Da li naše spasenje kao hrišćana zavisi od svetkovanja subote? Ljudi poput Marka Martina, bivšeg Jehovinog svjedoka, propovijedaju da kršćani moraju poštovati sedmični dan subote kako bi bili spašeni. Kako on to definira, držanje subote znači odvajanje 24-časovnog vremenskog perioda između 6 sati u petak i 6 sati u subotu kako bi se prestalo raditi i obožavati Boga. On nepokolebljivo tvrdi da je svetkovanje subote (prema jevrejskom kalendaru) ono što razdvaja prave hrišćane od lažnih hrišćana. U svom videu Hope Prophecy pod nazivom “Namjera promijeniti vrijeme i zakon” on kaže ovo:

„Vidite kako su se ljudi koji obožavaju jedinog pravog Boga okupili u subotu. Ako obožavate jedinog pravog Boga, ovo je bio dan koji je on odabrao. To identificira njegov narod i odvaja ga od ostatka svijeta. A kršćane koji to znaju i vjeruju u subotu, to ih odvaja od većeg dijela kršćanstva.”

Mark Martin nije jedini koji propovijeda da je zapovijest da se drži subote obaveza za kršćane. Od 21 milion krštenih članova Adventističke crkve sedmog dana takođe se traži da svetkuju subotu. U stvari, to je toliko kritično za njihovu teološku strukturu obožavanja, da su se žigosali imenom „Adventisti sedmog dana“, što doslovno znači „Adventisti subote“.

Ako je zaista istina da moramo držati subotu da bismo bili spašeni, onda bi se činilo da je Isus pogriješio kada je rekao da će ljubav biti identifikator za prave kršćane. Možda bi Ivan 13:35 trebao glasiti: „po ovome će svi znati da ste moji učenici – ako se držite Sabbath.” „Po tome će svi znati da ste Moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni prema drugima.”

Moj otac je odgajan kao prezbiterijanac, ali se preobratio da bi postao Jehovin svjedok ranih 1950-ih. Međutim, moja tetka i baka su odabrale da postanu adventisti sedmog dana. Nakon što sam uradio ovo istraživanje o crkvi adventista sedmog dana, vidio sam neke uznemirujuće sličnosti između ove dvije religije.

Ne vjerujem da bismo trebali održavati sedmičnu subotu na način koji propovijedaju Mark Martin i crkva SDA. To nije uslov za spas na osnovu mog istraživanja. Mislim da ćete u ovoj dvodijelnoj video seriji vidjeti da Biblija ne podržava učenje adventista sedmog dana o ovom pitanju.

Naravno, Isus je držao subotu jer je bio Jevrej koji je živeo u vreme kada je zakon još uvek bio na snazi. Ali to se odnosilo samo na Jevreje po zakonu. Rimljani, Grci i svi drugi neznabošci nisu bili pod subotom, tako da ako je taj židovski zakon trebao ostati na snazi ​​nakon što je Isus ispunio zakon kako je prorekao da će, očekivalo bi se neka jasna uputstva od našeg Gospodina po tom pitanju, ali nema ništa od njega niti bilo kojeg drugog kršćanskog pisca što nam govori da svetkujemo subotu. Pa odakle dolazi to učenje? Da li je moguće da je izvor obrazloženja koji navodi milione adventista da svetkuju subotu isti izvor koji je naveo milione Jehovinih svedoka da odbiju da jedu hleb i vino koji su simbol Isusovog tela i krvi koji spasavaju život. Zašto se ljudi zanose svojim vlastitim intelektualnim rasuđivanjem umjesto da samo prihvate ono što je jasno rečeno u Svetom pismu?

Koje je intelektualno razmišljanje koje navodi ove pastore i propovjednike da promoviraju svetkovanje subote? Počinje ovako:

10 zapovijesti koje je Mojsije snio s planine na dvije kamene ploče predstavljaju bezvremenski moralni zakon. Na primjer, 6. zapovijest nam govori da ne smijemo ubijati, 7., da ne smijemo činiti preljubu, 8., ne smijemo krasti, 9., ne smijemo lagati... da li je neka od ovih zapovijesti sada zastarjela? Naravno da ne! Pa zašto bismo 4., zakon o održavanju subotnjeg dana odmora, smatrali zastarjelim? Pošto ne bismo prekršili druge zapovesti – ubistvo, krađu, laganje – zašto onda prekršiti zapovest o svetkovanju subote?

