Zdravo svima!

Često me pitaju da li je ispravno da se molimo Isusu Hristu. To je zanimljivo pitanje.

Siguran sam da bi jedan trojičanin odgovorio: „Naravno, trebamo se moliti Isusu. Na kraju krajeva, Isus je Bog.” S obzirom na tu logiku, proizilazi da bi se i kršćani trebali moliti Svetom Duhu jer je, prema Trojstvu, Sveti Duh Bog. Pitam se kako biste započeli molitvu Svetom Duhu? Kada se molimo Bogu, Isus nam je rekao da svoju molitvu započnemo na ovaj način: “Oče naš, koji si na nebesima…” (Matej 6:9) Tako da imamo vrlo precizno uputstvo kako da se obraćamo Bogu: “Oče naš, koji si na nebesima…” Nije nam rekao ništa o tome kako da se oslovljava sa “Isuse Bože na nebesima” ili možda “Kralj Isuse”? Ne, previše formalno. Zašto ne “Naš brat na nebu…” Osim što je brat previše neodređen. Na kraju krajeva, možete imati mnogo braće, ali samo jednog oca. I ako ćemo slijediti trojstvenu logiku, kako da se molimo trećoj osobi Božanstva? Mislim da je važno održati porodični aspekt našeg odnosa s Bogom, zar ne? Dakle, Jahve je Otac, a Ješua je Brat, tako da bi to sveti duh učinio...šta? Još jedan brat? Nah. Znam... "Naš ujak na nebu..."

Znam da sam smiješan, ali samo dovodim posljedice Trojstva do njihovog logičnog završetka. Vidite, ja nisam trinitarijanac. Veliko iznenađenje, znam. Ne, sviđa mi se jednostavnije objašnjenje koje nam Bog daje kako bi nam pomogao da razumijemo naš odnos s njim – odnos oca i djeteta. To je nešto sa čime se svi možemo povezati. Nema tu nikakve misterije. Ali čini se da organizirana religija uvijek pokušava zbuniti to pitanje. Ili je to Trojstvo, ili je nešto drugo. Odgajan sam kao Jehovin svjedok i oni ne poučavaju Trojstvo, ali imaju drugi način petljanja u odnos između oca i djeteta koji Bog nudi svima kroz svog Sina, Isusa Krista.

Kao jedan od Jehovinih svedoka, od detinjstva su me učili da nemam privilegiju da se mogu nazvati Božjim detetom. Najbolje čemu sam se mogao nadati je da budem njegov prijatelj. Ako bih ostao odan Organizaciji i ponašao se do svoje smrti, a zatim vaskrsao i nastavio da budem lojalan još 1,000 godina, onda kada se završi milenijumska vladavina Hrista, tada i samo tada bih postao dete Božje, deo njegova univerzalna porodica.

Više ne vjerujem u to i znam da se mnogi od vas koji slušate ove video slažem sa mnom. Sada znamo da je nada koja se pruža kršćanima da postanu usvojena djeca Božja, u skladu sa odredbom koju je naš Otac dao putem otkupnine plaćene smrću njegovog jedinorođenog Sina. Na ovaj način, sada se možemo obraćati Bogu kao svom Ocu. Ali s obzirom na ključnu ulogu koju Isus igra u našem spasenju, trebamo li mu se i mi moliti? Na kraju krajeva, Isus nam kaže u Mateju 28:18 da „Meni je dana sva vlast na nebu i na zemlji“. Ako je on drugi koji komanduje svim stvarima, zar onda ne zaslužuje naše molitve?

Neki kažu: "Da." Oni će ukazati na Jovan 14:14 koji prema Novoj američkoj standardnoj Bibliji i brojnim drugim glasi: “Ako Me budete pitali nešto u moje ime, učinit ću to.”

Međutim, važno je napomenuti da originalna američka standardna verzija ne uključuje zamjenicu objekta, “me”. Ona glasi: “Ako budete pitali nešto u moje ime, to ću učiniti”, a ne “ako me budete pitali nešto u moje ime”.

To ne čini ni časna Biblija kralja Džejmsa: „Ako budete tražili nešto u moje ime, učiniću to.”

