Eric Wilson: Dobrodošli. Mnogo je onih koji nakon napuštanja organizacije Jehovinih svjedoka gube svaku vjeru u Boga i sumnjaju da Biblija sadrži njegovu riječ koja nas vodi u život. To je tako tužno jer činjenica da su nas ljudi zavodili ne bi trebala dovesti do toga da izgubimo povjerenje u svog nebeskog oca. Ipak, to se događa prečesto, pa sam danas pitao Jamesa Pentona, koji je stručnjak za religijsku istoriju, da raspravlja o porijeklu Biblije kakvom je danas imamo i zašto možemo vjerovati da je njena poruka istinita i vjerna danas kao što je bilo prvobitno.
Tako da ću bez daljnjeg predstavljanja predstaviti prof. Pentona.
James Penton: Danas ću razgovarati o problemima razumijevanja onoga što Biblija zapravo jeste. Generacijama u širokom protestantskom svijetu, Biblija je bila posvećena najvećem poštovanju zašto većina vjernika hrišćana. Osim toga, mnogi su shvatili da je 66 knjiga Protestantske Biblije Božja riječ i naša nepopustljivost, i oni često koriste drugi Timoteju 3:16, 17 u kojem čitamo: „Sve Pismo je dato nadahnućem od Boga i korisno je za nauk, za ukor, za ispravljanje i za pouku u pravednosti, da Božji čovjek bude savršen, temeljito namješten za sva dobra djela. "
Ali to ne znači da je Biblija nepotrebna. Sada se Biblija nije uvijek smatrala jedinom osnovom vlasti po kojoj su kršćani trebali živjeti. U stvari, sjećam se da sam kao dječak u zapadnoj Kanadi vidio rimokatoličke postove, izjave u tom smislu da je „crkva dala Bibliju; Biblija nam nije dala crkvu. '
Stoga je ta ovlast za prevođenje i određivanje značenja tekstova u Bibliji bila u potpunosti prepuštena crkvi Rima i njenim pontifikatima. Zanimljivo je, međutim, ovo stajalište nije shvaćeno kao dogma tek nakon izbijanja protestantske reformacije na Katoličkom vijeću u Tridentu. Stoga su protestantski prijevodi zabranjeni u katoličkim zemljama.
Martin Luther bio je prvi koji je prihvatio sav materijal iz 24 knjige Hebrejskih spisa, iako ih je rasporedio drugačije od Židova i zato što 12 manjih proroka nije smatrao jednom knjigom. Dakle, na osnovu „sola scriptura“, to jest „doktrine same Svetopisamstva“, protestantizam je počeo propitivati mnoge katoličke doktrine. Ali sam Luther imao je poteškoća s određenim knjigama Novog zavjeta, posebno Jakovljevom knjigom, jer se nije uklapala u njegovu doktrinu spasenja samo vjerom, a jedno vrijeme i knjigu Otkrivenja. Ipak, Lutherov prijevod Biblije na njemački jezik osnovao je osnovu za prijevod Svetog pisma i na druge jezike.
Na primjer, Tindall je bio pod utjecajem Luthera i započeo je prijevod Svetog pisma na engleski jezik i postavio osnovu za kasnije prevode na engleski jezik, uključujući King James ili Authorized Version. Ali, uzmimo malo vremena da se pozabavimo određenim aspektima istorije Biblije prije Reformacije koji nisu općenito poznati.
Prvo, ne znamo tačno zašto ili od koga je hebrejska Biblija ranije proglašena svetom ili za koje knjige je trebalo utvrditi da budu u nju uključene. Iako imamo prilično dobre podatke da je to bilo u prvom stoljeću kršćanske ere, ipak se mora prepoznati da je mnogo posla na njegovoj organizaciji učinjeno nedugo nakon povratka Jevreja iz babilonskog ropstva, koji se dogodio 539. pne. odmah nakon toga. Veliki dio rada na korištenju određenih knjiga u jevrejskoj Bibliji pripisuje se svećeniku i pisaru Ezri koji je naglasio upotrebu Tore ili prvih pet knjiga jevrejske i kršćanske Biblije.