Problem sa oslanjanjem na ljudske ideje i intelekt je taj što retko vidimo sve varijable. Ne uočavamo sve faktore koji utiču na stvar i zbog ponosa idemo naprijed slijedeći vlastite sklonosti umjesto da dopustimo da nas vodi sveti duh. Kao što je Pavle rekao korintskim hrišćanima koji su bili ispred sebe:

“Pismo kaže: “Uništiću mudrost mudrih i ostaviti po strani razum učenjaka.” Dakle, gdje to ostavlja mudre? ili učenjaci? ili vešti debateri ovog sveta? Bog je pokazao da je mudrost ovog svijeta ludost!” (1. Korinćanima 1:19, 20 Biblija dobre vijesti)

Moja braćo i sestre, nikada ne smijemo reći: “Vjerujem u ovo ili ono, jer ovaj čovjek kaže, ili onaj čovjek kaže.” Svi smo mi obični smrtnici, često u krivu. Sada, više nego ikada prije, na dohvat nam je prstiju preobilje informacija, ali sve to potiče iz uma nekog čovjeka. Moramo naučiti rasuđivati ​​za sebe i prestati misliti da samo zato što se nešto pojavljuje napisano ili na internetu mora biti istina, ili jednostavno zato što nam se sviđa neko ko zvuči prizemno i razumno, onda ono što kažu mora biti istina.

Pavle nas također podsjeća da „ne kopiramo ponašanje i običaje ovog svijeta, već neka te Bog preobrazi u novu osobu mijenjajući način na koji razmišljaš. Tada ćeš naučiti poznavati Božju volju za tebe, koja je dobra, ugodna i savršena.” (Rimljanima 12:2 NLT)

Ostaje pitanje da li treba da držimo subotu? Naučili smo da proučavamo Bibliju egzegetski, što znači da dopuštamo Bibliji da otkrije značenje biblijskog pisca umjesto da počnemo s unaprijed stvorenom idejom o tome što je izvorni pisac mislio. Stoga, nećemo pretpostaviti da znamo šta je subota niti kako je svetkovati. Umjesto toga, pustićemo da nam Biblija kaže. U Knjizi Izlaska piše:

„Sjećajte se dana subote, da ga svetite. Šest dana radite i radite sve svoje poslove, a sedmi dan je subota Jahvi, Bogu vašemu; na njemu nemoj raditi nikakav posao, ti, ili tvoj sin, ili tvoja kći, tvoj rob ili tvoja robinja, ili tvoja stoka, ili tvoj stanovnik koji boravi s tobom. Jer za šest dana stvori Jahve nebo i zemlju, more i sve što je u njima, a sedmoga dana počinu; zbog toga je Gospod blagoslovio subotni dan i posvetio ga.” (Izlazak 20:8-11 Nova američka standardna Biblija)

To je to! To je zbir zakona o suboti. Da ste bili Izraelac u vrijeme Mojsija, šta biste morali učiniti da svetkujete subotu? To je lako. Morali biste uzeti posljednji dan sedmodnevne sedmice i ne raditi ništa. Uzeo bi slobodan dan na poslu. Dan za odmor, opuštanje, opuštanje. To ne izgleda previše teško, zar ne? U modernom društvu, mnogi od nas uzimaju dva slobodna dana na poslu... 'vikend' i volimo vikend, zar ne?

Da li je zapovest o suboti rekla Izraelcima šta da rade subotom? Ne! Govorilo im je šta ne treba da rade. Rečeno im je da ne rade. Nema instrukcija da se klanja subotom, zar ne? Da im je Jahve rekao da Ga moraju obožavati subotom, zar to ne bi značilo da ga ne moraju obožavati ostalih šest dana? Njihovo obožavanje Boga nije bilo ograničeno na jedan dan, niti je bilo zasnovano na formalizovanoj ceremoniji u vekovima nakon Mojsijevog vremena. Umjesto toga, imali su ovo uputstvo:

“Čuj, Izraele: Jahve je naš Bog. Jahve je jedan. Ljubit ćeš Jahvu Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Ove riječi, koje vam danas zapovijedam, bit će u vašem srcu; i ti ćeš o njima marljivo poučavati svoju djecu i pričaj o njima kad sjediš u kući svojoj, i kad budeš hodao putem, i kad legneš, i kad ustaješ.” (Ponovljeni zakoni 6:4-7 Svjetska engleska Biblija)

Ok, to je bio Izrael. Šta je sa nama? Moramo li mi kao kršćani držati subotu?

