao mrtve. Ali Isus mu je rekao: „Hajde za mnom i dopusti mrtvima da sahranjuju svoje mrtve. Matej 8:22 BSB

Kada uzmete u obzir element vremena, ovo zaista počinje da ima smisla. Da uzmemo krajnji primer, Isus Hrist je umro i bio je u grobu tri dana, a ipak je bio živ za Boga, što znači da je bilo samo pitanje vremena kada će biti živ u svakom smislu. Iako su ga ljudi ubili, nisu mogli učiniti ništa da spreče Oca da mu vrati sina u život i više, da mu podari besmrtnost.

Svojom silom Bog je vaskrsao Gospoda iz mrtvih, i On će vaskrsnuti i nas. 1 Kor 6:14 I „Ali Ga je Bog vaskrsao iz mrtvih, izbavivši ga iz smrtne muke, jer ga nije bilo moguće držati u svojim kandžama. Dela apostolska 2:24

Sada ništa ne može da ubije sina Božijeg. Zamislite isto za vas i mene, besmrtni život.

Onome ko pobedi, daću pravo da sedi sa Mnom na prestolu Mome, kao što sam pobedio i seo sa Ocem Svojim na Njegov presto. Otk 3:21 BSB

To je ono što nam se sada nudi. To znači da čak i ako umrete ili budete ubijeni kao što je Isus bio, samo ulazite u stanje nalik na san dok ne dođe vreme da se probudite. Kad odete na spavanje svake noći, ne umirete. Vi nastavljate da živite i kada se probudite ujutru, i dalje nastavljate da živite. Na sličan način, kada umrete, nastavljate da živite i kada se probudite u vaskrsenju, i dalje nastavljate da živite. To je zato što vam je kao detetu Božijem već dat večni život. Zbog toga je Pavle rekao Timoteju da se „bori u dobroj borbi vere. Uhvatite se za večni život na koji ste pozvani kada ste se dobro ispovedili u prisustvu mnogih svedoka.” (1. Timoteju 6:12 NIV)

Ali šta je sa onima koji nemaju ovu veru, koji, iz bilo kog razloga, nisu uhvatili večni život? Božja ljubav se manifestuje u tome što je on predvideo drugo vaskrsenje, vaskrsenje na sud.

Nemojte se tome čuditi, jer dolazi čas kada će svi koji su u svojim grobovima čuti Njegov glas i izaći - oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. (Jovan 5:28,29 BSB)

U ovom vaskrsenju, ljudi su vraćeni u život na zemlji, ali ostaju u stanju greha i bez vere u Hrista, i dalje su mrtvi u Božjim očima. Tokom 1000-godišnje Hristove vladavine, biće napravljene odredbe za ove vaskrsle pomoću kojih mogu da ispolje svoju slobodnu volju i prihvate Boga kao svog Oca kroz otkupiteljsku silu Hristovog ljudskog života ponuđenu u njihovo ime; ili, mogu da ga odbiju. Njihov izbor. Oni mogu izabrati život ili smrt.

Sve je tako binarno. Dve smrti, dva života, dva vaskrsenja, a sada dva seta očiju. Da, da bismo u potpunosti razumeli svoje spasenje, moramo da vidimo stvari ne očima u glavi, već očima vere. Zaista, kao hrišćani, „hodimo verom, a ne pogledom“. (2. Korinćanima 5:7)

Bez vida koji nam vera pruža, pogledaćemo svet i izvući pogrešan zaključak. Primer zaključka koji je izveo bezbroj ljudi može se pokazati iz ovog odlomka intervjua sa višestruko talentovanim Stivenom Frajem.

Stiven Fraj je ateista, ali ovde ne osporava postojanje Boga, već smatra da je Bog zaista postojao, on bi morao da bude moralno čudovište. On smatra da za bedu i patnju koju čovečanstvo doživljava nije naša krivica. Dakle, Bog mora preuzeti krivicu. Imajte na umu, pošto on zaista ne veruje u Boga, čovek ne može a da se ne zapita ko je preostao da preuzme krivicu.