U ovom trenutku trebali bismo prepoznati da je otprilike 280. pne, veliko jevrejsko iseljeničko stanovništvo koje je živjelo u Aleksandriji u Egiptu počelo prevoditi Židovske spise na grčki. Napokon, mnogi od tih Jevreja više nisu mogli govoriti hebrejski ili aramejski, a oboje su govorili u današnjem Izraelu. Djelo koje su proizveli nazvano je verzijom Septuaginte, koja je ujedno postala i najcitiranija verzija Svetog pisma u novom kršćanskom Novom zavjetu, pored knjiga koje su trebale postati kanonizirane u jevrejskoj Bibliji, a kasnije u protestantskoj . Prevoditelji Septuaginte dodali su nekih sedam knjiga koje se često ne pojavljuju u protestantskim Biblijama, ali se smatraju deuterokanonskim knjigama i stoga su prisutne u katoličkim i istočno-pravoslavnim Biblijama. U stvari, pravoslavni sveštenici i naučnici često su smatrali da je Biblija Septuaginte superiornija od masoretskog hebrejskog teksta.
U kasnijoj polovini prvog milenijuma ne, grupe jevrejskih pisara poznatih kao Masoreti stvorile su sistem znakova kako bi osigurale pravilan izgovor i recitaciju biblijskog teksta. Oni su takođe pokušali da standardiziraju podjele na odlomke i održe odgovarajuću reprodukciju teksta od budućih pisara sastavljanjem popisa ključnih biblijskih pravopisnih i jezičkih karakteristika. Dvije glavne škole ili porodice Masoreta, Ben Naphtoli i Ben Asher, stvorili su malo drugačije masoretske tekstove. Verzija Bena Ashera prevladala je i čini osnovu modernih biblijskih tekstova. Najstariji izvor Biblije masoretskog teksta je Alepski kodeks Keter Aram Tzova otprilike od 925. godine nove ere Iako je tekst najbliži Masoretesovoj školi Ben Asher, preživio je u nepotpunom obliku, jer mu nedostaje gotovo sva Tora. Najstariji potpuni izvor za masoretski tekst je Lenjingradski kodeks (B-19-A) Kodeks L iz 1009. godine nove ere
Iako je masoretski tekst Biblije izuzetno pažljiv posao, nije savršen. Na primjer, u vrlo ograničenom broju slučajeva postoje besmisleni prijevodi, a postoje slučajevi u kojima se raniji biblijski izvori Mrtvog mora (otkriveni od Drugog svjetskog rata) više slažu sa Septuagintom nego s masoretskim tekstom židovske Biblije. Nadalje, postoje veće značajne razlike između masoretskog teksta Biblije i Biblije Septuaginte i Samaritanske Tore, koje se razlikuju u životnom vijeku prepotopnih likova Nojevih dana danih u knjizi Postanka. Pa, ko može reći koji je od ovih izvora najraniji, a samim tim i pravi.
Neke stvari treba uzeti u obzir u vezi sa modernim Biblijama, posebno u vezi s Kršćanskim grčkim spisima ili Novim zavetom. U prvom redu, trebalo je dugo vremena hrišćanskoj crkvi da utvrdi koje knjige treba kanonizirati ili odrediti kao odgovarajuća djela koja odražavaju prirodu kršćanstva i koje su takođe nadahnute. Imajte na umu da je mnogim knjigama Novog zavjeta bilo teško da ih prepoznaju u istočnogrčkim dijelovima Rimskog carstva, ali nakon što je kršćanstvo legalizirano pod Konstantinom, Novi zavjet je proglašen svetim kao što danas postoji u Zapadnom rimskom carstvu . Bilo je to 382. godine, ali priznavanje kanonizacije istog popisa knjiga dogodilo se u Istočnom Rimskom Carstvu tek nakon 600. godine. Međutim, treba priznati da je općenito 27 knjiga koje su na kraju prihvaćene kao kanonske, imalo dugo prihvaćen kao odraz povijesti i učenja ranokršćanske crkve. Na primjer, čini se da je Origen (iz Aleksandrije 184-253. N. E.) Koristio svih 27 knjiga kao Svete spise koji su kasnije službeno kanonizirani mnogo prije nego što je hrišćanstvo legalizirano.
