Logos - Dio 2: Bog ili Bog?

U dijelu 1 ove teme, ispitali smo Hebrejsko pismo (Stari zavjet) kako bismo vidjeli šta su otkrili o Božjem Sinu, Logosu. U preostalim dijelovima istražit ćemo različite istine otkrivene o Isusu u kršćanskom pismu.

_________________________________

Kako se pisanje Biblije bližilo kraju, Jehova je nadahnuo ostarjelog apostola Ivana da otkrije neke važne istine u vezi s Isusovim predljudskim postojanjem. John je otkrio da mu je ime „Reč“ (Logos, u svrhu naše studije) u uvodnom stihu svog jevanđelja. Dvojbeno je da biste mogli pronaći odlomak Svetog pisma o kojem se više raspravljalo, analiziralo i raspravljalo od Jovana 1: 1,2. Evo uzorka različitih načina na koji je preveden:

„U početku je bila Reč, i Reč je bila kod Boga, a Reč je bila bog. Ovaj je u početku bio s Bogom. "- Novi svjetski prijevod Svetog pisma - NWT

„Kada je svet započeo, Reč je već bila tamo. Riječ je bila s Bogom, a priroda Riječi je bila ista kao i priroda Božja. Riječ je u početku bila tamo kod Boga. "- Novi zavjet, William Barclay

„Pre nego što je stvoren svet, Reč je već postojala; bio je s Bogom i bio je isti kao i Bog. Od samog početka Reč je bila s Bogom. "- Biblija dobrih vesti u današnjoj engleskoj verziji - TEV

„U početku je bila Reč, i Reč je bila kod Boga, a Reč je bila Bog. Isto je bilo u početku s Bogom. "(John 1: 1 američka standardna verzija - ASV)

„U početku je bila Reč, i Reč je bila kod Boga, a Reč je u potpunosti bila Bog. Riječ je bila u početku s Bogom. "(Ivan 1: 1 NET Biblija)

„U početku pre svih vremena] bila je Reč (Hrist), i Reč je bila sa Bogom, a Reč je bila Bog sam. Prvobitno je bio prisutan s Bogom. “- Pojačana novozavetna Biblija - AB

Većina popularnih prijevoda Biblije ogleda se prikazom američke standardne verzije koja engleskom čitatelju daje razumijevanje da je Logos bio Bog. Nekoliko njih, poput Biblije NET i AB, nadilaze izvorni tekst u pokušaju da uklone svaku sumnju da su Bog i Riječ jedno te isto. S druge strane jednadžbe - u značajnoj manjini među trenutnim prijevodima - je NWT sa svojim „… Riječ je bila Bog“.
Zbrka koju većina izdanja donosi čitaocu Biblije prvi put vidljiva je u prevodu koji je pružio Biblioteka NET Biblija, jer se postavlja pitanje: "Kako bi Riječ mogla biti u potpunosti Bog i dalje postojati izvan Boga, tako da može biti s Bogom?"
Činjenica da se čini da ovo prkosi ljudskoj logici ne diskvalificira je kao istinu. Svi imamo poteškoće s istinom da je Bog bez početka, jer ne možemo u potpunosti shvatiti beskonačno. Je li Bog otkrio sličan zapanjujući koncept preko Johna? Ili je ovo ideja muškaraca?
Pitanje se svodi na ovo: Da li je Logos Bog ili nije?

Taj Pesky neodređeni članak

Mnogi kritiziraju Prijevod novog svijeta zbog pristranosti usmjerene prema JW, posebno zbog umetanja božanskog imena u Novi zavjet, jer ga nema ni u jednom drevnom rukopisu. Bilo kako bilo, ako bismo odbacili prijevod Biblije zbog pristranosti u nekim tekstovima, morali bismo odbaciti sve. Ne želimo sami podleći pristrasnosti. Pa hajde da sami proučimo prikaz NWT-a iz Jovana 1: 1.
Vjerojatno će iznenaditi neke čitatelje da je prenošenje „… Riječ bila bog“ teško jedinstveno za NWT. U stvari neki 70 različiti prevodi koristite ga ili neki bliski ekvivalent. Evo nekoliko primjera:

• 1935 „I Reč je bila božanska“ - Biblija - američki prijevod, John MP Smith i Edgar J. Goodspeed, Chicago.
• 1955 „Tako je Reč bila božanska“ - Autentični Novi zavjet, Hugh J. Schonfield, Aberdeen.
• 1978 „I božja vrsta bila je Logos“ - Das Evangelium nach Johannes, Johannes Schneider, Berlin.
• 1822 "I Riječ je bio bog." - Novi zavjet na grčkom i engleskom jeziku (A. Kneeland, 1822.);
• 1863 "I Riječ je bio bog." - Bukvalni prijevod Novog zavjeta (Herman Heinfetter [Pseudonim Fredericka Parkera], 1863.);
• 1885 "I Riječ je bio bog." - Sažeti komentar Svete Biblije (Young, 1885);
• 1879 "I Riječ je bio bog." - Das Evangelium nach Johannes (J. Becker, 1979);
• 1911 "I Riječ je bio bog." - Koptska verzija NT (GW Horner, 1911);
• 1958 "I Riječ je bio bog." - Novi zavjet Gospoda i Spasitelja našega Isusa pomazani “(JL Tomanec, 1958);
• 1829 "I Riječ je bio bog." - Monotessaron; ili, Istorija evanđelja prema četvorici evanđelista (JS Thompson, 1829);
• 1975 "I Riječ je bio bog." - Das Evangelium nach Johannes (S. Schulz, 1975);
• 1962, 1979 „„ riječ je bio Bog “. Ili, doslovnije, „Bog je bio riječ.“ ”Četiri evanđelja i otkrivenje (R. Lattimore, 1979)
• 1975 “a bog (ili, božanske vrste) bila je Reč”Das Evangelium nach Johnnes, Siegfried Schulz, Göttingen, Njemačka

(Posebno hvala za Wikipedia za ovaj spisak)
Pristalice prikazivanja riječi „Riječ je Bog“ optužile bi pristranost protiv ovih prevodilaca navodeći da neodređeni članak „a“ nema u originalu. Evo međulinijskog prikazivanja:

„U početku je bila reč, a reč je bila sa bogom i bog je bila reč. Ovo (jedno) je bilo u početku prema Bogu. "

Kako deseci Biblijski učenjaci i prevodioci propustite to, možete pitati? Odgovor je jednostavan. Nisu. Ne postoji neodređeni članak na grčkom. Prevodilac ga mora umetnuti u skladu sa gramatikom engleskog jezika. Prosječnom govorniku engleskog ovo je teško zamisliti. Razmotrimo ovaj primjer:

"Pre nedelju dana, John, moj prijatelj, ustao je, istuširao se, pojeo zdjelu žitarica, a zatim ušao u autobus da započne posao kao učitelj."

Zvuči vrlo čudno, zar ne? Ipak, možete dobiti smisao. Međutim, postoje slučajevi na engleskom kada zaista trebamo razlikovati definitivne i neodređene imenice.

Kratki tečaj gramatike

Ako ovaj podnaslov uzrokuje prekrivanje očiju, obećavam vam da ću poštovati značenje kratkog.
Postoje tri vrste imenica kojih moramo biti svjesni: neodređeno, određeno, pravilno.

• Neodređena imenica: "muškarac"
• Definitivna imenica: "the man"
• Pravilna imenica: "John"

U engleskom smo jeziku, za razliku od grčkog, Boga učinili odgovarajućom imenicom. Renderiranje 1 John 4: 8 mi kažemo, „Bog je ljubav“. "Bog" smo pretvorili u pravu imenicu, u suštini, ime. To se ne radi na grčkom, tako da se ovaj stih u grčkoj liniji prikazuje kao „The Bog je ljubav".
Dakle, na engleskom je vlastita imenica definitivna imenica. Znači da definitivno znamo na koga mislimo. Stavljanje "a" ispred imenice znači da nismo sigurni. Govorimo općenito. Reći: „Bog je ljubav“ je neodređeno. U osnovi, kažemo, „svaki bog je ljubav“.
U redu? Kraj lekcije gramatike.