Kao što sam rekao, gledište Stivena Fraja teško da je jedinstveno, ali predstavlja veliki i sve veći broj ljudi u onome što postepeno postaje posthrišćanski svet. Ovaj pogled može uticati i na nas, ako nismo budni. Kritičko razmišljanje koje smo koristili da pobegnemo od krive religije ne sme se nikada isključiti. Nažalost, mnogi koji su izbegli lažnu religiju, podlegli su površnoj logici humanista i izgubili svaku veru u Boga. Dakle, oni su slepi za sve što ne mogu da vide svojim fizičkim očima

Oni razmišljaju: da je zaista postojao Bog koji voli, sveznajući, svemoćan, on bi okončao patnju sveta. Dakle, on ili ne postoji, ili je, kako je Fraj rekao, glup i zao.

Oni koji razmišljaju na ovaj način veoma, veoma greše, i da bismo pokazali zašto, hajde da se upustimo u mali misaoni eksperiment.

Dozvolite da vas stavimo na mesto Boga. Sada ste sveznajući, svemoćni. Vidite patnju sveta i želite da je popravite. Počinjete sa bolešću, ali ne samo sa rakom kostiju kod deteta, već sa svim bolestima. To je prilično lako rešenje za svemoćnog Boga. Samo dajte ljudima imuni sistem sposoban da se bori protiv bilo kojeg virusa ili bakterija. Međutim, strani organizmi nisu jedini uzrok patnje i smrti. Svi starimo, oronuli smo i na kraju umrli od starosti, čak i ako nismo od bolesti. Dakle, da biste okončali patnju, moraćete da okončate proces starenja i smrti. Moraćete da produžite život zauvek da biste zaista okončali bol i patnju.

Ali to sa sobom nosi i svoje probleme, jer su ljudi često arhitekti najveće patnje čovečanstva. Muškarci zagađuju zemlju. Muškarci istrebljuju životinje i brišu ogromne delove vegetacije, utičući na klimu. Muškarci izazivaju ratove i smrt miliona. Postoji beda izazvana siromaštvom koje je rezultat naših ekonomskih sistema. Na lokalnom nivou ima ubistava i pljački. Postoji zlostavljanje dece i slabih — zlostavljanje u porodici. Ako zaista želite da eliminišete bedu, bol i patnju sveta kao Svemogući Bog, morate da eliminišete i sve ovo.

Ovde se stvari zaoštravaju. Da li ubijate sve koji izazivaju bol i patnju bilo koje vrste? Ili, ako ne želite nikoga da ubijete, možete samo posegnuti u njihov um i učiniti ga tako da ne mogu učiniti ništa loše? Na taj način niko ne mora da umre. Možete rešiti sve probleme čovečanstva pretvaranjem ljudi u biološke robote, programirane da rade samo dobre i moralne stvari.

Tako je lako igrati beka iz fotelje dok vas zapravo ne ubace u igru. Mogu vam reći iz svog proučavanja Biblije da Bog ne samo da želi da prekine patnju, već da je aktivno angažovan u tome od samog početka. Međutim, brzo rešenje koje toliko ljudi želi jednostavno neće biti rešenje koje im treba. Bog ne može da ukloni našu slobodnu volju jer smo mi njegova deca, stvoreni na njegovu sliku. Otac pun ljubavi ne želi robote za decu, već pojedince koji su vođeni oštrim moralnim osećajem i mudrim samoopredeljenjem. Postizanje kraja patnje uz očuvanje naše slobodne volje predstavlja nam problem koji samo Bog može da reši. Ostali video snimci u ovoj seriji će ispitati to rešenje.

Usput ćemo se susresti sa nekim stvarima koje će se, površno ili tačnije posmatrati fizički bez očiju vere, činiti neodbranjivim zverstvima. Na primer, zapitaćemo se: „Kako je Bog pun ljubavi mogao da uništi ceo svet čovečanstva, uključujući i malu decu, davivši ih u potopu Nojevih dana? Zašto bi pravedan Bog spalio gradove Sodomu i Gomoru, a da im nije dao priliku da se pokaju? Zašto je Bog naredio genocid nad stanovnicima hananske zemlje? Zašto bi Bog ubio 70,000 svog naroda zato što je kralj izvršio popis nacije? Kako možemo smatrati Svemogućeg ljubaznim i pravednim Ocem kada naučimo da je, da bi kaznio Davida i Vitsaveju za njihov greh, ubio njihovo nevino novorođeno dete?