U Istočnom carstvu, Istočnom rimskom carstvu, grčki je ostao osnovni jezik za kršćanske Biblije i kršćane, ali u zapadnom dijelu carstva koji je postepeno dospio u ruke germanskih osvajača, poput Gota, Franka Anglova i Saksa, upotreba grčkog jezika gotovo je nestala. Ali latinski je ostao, a primarna Biblija zapadne crkve bila je Jeronimova latinska vulga, a rimska crkva protivila se prevođenju tog djela na bilo koji od narodnih jezika koji su se razvijali tokom dugih stoljeća koji se nazivaju srednjim vijekom. Razlog tome je taj što je rimska crkva smatrala da bi se Biblija mogla koristiti protiv učenja crkve, ako padne u ruke pripadnika laika i pripadnika mnogih naroda. I dok su postojale pobune protiv crkve od 11. vijeka nadalje, većina njih mogla je biti zbrisana uz podršku svjetovnih vlasti.
Ipak, jedan važan prijevod Biblije nastao je u Engleskoj. To je bio Wycliffeov prijevod (prevodi Biblije John Wycliffea izvršeni su na srednjoengleski jezik oko 1382-1395) Novog zavjeta koji je preveden s latinskog. Ali zabranjeno je 1401. godine i oni koji su ga koristili su lovljeni i ubijani. Stoga je tek kao renesansa Biblija počela da postaje važna u većini zapadnoevropskog svijeta, ali treba napomenuti da su se mnogo ranije morali dogoditi određeni događaji koji su bili važni za biblijski prijevod i objavljivanje.
Što se tiče pisanog grčkog jezika, otprilike 850. godine nove ere nastala je nova vrsta grčkih slova, nazvana „grčki minuskuli“. Prije su grčke knjige pisane unicalom, nečim poput okićenih velikih slova, i nemaju slova između riječi i interpunkcije; ali uvođenjem malih slova, riječi su se počele razdvajati i interpunkcija se počela uvoditi. Zanimljivo je da se približno isto to počelo događati u zapadnoj Evropi uvođenjem onoga što se nazivalo „karolinška minuskula“. Tako da su se i danas prevoditelji Biblije koji žele provjeriti drevne grčke rukopise suočeni s problemom interpunkcije u tekstovima, ali prijeđimo na renesansu, jer se u to vrijeme dogodilo nekoliko stvari.
Prije svega, došlo je do velikog buđenja važnosti drevne istorije, što je uključivalo proučavanje klasičnog latinskog i obnovljeno zanimanje za grčki i hebrejski. Tako su dva važna učenjaka došla do izražaja u kasnijem 15. i početkom 16. vijeka. To su bili Desiderius Erasmus i Johann Reuchlin. Oboje su bili grčki učenjaci, a Reuchlin je također bio hebrejski; od njih dvoje, Erazmo je bio važniji, jer je on bio taj koji je izradio brojne recenice grčkog Novog zavjeta, koje bi mogle poslužiti kao osnova za nove prijevode.
Ovi su prelazi bili revizija teksta na osnovu pažljive analize izvornih kršćanskih grčkih biblijskih dokumenata koji su poslužili kao osnova za mnoge prijevode Novog zavjeta na razne jezike, posebno njemački, engleski, francuski i španski. Nije iznenađujuće što su većinu prijevoda radili protestanti. Ali kako je vrijeme prolazilo, neki su bili i katolici. Srećom, sve je to bilo ubrzo nakon razvoja štamparije, pa je postalo lako štampati mnogo različitih prevoda Biblije i široko ih distribuirati.
Prije nego što krenem dalje, moram primijetiti još nešto; to je bilo da je početkom 13. veka nadbiskup Stephen Langton od Magna Carta uveo praksu dodavanja poglavlja u praktično sve biblijske knjige. Tada, kada su se dogodili prevodi Biblije na engleski jezik, najraniji prevodi Biblije na engleski jezik temeljili su se na prijevodima mučenika Tyndalea i Mylesa Coverdalea. Nakon Tyndaleove smrti, Coverdale je nastavio prijevod Svetog pisma koji se zvao Matthew Bible. 1537. bila je to prva engleska Biblija koja je legalno objavljena. Do tada je Henry VIII uklonio Englesku iz katoličke crkve. Kasnije je tiskana kopija Biskupske Biblije, a zatim je stigla Ženevska Biblija.