Zašto neke cijenjene biblijske verzije ne uključuju zamjenicu objekta, “ja”?

Razlog je taj što ga ne uključuje svaki dostupni biblijski rukopis. Kako onda odlučiti koji rukopis prihvatiti kao vjeran originalu?

Da li nam Isus govori da od njega direktno tražimo stvari koje su nam potrebne, ili nam kaže da tražimo od Oca i onda će on, kao Očev agent – ​​logos ili riječ – pružiti ono na što ga Otac uputi?

Moramo se osloniti na sveukupnu harmoniju u Bibliji da bismo odlučili koji rukopis prihvatiti. Da bismo to učinili, ne moramo čak ni izlaziti iz Jovanove knjige. U sledećem poglavlju Isus kaže: „Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas, i odredio vas da idete i donosite plod, i da će vaš plod ostati, tako da šta god tražite od Oca u moje ime On vam može dati.” (Jovan 15:16 NASB)

A onda nam u poglavlju nakon toga opet kaže: „I toga dana nećete Me ni o čemu ispitivati. Zaista, zaista ti kažem, ako tražite od Oca nešto u moje ime, On će vam ga dati. Do sada niste tražili ništa u Moje ime; tražite i dobit ćete, da se vaša radost ispuni.” (Jovan 16:23, 24 NASB)

U stvari, Isus se u potpunosti izvlači iz procesa podnošenja peticije. On nastavlja i dodaje: „Toga dana ćete pitati u Moje ime, i Ne kažem vam da ću tražiti od Oca u vaše ime; jer vas sam Otac voli, jer ste vi ljubili mene i vjerovali da sam izišao od Oca.” (Jovan 16:26, 27 NASB)

On zapravo kaže da neće tražiti od Oca u naše ime. Otac nas voli i zato možemo direktno razgovarati s njim.

Ako bismo trebali direktno pitati Isusa, onda bi on morao tražiti od Oca u naše ime, ali on nam izričito kaže da to ne čini. Katolicizam ovo ide korak dalje uključivanjem svetaca u proces podnošenja peticija. Vi molite sveca, a svetac moli Boga. Vidite, cijeli proces ima za cilj da nas udalji od našeg nebeskog Oca. Ko želi da uništi naš odnos sa Bogom Ocem? Znate ko, zar ne?

Ali šta je s onim mjestima na kojima su kršćani prikazani kako razgovaraju direktno s Isusom, čak mu i mole. Na primjer, Stefan je direktno pozvao Isusa kada su ga kamenovali.

Nova međunarodna verzija to kaže: „Dok su ga kamenovali, Stefan se molio: „Gospode Isuse, primi moj duh“ (Dela 7:59).

Ali to nije tačan prevod. Većina verzija to prevodi, "pozvao je". To je zato što je ovdje prikazan grčki glagol — epikaloumenon (ἐπικαλούμενον) što je opšta riječ koja jednostavno znači „pozvati se“ i nikada se ne koristi u odnosu na molitvu.

proseuchomai (προσεύχομαι) = „moliti se“

epikaloumenon (ἐπικαλούμενον) = „pozvati se“

Neću pokušavati da je izgovorim – uobičajena je riječ koja jednostavno znači “pozvati”. Nikada se ne koristi u odnosu na molitvu koja je na grčkom potpuno drugačija riječ. U stvari, ta grčka riječ za molitvu nikada se nigdje u Bibliji ne koristi u vezi s Isusom.

Pavle ne koristi grčku reč za molitvu kada kaže da je molio Gospoda da mu ukloni trn u oku.

“Da ne bih postao uobražen, dat mi je trn u tijelu, sotonin glasnik, da me muči. Tri puta sam molio Gospoda da mi to oduzme. Ali On mi je rekao: „Dosta ti je moja milost, jer se moć moja savršena u slabosti“ (2. Korinćanima 12:7-9 BSB)

Nije napisao: „Tri puta sam se pomolio Gospodu“, već je umesto toga upotrebio drugu reč.