Na ova pitanja treba odgovoriti ako želimo da gradimo svoju veru na čvrstom tlu. Međutim, da li postavljamo ova pitanja na osnovu pogrešne premise? Uzmimo ono što bi moglo izgledati najneodbranjivo od ovih pitanja: smrt Davida i Vitsavejinog deteta. David i Vitsaveja su takođe umrli mnogo kasnije, ali su umrli. U stvari, tako da svi iz te generacije, pa tako i svaka generacija koja je sledila do sadašnje. Zašto smo onda zabrinuti zbog smrti jedne bebe, a ne smrti milijardi ljudi? Da li zato što imamo ideju da je beba lišena normalnog životnog veka na koji svako ima pravo? Da li verujemo da svako ima pravo da umre prirodnom smrću? Odakle nam ideja da se svaka ljudska smrt može smatrati prirodnom?

Prosečan pas živi između 12 i 14 godina; Mačke, 12 do 18; među najdugovječnijim životinjama je kit grlen koji živi preko 200 godina, ali sve životinje umiru. To je njihova priroda. To je ono što znači umreti prirodnom smrću. Evolucionista će čoveka smatrati samo još jednom životinjom sa životnim vekom u proseku ispod jednog veka, iako je moderna medicina uspela da to malo podigne. Ipak, on prirodno umire kada evolucija od njega dobije ono što traži: razmnožavanje. Nakon što više ne može da se razmnožava, evolucija je završena sa njim.

Međutim, prema Bibliji, ljudi su mnogo više od životinja. stvoreni na sliku Božiju i kao takvi se smatraju Božjom decom. Kao deca Božja, mi nasleđujemo večni život. Dakle, životni vek ljudi trenutno je, prema Bibliji, sve samo ne prirodan. S obzirom na to, moramo zaključiti da umiremo zato što smo od Boga osuđeni na smrt zbog prvobitnog greha koji smo svi nasledili

Jer plata za greh je smrt, a dar Božji je život večni u Hristu Isusu Gospodu našem. Rimljanima 6:23 BSB

Dakle, umesto da brinemo o smrti jedne nevine bebe, trebalo bi da budemo zabrinuti šta znači da je Bog sve nas, milijarde nas, osudio na smrt. Da li to izgleda pošteno s obzirom na to da niko od nas nije izabrao da se rodi kao grešnik? Usuđujem se reći da bi većina nas, ako bi imali izbor, rado izabrala da se rodi bez grešnih sklonosti.

Jedan čovek, neko ko je komentarisao na Jutjub kanalu, izgledao je nestrpljiv da pronađe grešku kod Boga. Pitao me je šta mislim o Bogu koji bi udavio bebu. (Pretpostavljam da je mislio na potop iz Nojevih dana.) Činilo mi se kao napeto pitanje, pa sam odlučio da testiram njegov plan. Umesto direktnog odgovora, pitao sam ga da li veruje da Bog može da vaskrsne one koji su umrli. On to ne bi prihvatio kao pretpostavku. Sada, s obzirom na to da ovo pitanje pretpostavlja da je Bog tvorac celog života, zašto bi odbacio mogućnost da bi Bog ponovo mogao da stvori život? Očigledno je želeo da odbaci bilo šta što bi omogućilo da se Bog oslobodi. Nada u vaskrsenje čini upravo to.