Prema izjavi na Internetu imamo sljedeće: Najpopularniji prijevod (to je prijevod na engleski jezik) bila je Ženevska Biblija 1556., prvi put objavljena u Engleskoj 1576. godine, koju su u Ženevi napravili engleski protestanti koji su živjeli u emigraciji za vrijeme Krvave Marije. progon. Kruna ga nikada nije odobrila, bio je posebno popularan među puritancima, ali ne i među mnogo konzervativnijim duhovnicima. Međutim, 1611. godine Biblija kralja Jamesa je tiskana i objavljena iako je trebalo neko vrijeme da postane popularna ili popularnija od Ženevske Biblije. Međutim, bio je bolji prijevod za svoj lijepi engleski jezik, svoju kratkoću, ali danas je zastario jer se engleski jezik jako promijenio od 1611. godine. Zasnovan je na malobrojnim grčkim i hebrejskim izvorima koji su tada postojali; danas ih imamo mnogo više i zato što su neke od mnogih engleskih riječi koje se u njemu koriste nepoznate ljudima u 21. stoljeću.
U redu, slijedit ću s ovom prezentacijom buduću raspravu o modernim prijevodima i njihovim problemima, ali trenutno želim pozvati kolegu Erica Wilsona da razgovara o nekim stvarima koje sam predstavio u ovom kratkom pregledu povijesti Biblije .
Eric Wilson: Ok, Jim, spomenuo si mala slova. Šta je grčka minuskula?
James Penton: Pa, izraz minuskule zaista znači mala ili mala slova, a ne velika velika slova. I to je tačno sa grčkim; to se odnosi i na naš vlastiti sistem pisanja ili štampanja.
Eric Wilson: Spomenuli ste i recepcije. Šta su prijemi?
James Penton: Pa, recesija, to je pojam koji bi zaista ljudi trebali naučiti ako ih zanima istorija Biblije. Znamo da nemamo nijedan originalni rukopis ili spis koji je ušao u Bibliju. Imamo kopije kopija i ideja je bila da se vratimo na najranije kopije koje imamo i možda u raznim oblicima koji su došli do nas, a postoje škole pisanja. Drugim riječima, minijaturni spisi ili ne mali spisi, već prilično uncijalni spisi koji se pojavljuju u rano rimsko doba, i to je otežavalo tačno znati koji su to spisi bili u vrijeme apostola, recimo, i tako je Erazmo Roterdamski odlučio napraviti povlačenje. Šta je to sad bilo? Okupio je sve poznate rukopise iz antičkih vremena koji su bili napisani na grčkom, i prošao ih je, pažljivo proučio i utvrdio koji je najbolji dokaz za određeni tekst ili Sveto pismo. I prepoznao je da postoje neki spisi koji su prešli u latinsku verziju, verziju koja se koristila stotinama godina u zapadnim društvima, i otkrio je da postoje slučajevi kojih nema u originalnim rukopisima. Pa ih je proučio i stvorio recesionu; to je djelo koje se temeljilo na najboljim dokazima koje je imao u to vrijeme, a uspio je eliminirati ili pokazati da određeni tekstovi na latinskom nisu tačni. I to je bio razvoj koji je pomogao u pročišćavanju biblijskih djela, tako da pomoću recesija možemo nešto približiti originalu.
Sada, od Erazmovog doba početkom 16. stoljeća, otkriveno je mnogo, mnogo više rukopisa i papirusa (papirusa, ako hoćete) i sada znamo da njegovo povlačenje nije bilo ažurno i da od tada znanstvenici rade zaista, za pročišćavanje biblijskih zapisa, poput Westcotta i Horta u 19. stoljeću i novijih izdanja od tog vremena. Dakle, ono što imamo je slika o tome kakve su bile izvorne biblijske knjige, a one se uglavnom pojavljuju u najnovijim verzijama Biblije. Dakle, u određenom smislu, zbog recepcija, Biblija je pročišćena i bolja je nego što je bila u Erazmovo doba i sigurno bolja nego što je bila u srednjem vijeku.
Eric Wilson: Dobro, Jim, možeš li nam dati primjer prijema? Možda onaj zbog kojeg ljudi vjeruju u Trojstvo, ali od tada se pokazalo lažnim.
James Penton: Da, ima ih nekoliko ne samo u pogledu Trojstva. Možda je jedan od najboljih, osim toga, iskaz žene koja je uhvaćena u preljubu i koja je odvedena Isusu da joj sudi, a on je to odbio. Taj je račun lažan ili se ponekad naziva „račun u romingu ili u pokretu“, koji se pojavljuje u različitim dijelovima Novog zavjeta, a posebno u Jevanđeljima; to je jedno; i onda postoji ono što se naziva „Trinitarni zarez, ”A to su tri osobe koje svjedoče na nebu, Otac, Sin i Sveti Duh ili Sveti Duh. A to je dokazano lažno ili netačno, ne u originalnoj Bibliji.