Uloga prevoditelja je da što je vjernije napisao ono što je autor napisao na drugom jeziku, bez obzira na to u kakvom su stanju bili njegovi osobni osjećaji i uvjerenja.

Netprepretativni prikaz Johna 1: 1

Da bismo pokazali važnost neodređenog članka na engleskom jeziku, pokušajmo s njim rečenicu.

"U Biblijskoj knjizi o Jobu prikazano je Bog govoreći sotoni koji je Bog."

Da ne posjedujemo neodređeni članak na našem jeziku, kako bismo izgovorili ovu rečenicu kako čitaocu ne bismo dali razumijevanje da je Sotona Bog? Uzimajući znak Grka, mogli bismo učiniti ovo:

„U Biblijskoj knjizi o Jobu, u Bog je prikazan kako govori Sotoni koji je Bog. "

Ovo je binarni pristup problemu. 1 ili 0. Uključeno ili isključeno. Tako jednostavno. Ako se koristi određeni članak (1), imenica je definitivna. Ako ne (0), onda je neodređeno.
Pogledajmo Johna 1: 1,2 opet s ovim uvidom u grčki um.

„U početku je bila riječ i uz riječ u bog i bog su bili riječ. To je (jedno) bilo u početku prema u Bože. "

Dvije određene imenice gnijezde neodređenu. Da je Ivan želio pokazati da je Isus Bog, a ne samo bog, to bi napisao ovako.

„U početku je bila riječ i uz riječ u boga i u bog je bila reč. To je (jedno) bilo u početku prema u Bože. "

Sada su sve tri imenice određene. Ovdje nema misterije. To je samo osnovna grčka gramatika.
Budući da ne koristimo binarni pristup razlikovanju definitivnih i neodređenih imenica, moramo prefiksati odgovarajući članak. Stoga je pravilno, ne pristrano gramatičko predstavljanje „Riječ je Bog“.

Jedan razlog za zbrku

Pristrasnost uzrokuje da mnogi prevoditelji idu protiv grčke gramatike i prevode Jovan 1: 1 s odgovarajućom imenicom Bog, kao u „Reč je bio Bog“. Čak i ako je njihovo vjerovanje da je Isus Bog istina, to ne opravdava prenošenje Ivana 1: 1 da bi raskinuli s načinom na koji je izvorno napisano. Prevoditelji NWT-a, iako su kritični prema drugima što to čine, i sami upadaju u istu zamenu zamjenjujući stotine puta u NWT-u "Jehova" za "Gospoda". Pretpostavljaju da znaju više nego što postoji. To se naziva nagađajuća izmjena, a što se tiče nadahnute Božje riječi, posebno je opasna praksa baviti se time. (De 4: 2; 12: 32; Pr 30: 6; Ga 1: 8; Re 22: 18, 19)
Šta dovodi do ove pristranosti zasnovane na vjerovanjima? Djelomično, dvaput korištena fraza iz Jovana 1: 1,2 „na početku“. Kakav početak? John ne precizira. Misli li na početak svemira ili početak Logosa? Većina vjeruje da je to prvo jer John sljedeći put govori o stvaranju svih stvari u odnosu na 3.
Ovo za nas predstavlja intelektualnu dilemu. Vrijeme je stvorena stvar. Nema vremena kakvo ga poznajemo izvan fizičkog svemira. Jovan 1: 3 jasno pokazuje da Logos već postoji kad su sve stvari stvorene. Logika slijedi da ako nije bilo vremena prije stvaranja svemira i Logos je bio tamo s Bogom, onda je Logos bezvremenski, vječan i bez početka. Odatle je kratak intelektualni skok do zaključka da Logos na neki način mora biti Bog.