U našem sledećem videu ćemo ući u mnoga takozvana „zverstva“ koja je Bog počinio i saznaćemo da su sve samo ne to. Za sada, međutim, moramo uspostaviti osnovnu premisu koja menja ceo pejzaž. Bog nije čovek sa ograničenjima čoveka. On nema takvih ograničenja. Njegova moć mu omogućava da ispravi svaku grešku, poništi bilo koju štetu. Za ilustraciju, ako ste ateista i osuđeni ste na doživotni zatvor bez šanse za uslovnu slobodu, ali vam je dat izbor za pogubljenje smrtonosnom injekcijom, šta biste izabrali? Mislim da se sa sigurnošću može reći da bi većina volela da živi, ​​čak i u takvim okolnostima. Ali uzmite taj scenario i stavite ga u ruke Božjeg deteta. Mogu samo da govorim u svoje ime, ali da mi se pruži prilika da biram između toga da ostatak života provedem u cementnoj kutiji okružen nekim od najgorih elemenata ljudskog društva ili da odmah stignem u Božje carstvo, pa, to bi da uopšte ne bude težak izbor. Odmah vidim, jer smatram da je smrt samo nesvesno stanje slično snu. Vreme između moje smrti i mog buđenja, bilo da je u pitanju dan ili hiljadu godina, za mene bi bilo trenutno. U ovoj situaciji jedino je važno moje gledište. Trenutni ulazak u Božje carstvo naspram doživotnog zatvora, hajde da ovo pogubljenje ide brzo.

Jer za mene je život Hristos, a smrt dobitak. 22 Ali ako nastavim da živim u telu, to će za mene značiti plodan rad. Pa šta da izaberem? Не знам. 23 Razapet sam između to dvoje. Želim da odem i budem sa Hristom, što je zaista mnogo bolje. 24 Ali vama je potrebnije da ostanem u telu. (Filipljanima 1:21-24 BSB)

Moramo sagledati sve na šta ljudi upućuju u nastojanju da pronađu krivicu Bogu – da ga optužimo za zločine, genocid i smrt nevinih – i posmatramo to očima vere. Evolucionisti i ateisti se ovome rugaju. Za njih je čitava ideja ljudskog spasenja ludost, jer ne mogu da vide očima vere

Gde je mudra osoba? Gde je učitelj zakona? Gde je filozof ovog doba? Nije li Bog učinio ludom mudrost sveta? Jer pošto ga svet u mudrosti Božjoj ne poznade svojom mudrošću, Bog je bio mio u bezumlju propovedanog da spase one koji veruju. Jevreji traže znake i Grci traže mudrost, a mi propovedamo Hrista raspetog: kamen spoticanja za Jevreje i bezumlje za neznabošce, a za one koje je Bog pozvao, i Jevreje i Grke, Hrista, silu Božiju i mudrost Božiju. Jer je bezumlje Božije mudrije od ljudske mudrosti, a slabost Božija jača je od ljudske snage. (1. Korinćanima 1:20-25 NIV)

Neki bi se i dalje mogli svađati, ali zašto ubiti bebu? Naravno, Bog može da vaskrsne bebu u Novom svetu i dete nikada neće znati razliku. Izgubio je život u vreme Davida, ali će umesto toga živeti u vreme većeg Davida, Isusa Hrista, u svetu daleko boljem nego što je drevni Izrael ikada mogao da bude. Rođen sam sredinom prošlog veka i ne žalim što sam propustio 18.th veka ili 17th veka. Zapravo, s obzirom na ono što znam o tim vekovima, prilično sam srećan što sam rođen kada i gde sam bio. Ipak, pitanje visi: zašto je Jehova Bog ubio dete?

Odgovor na to je dublji nego što biste u početku mislili. U stvari, moramo otići do prve knjige Biblije da bismo postavili temelje, ne samo da bismo odgovorili na to pitanje, već i za sva ostala koja se odnose na Božja dela u odnosu na čovečanstvo tokom vekova. Počećemo sa Postankom 3:15 i napredovati. To ćemo učiniti predmetom našeg sledećeg videa u ovoj seriji.

Hvala na gledanju. Vaša stalna podrška mi pomaže da nastavim da pravim ove video snimke.

Мелети Вивлон

Чланци Мелети Вивлон.
    34
    0
    Волите ваше мисли, молим вас да коментаришете.x