Erazmo je to znao i u prva dva izdanja koja je proizveo to se nije pojavilo i suočio se s velikom uznemirenošću katoličkih teologa i oni nisu željeli da se to izvadi iz Pisma; oni su to htjeli unutra, bilo da je trebalo ili ne. I, konačno, slomio se i rekao dobro ako možete pronaći rukopis koji pokazuje da je to bilo prisutno, a oni su pronašli kasni rukopis i on ga je stavio u treće izdanje svog prijema, i naravno da je bio pod pritiskom . Znao je bolje, ali u to je vrijeme svako ko je zauzeo stav protiv katoličke hijerarhije ili, što se toga tiče, mnogih protestanata, mogao na kraju biti spaljen na lomači. A Erazmo je bio previše pametan čovjek da bi to prepoznao i naravno da je bilo mnogo onih koji su mu stali u odbranu. Bio je vrlo taktičan pojedinac koji se često premještao s mjesta na mjesto i bio je vrlo zainteresiran za pročišćavanje Biblije, a Erasmu dugujemo puno toga i sada se zaista prepoznaje koliko je važan bio njegov stav.
Eric Wilson: Veliko pitanje, osjećate li razlike između masoretskog teksta i Septuaginte, a da ne spominjemo druge drevne rukopise, poništava Bibliju kao Božju riječ? Pa, dozvolite mi da kažem ovo za početak. Ne sviđa mi se izraz koji se u crkvama i od običnog puka koristi da je Biblija Božja riječ. Zašto se tome protivim? Jer Sveto pismo sebe nikada ne naziva „Božjom riječju“. Vjerujem da se Božja riječ pojavljuje u Svetim pismima, ali treba imati na umu da velik dio Svetog pisma nema nikakve veze s Bogom izravno, te je povijesni prikaz onoga što se dogodilo izraelskim kraljevima i tako dalje, a mi također neka đavo govori, a takođe i mnogi lažni proroci govore u Bibliji, a nazvati Bibliju u cjelini „Božjom riječju“, mislim da je pogrešno; a ima nekih izvanrednih učenjaka koji se slažu s tim. Ali ono sa čime se slažem je da su to Sveto pismo, sveti spisi koji nam daju sliku čovječanstva s vremenom, i mislim da je to vrlo, vrlo važno.
Da li činjenica da postoje stvari u Bibliji za koje se čini da su jedna u suprotnosti s drugima, uništava li naše razumijevanje ove serije knjiga? Mislim da nije. Moramo pogledati kontekst svakog citata iz Biblije i vidjeti je li u suprotnosti tako ozbiljno ili se toliko ozbiljno proturječi da nas gubi vjera u Bibliju. Mislim da to nije slučaj. Mislim da moramo gledati kontekst i uvijek odrediti šta kontekst govori u određenom trenutku. A često postoje prilično jednostavni odgovori na problem. Drugo, vjerujem da Biblija pokazuje promjenu kroz vijekove. Šta mislim pod tim? Pa, postoji škola mišljenja koja se naziva „historija spasenja“. Na njemačkom se zove priča o spasenju a taj termin naučnici često koriste čak i na engleskom jeziku. A to znači da je Biblija prikaz Božje volje.
Bog je pronašao ljude kao što su bili u bilo kojem datom društvu. Na primjer, Izraelci su pozvani da uđu u obećanu kanaansku zemlju i unište ljude koji su tamo živjeli. Ako dođemo do kršćanstva, ranog hrišćanstva, kršćani nekoliko vjekova nisu vjerovali u uzimanje mača ili u vojnu borbu. Tek nakon što je Rimsko Carstvo zaista legaliziralo kršćanstvo, oni su počeli sudjelovati u vojnim pothvatima i postali surovi kao i svi. Prije toga bili su pacifistički nastrojeni. Rani hrišćani su se ponašali na sasvim drugačiji način od onoga što su radili David i Joshua, a drugi su se borili sa paganskim zajednicama oko i oko samog Kanaana. Dakle, Bog je to dozvolio i često moramo da se povučemo i kažemo, "pa, šta ste vi sve o Bogu?" Pa, Bog na ovo odgovara u Jobovoj knjizi kad kaže: Vidi, ja sam stvorio sve te stvari (ovdje parafraziram), a tebe nije bilo u blizini, a ako dopustim da neko bude ubijen, mogu i vratite tu osobu iz groba i ta osoba će se moći ponovo uspraviti u budućnosti. A Kršćanski spisi ukazuju da će se to dogoditi. Doći će do opšteg uskrsnuća.