Šta se previdi

Nikada ne bismo željeli podleći zamci intelektualne arogancije. Prije manje od 100 godina razbili smo pečat na dubokoj misteriji svemira: teoriji relativnosti. Između ostalog, shvatili smo da je prvi put promjenjivo. Naoružani ovim znanjem pretpostavljamo da mislimo da jedino može postojati ono što znamo. Jedino može postojati vremenska komponenta fizičkog svemira. Stoga vjerujemo da jedini početak može biti onaj koji je definiran našim prostorno-vremenskim kontinuumom. Mi smo poput rođenog slijepca koji je pomoću vidljivih ljudi otkrio da dodirom može razlikovati neke boje. (Crvena će se, na primjer, na sunčevoj svjetlosti osjećati toplije od plave.) Zamislite ako takav čovjek, sada naoružan tom novootkrivenom sviješću, pretpostavlja da opsežno govori o pravoj prirodi boje.
Po mom (poniznom, nadam se) mišljenju, sve što znamo iz Ivanovih riječi je da je Logos postojao i prije svih drugih stvorenih stvari. Je li prije toga imao svoj vlastiti početak ili je oduvijek postojao? Ne vjerujem da u bilo koji način možemo sa sigurnošću reći, ali više bih se nagnuo prema ideji početka. Evo zašto.

Prvorođeni od svega stvaranja

Da je Jehova želio da razumijemo da Logos nema početak, mogao bi to jednostavno reći. Ne postoji ilustracija koju bi on koristio da nam pomogne da to shvatimo, jer koncept nečega bez početka prevazilazi naše iskustvo. Neke stvari jednostavno moramo reći i moramo prihvatiti na vjeri.
Ipak nam Jehova nije rekao ništa o svom Sinu. Umjesto toga, dao nam je metaforu koja je itekako unutar našeg razumijevanja.

„On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni od svega stvorenja;“ (Col 1: 15)

Svi znamo šta je prvorođenče. Postoje određene univerzalne karakteristike koje ga definiraju. Otac postoji. Njegovo prvorođenče ne postoji. Otac daje prvorođenče. Prvorođenče postoji. Prihvaćajući da je Jehova kao Otac bezvremenski, moramo u nekom referentnom okviru priznati - čak i nešto izvan naše mašte - da Sin nije, jer ga je Otac stvorio. Ako ne možemo izvući taj osnovni i očigledni zaključak, zašto bi onda Jehova iskoristio ovaj ljudski odnos kao metaforu kako bi nam pomogao da shvatimo ključnu istinu o prirodi svog Sina?[I]
Ali tu se ne zaustavlja. Pavle naziva Isusa, „prvorođencem svega stvorenog“. To bi njegove kolosijske čitatelje dovelo do očiglednog zaključka da:

1. Trebalo je doći još, jer ako je prvorođeni jedinac, tada ne može biti prvi. Prvo je redni broj i kao takav pretpostavlja redoslijed ili redoslijed.
2. Tim više što je slijedilo ostalo je stvaranje.

To dovodi do neizbježnog zaključka da je Isus dio kreacije. Da, drugačije. Jedinstven? Apsolutno. Ali ipak, kreacija.
Zbog toga Isus koristi porodičnu metaforu u cijeloj ovoj službi koja se odnosi na Boga ne kao koegzistirajuću jednaku, već kao superiorni otac - njegov Otac, Otac svih. (John 14: 28; 20: 17)

Jedini rođeni Bog

Iako nepristrani prijevod iz Jovana 1: 1 jasno pokazuje da je Isus bog, tj. Ne jedini istinski Bog, Jehova. Ali, šta to znači?
Uz to, postoji očigledna suprotnost između Colossians 1: 15 koja ga naziva prvorođenim i Johna 1: 14 koja ga naziva jedinim djetetom.
Rezervirajmo ta pitanja za sljedeći članak.
___________________________________________________
[I] Postoje neki koji se protive ovom očitom zaključku obrazlažući da se pozivanje na prvorođenca vraća na poseban status koji je prvorođenac imao u Izraelu, jer je dobio dvostruku porciju. Ako je tako, onda kako je čudno da bi Pavao koristio takvu ilustraciju kada bi pisao nejevrejskim Kološanima. Sigurno bi im objasnio ovu jevrejsku tradiciju, kako ne bi došli do očiglednijeg zaključka za koji ilustracija traži. Ipak nije, jer je njegova poanta bila mnogo jednostavnija i očiglednija. Nije trebalo objašnjenje.