Da li se ovdje spominje Gospodin, Isus ili Jehova? Sin ili Otac? Lord je titula koja se naizmenično koristi između njih. Tako da ne možemo sa sigurnošću reći. Pod pretpostavkom da je to Isus, moramo se zapitati da li je ovo bila vizija. Pavle je razgovarao s Isusom na putu za Damask i imao je druge vizije na koje se poziva u svojim spisima. Ovdje vidimo da mu se Gospod obratio vrlo specifičnom frazom ili vrlo specifičnim riječima. Ne znam za vas, ali kada se molim, ne čujem glas s neba koji mi usmeni odgovor. Imajte na umu, ja nisam u rangu sa apostolom Pavlom. Kao prvo, Pavle je imao čudesne vizije. Da li je mogao misliti na Isusa u viziji, slično onoj koju je Petar imao kada mu je Isus na krovu razgovarao o Korneliju? Hej, ako mi se Isus ikad obrati direktno, ja ću mu odgovoriti direktno, naravno. Ali da li je to molitva?

Mogli bismo reći da je molitva jedna od dvije stvari: to je način da se nešto traži od Boga, a također je i sredstvo slavljenja Boga. Ali mogu li te zamoliti za nešto? To ne znači da ti se molim, zar ne? I mogu te za nešto pohvaliti, ali opet ne bih rekao da ti se molim. Dakle, molitva je više od razgovora u kojem postavljamo zahtjeve, tražimo vodstvo ili zahvaljujemo – sve što možemo učiniti od ili za bližnjeg čovjeka. Molitva je sredstvo kojim komuniciramo s Bogom. Konkretno, to je način na koji razgovaramo s Bogom.

Koliko ja shvatam, to je suština stvari. Ivan otkriva o Isusu da je „svima koji su ga primili, onima koji su vjerovali u njegovo ime, dao pravo da postanu djeca Božja – djeca rođena ne od krvi, niti od želje ili volje ljudske, nego rođena od Boga .” (Jovan 1:12, 13 BSB)

Mi ne dobijamo autoritet da postanemo Isusova deca. Dobili smo autoritet da postanemo djeca Božja. Po prvi put, ljudi su dobili pravo da Boga nazivaju svojim ličnim Ocem. Kakvu nam je privilegiju Isus omogućio: da Boga zovemo „Oče“. Moj biološki otac se zvao Donald, i svako na zemlji imao je pravo da ga zove njegovim imenom, ali samo ja i moja sestra smo imali pravo da ga zovemo „Otac“. Dakle, sada možemo zvati Svemogućeg Boga “tata”, “tata”, “aba”, “otac”. Zašto to ne bismo željeli u potpunosti iskoristiti?

Nisam u poziciji da donosim pravilo o tome treba li se moliti Isusu ili ne. Morate raditi ono što vam savjest nalaže. Ali prilikom donošenja te odluke, uzmite u obzir ovaj odnos: u porodici možete imati mnogo braće, ali samo jednog oca. Razgovarat ćeš sa svojim najstarijim bratom. Zašto ne? Ali razgovori koje vodite sa svojim ocem su drugačiji. Oni su jedinstveni. Jer on je tvoj otac, a postoji samo jedan od njih.

Isus nam nikada nije rekao da se molimo njemu, nego samo da se molimo njegovom Ocu i našem, njegovom i našem Bogu. Isus nam je dao direktnu vezu sa Bogom kao našim ličnim Ocem. Zašto to ne bismo željeli iskoristiti u svakoj prilici?

Opet, ne postavljam pravilo o tome da li je ispravno ili pogrešno moliti se Isusu. To nije moje mesto. To je stvar savjesti. Ako želite da razgovarate sa Isusom kao jedan brat drugom, to je na vama. Ali kada je u pitanju molitva, čini se da postoji razlika koju je teško kvantificirati, ali je lako uočiti. Zapamtite, Isus nam je rekao da se molimo Ocu na nebu i koji nas je naučio kako da se molimo Ocu na nebu. Nikada nam nije rekao da se molimo u sebi.

Hvala vam na gledanju i na podršci ovom radu.

Za više informacija o ovoj temi pogledajte vezu u polju za opis ovog videa. https://proselytiserofyah.wordpress.com/2022/08/11/can-we-pray-to-jesus/

 

 

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    16
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x