Dakle, ne možemo uvijek dovoditi u pitanje Božje gledište u tim stvarima, jer ne razumijemo, ali vidimo kako se to raspliće ili kreće od vrlo osnovnih pojmova u Starom zavjetu ili Hebrejskim spisima do proroka, i na kraju ka Novom Testament, koji nam daje razumijevanje onoga što je Isus Nazarećanin zapravo bio.
Ja duboko vjerujem u ove stvari, pa postoje načini na koje možemo gledati na Bibliju, što je čini razumljivom kao izražavanje Božje volje i njegovog božanskog plana spasenja za čovječanstvo u svijetu. Takođe, moramo prepoznati još nešto, Luther je naglasio doslovno tumačenje Biblije. To ide malo daleko jer je Biblija knjiga metafora. Prvo, ne znamo kakvo je nebo. Ne možemo posegnuti u nebo, i premda postoji dobar broj materijalista koji kažu, "pa, ovo je sve što postoji, a dalje nema ničega", dobro, možda smo poput malih indijanskih lažnjaka koji su bili slijepi Indijci lažni i koji su se držali za različite dijelove slona. Nisu mogli vidjeti slona u cjelini jer nisu imali sposobnost, a danas ima onih koji kažu da čovječanstvo dobro nije u stanju sve razumjeti. Mislim da je to istina i zato nas u Bibliji služe jedna metafora za drugom. I šta je ovo, volja Božja objašnjena je u simbolima koje možemo razumjeti, ljudskim simbolima i fizičkim simbolima, koje možemo razumjeti; i stoga, možemo dosegnuti i razumjeti Božju volju kroz ove metafore i simbole. I mislim da je mnogo toga potrebno da bi se shvatilo šta je Biblija i šta je Božja volja; i svi smo nesavršeni.
Mislim da nemam ključ svih istina koje su u Bibliji i mislim da to nema nijedan drugi čovjek. A ljudi su vrlo drski kad misle da imaju neposredni Božji naputak da kažu šta je istina, i žalosno je što i velike crkve i mnogi sektaški pokreti unutar kršćanstva pokušavaju nametnuti svoju teologiju i svoje doktrine drugima. Napokon, Sveto pismo na jednom mjestu kaže da nam nisu potrebni učitelji. Možemo, ako pokušamo strpljivo učiti i razumjeti Božju volju kroz Hrista, možemo dobiti sliku. Iako nije savršen, jer smo daleko od savršenog, ali bez obzira na to, tamo postoje istine koje možemo primijeniti u svom životu i koje bismo trebali činiti. A ako to učinimo, možemo izuzetno poštovati Bibliju.
Eric Wilson: Hvala Jime što ste podijelili ove zanimljive činjenice i uvide sa nama.
Jim Penton: Hvala ti puno Eric, drago mi je što sam ovdje i radim s tobom u poruci za mnoge, mnoge ljude koji se povrijeđuju zbog biblijskih istina i istine o Božjoj ljubavi i Hristovoj ljubavi i važnosti naš Gospod Isus Hristos, za sve nas. Možda imamo različita razumijevanja od drugih, ali Bog će na kraju otkriti sve ove stvari i kao što je rekao apostol Pavle, u čaši vidimo tamno, ali tada ćemo sve razumjeti ili znati.
Zdravo Rusticshore. Prvo bih želio bolje razumjeti na što mislite kada koristite izraz „nespojiv“ u odnosu na Bibliju? Jer ako vas dobro razumijem, kako istovremeno možete reći „i dalje vjerujete u to“? Čini se pomalo kontradiktornim, ako ne i nerazumnim, implicitno vjerovati Bibliji kao Božijoj riječi, ako mislite da je toliko manjkava da bi računi u njoj pronađeni mogli biti lažni, kontradiktorni ili na drugi način nepouzdani! Kao drugo, možete li citirati jednu od onih „očiglednih kontradikcija“ oko naracije o uskrsnuću u jevanđeljima, jer one nisu „očigledne ili... Čitaj više "
Alithia - Kako mogu (ili bilo tko, po tom pitanju) vjerovati u Bibliju kad smatraju da ona ima grešaka i kontradikcija? Lako. Sveta pisma nam ne govore da je Bog rukom posegnuo s neba i doslovno izmanipulirao čovjeka da napiše svoju riječ, riječ po riječ. Govori nam da su „ljudi govorili“ (1. Petrova 2: 21,22) dok ih je „nosio“ sveti duh, kao što sam siguran da znate. Baš kao što dirigent dirigira simfonijom i pomaže im, niti je odgovoran ako violinist namjerno odluči svirati notu na višem... Čitaj više "
U gornjem citatu iz 1. Petrova 2: 21,22. . . Jer nijedno proročanstvo nikada nije proizvedeno voljom čovjeka, već su ljudi govorili od Boga dok ih je nosio Duh Sveti. (ESV)
Dragi brate Rusticor, izvinjavam se ako ste moj pristup shvatili kao tup i nepristojan, nisam to namjeravao. Međutim, upozoravamo nas da u svom duhovnom ratu pokupimo mač duha. Da, duhovno ratovanje! Mač je uvredljivo oružje, a ja sam krenuo u duhovnu ofanzivu. Možda se čini kao suprotstavljanje, ali ja nisam kriv za to da mahnem duhovnim mačem koliko smatram potrebnim. Dakle, dalje od vaše analogije muzičkog dirigenta, mislim da je ovo disanalogija. Na primjer, kada Bog želi da ljudi znaju koja je njegova riječ, On to osigurava... Čitaj više "
Hvala vam na uvidima u Apocrapha. Bilo bi sjajno imati članak na tu temu. Volonteri ???
Odlicna ideja. Pored ključnih razlika koje postoje između poznatih Pavlovih spisa u odnosu na navodne krivotvorine, jer se odnose na gramatičke razlike ... Možda tko god može - 1) Napravite razliku između NT Apocrypha i Pseudepigrapha 2) Analizirajte je li Markov pisac iz Palestine po određenim odlomcima - zasigurno je Mark bio ... je li pisac? 3) Koje su škole, ako je utvrđeno da postoje po arheološkim činjenicama, što se odnosi na Marka, Ivana, Mateja, Petra i njihove rodne gradove? Pored toga, u davna vremena, „koga“ su uglavnom školovali za čitanje? Je li se čitanje i pisanje poučavalo istovremeno, isto kao i ono... Čitaj više "
"Eric - pogodio bih crveni minus da te poštedim vremena ... Ali nedopušteno. "
Nema potrebe za tim. Ponižava vas.
Dragi Rusticshore. Obrazujem se u vezi s „izgubljenim spisima“ ili apokrifima kako su opisani. U ovom trenutku zbunjen sam obimom materijala i fantastičnom prirodom spisa! Kao na primjer iz Enohove knjige gdje opisuje Nojevo rođenje. Po rođenju ima bijelu kosu, odmah ustaje i slavi Boga! Wow wee wow. Iz vaših gornjih komentara da li sugerirate da bi trebalo ispitati „ko može biti obrazovan“ da presuđuje o istinitosti takvih računa? SZ apokrifi, Pseudepigrapha, SZ apokrifi i mnogi i svašta „izgubljeni... Čitaj više "
Brate. . . Naginjem da se složim s ocjenom stručnjaka o ovoj temi SZ apokrifa, kao i sa SZ apokrifnim spisima. Zapravo, previše je informacija o ovoj temi, po mojoj procjeni, da bih se jednostavno uključio u tipični komentar BP-a. . . da ne kažem da puno istraživanja obično ne prati komentare BP-a! Ali apokrifni zapisi SZ i NZ prilično su opsežni. Ali kako se odnosi na specifične apokrifne zapise u Novom Zavjetu - ovom su predmetu trebale mnoge učenjake godinama nakon godina intenzivnog proučavanja i gramatičkih... Čitaj više "
Dobar odgovor Rusticshore, hvala što ste potvrdili moja početna saznanja! Vaša analogija bušenja rupe u vodi je dobra. Mislim da, kao što kažete, čovjek ne može koristiti vrlo široku četku u cjelini kako bi istaknuo poantu. Treba ispitati svakoga za sebe. I naravno, ovo ne bi trajalo samo mjesecima, već možda i godinama! Stoga mislim da je moj pristup sažetak i šematski prikaz situacije, a ne detaljno analiziranje u svakoj knjizi, jer se čini da je to slučaj; "nema... Čitaj više "
Pozdrav Meleti, makar samo kao motivaciju za bolje znanje o toj temi, volio bih imati priliku prikupiti neke od dostupnih informacija o toj temi. ( Apokrifi i Pseudepigrafe radovi) za buduću prezentaciju ako budu prihvaćeni.)
Nadam se da uključuju seriju Narnia CS Lewisa, jer sam ih već pročitao.
Odlično, Alithia. Informacije možemo objaviti u članku, a možda čak i napraviti video o njemu.
Za to, treba vam malo vremena da pokrije sadržaj i napravi sažetak.
Ljubav prema bratstvu iz Alithije.
PS Lijepo je vidjeti nekoga iz doba dr. Pentonsa koji još uvijek proizvodi vrijedan sadržaj. U tim godinama mogu težiti samo oštrom umu! Bravo brate Penton.
Hvala ti Alithia na komentaru prepunom misli koja mi se sviđaju, posebno onima iz zadnjeg pasusa. Tvrdoglavi napor da objasnim svaki detalj u Bibliji koristeći naš ograničeni intelekt i nedostatak informacija mogu biti mučni. Vi sigurno znate zašto. Svatko od nas zna svoje problematične tekstove koje ne razumije ili ih može smatrati netačnim. Koliko crkava na svijetu ima doktrine koje su kontradiktorne? Koliko postoji naučnika sa različitim mišljenjima? Neki čak idu toliko daleko da neke dijelove Biblije proglašavaju netačnima ili ih zbog toga jednostavno izostavljaju... Čitaj više "
Svakako ne vjerujem da je „Riječ Božja“ nesmotrena. I dalje vjerujem u to, iako pažljivo radim na pokušaju identificiranja pogrešnih dijelova, ako to ikad mogu definitivno učiniti i postići ..., čak i sami naučnici. Pored toga, ne mogu se zanemariti očigledne kontradikcije, iako ih neki smatraju manjim, druge značajnim ... kao što je samo pripovest o uskrsnuću u sinoptičkim evanđeljima. Postoje značajne razlike u jevanđeljima što se tiče samo ovoga. Za mene ... Pokušavam se sjetiti da su to bili različiti autori s različitim mišljenjima .... Međutim, postoje jasne razlike u narativima,... Čitaj više "
Merci pour tout ce travail. Oui, ne želim da se suočim sa Parole de Dieu, a to je l'histoire partielle de l'humanité racontée dans la Bible. Pour moi, la Parole de Dieu est l'enseignement pur du Christ transmis en partie dans les évangiles. Parfois, même les apôtres ont ajouté des pensées staffles. Paul odlazi iz 1. kor 7: 12 ”Et aux autres, je dis, oui moi, non le Seigneur: Si un frère a ...” Paul ne pretendira i prebacuje se na Parole du Seigneur, mais c'est sa pensée qu ' il n'impose pas. Parfois même Dieu fait des koncesii concordnant sa... Čitaj više "
Hvala ti na jako dobrom komentaru Nicole, lijepe misli. Mislim da ste vrlo dobro shvatili ispravan način percepcije Biblije naglašavajući važnost razumijevanja Biblije supstanca i duh biblijske poruke naglašene u Mat. 23:23.
Frankie
Hvala Ericu i Jamesu na vrlo zanimljivoj lekciji iz istorije! Oduvijek me zanimao evanđeoski izvještaj o ženi koja je Isusu dovedena zbog preljuba. Nekad sam to smatrao tako divnim primjerom suosjećanja naših gospodara i izvrsnom poukom o opraštanju. Kad je uklonjena iz verzije biblije sa „srebrnim mačem“, pitala sam se zašto. U stvari, rekao sam starom prijatelju (još uvijek JW) o njegovom uklanjanju, i on je bio prilično šokiran i nije vjerovao dok se nije prijavio u svoju bibliju. WT se u velikoj mjeri oslanja na Sinaiticus (330-360 CE)... Čitaj više "
Jevrejima 10: 26