Pa, subota je četvrta od deset zapovesti, a deset zapovesti su temelj Mojsijevog zakona. Oni su kao njen ustav, zar ne? Dakle, ako moramo držati subotu, onda moramo držati Mojsijev zakon. Ali znamo da se ne moramo držati Mojsijevog zakona. Kako to znamo? Jer cijelo pitanje je riješeno prije 2000 godina kada su određeni Judaisti pokušavali promovirati uvođenje obrezivanja među nejevrejske kršćane. Vidite, oni su vidjeli obrezanje kao tanku ivicu klina koja bi im omogućila da polako uvedu cijeli Mojsijev zakon među nejevrejske kršćane kako bi kršćanstvo učinili prihvatljivijim za Židove. Bili su motivisani strahom od jevrejskog ostrakizma. Željeli su da pripadaju široj jevrejskoj zajednici i da ne budu proganjani zbog Isusa Krista.

Tako je cijeli problem došao pred kongregaciju u Jerusalimu, i vođen svetim duhom, pitanje je riješeno. Odluka koja je proslijeđena svim skupštinama bila je da nejevrejski kršćani neće biti opterećeni obrezanjem niti ostatkom jevrejskog zakona. Rečeno im je da izbjegavaju samo četiri stvari:

„Duhu Svetome i nama se učinilo dobrim da vas ne opterećujemo ničim osim ovih bitnih zahtjeva: morate se uzdržavati od hrane žrtvovane idolima, od krvi, od mesa zadavljenih životinja i od seksualnog nemorala. Dobro ćeš učiniti ako izbjegneš ove stvari.” (Djela 15:28, 29 Berean Study Bible)

Sve ove četiri stvari bile su uobičajene prakse u paganskim hramovima, tako da je jedino ograničenje koje je stavljeno na ove bivše pagane koji su sada postali kršćani bilo da se uzdržavaju od stvari koje bi ih mogle vratiti u pogansko obožavanje.

Ako nam još uvijek nije jasno da zakon više nije bio na snazi ​​za kršćane, razmotrite ove Pavlove riječi ukora Galaćanima koji su bili nejevrejski kršćani i koji su bili zavedeni da slijede Judizaere (židovske kršćane) koji su povlačili oslanjanje na djela zakona za posvećenje:

„O glupi Galaćani! Ko te je opčinio? Pred vašim očima Isus Hrist je jasno prikazan kao razapet. Voleo bih da naučim samo jednu stvar od tebe: Jeste li primili Duha djelima zakona ili slušanjem s vjerom? Jesi li tako budala? Nakon što ste počeli u Duhu, da li sada završavate u tijelu? Zar ste toliko patili uzalud, ako je zaista bilo uzalud? Da li Bog prosipa svoj Duh na vas i čini li čuda među vama zato što praktikujete zakonili zato što čuješ i vjeruješ?” (Galatima 3:1-5 BSB)

„Za slobodu nas je Hristos oslobodio. Ostanite čvrsti, dakle, i nemojte biti još jednom opterećeni jarmom ropstva. Obratite pažnju: ja, Pavle, kažem vam da, ako dozvolite da se obrežete, Hrist vam neće imati nikakvu vrednost. Ponovo svedočim svakom čoveku koji se obreže da je dužan da poštuje ceo zakon. Vi koji pokušavate da se opravdate zakonom bili ste odvojeni od Hrista; otpao si od milosti.”  (Galatima 5:1-4 BSB)

Ako bi se kršćanin obrezao, Pavle kaže, tada bi bili obavezni da se povinuju cijelom zakonu koji bi uključivao 10 zapovijedi sa svojim zakonom o suboti zajedno sa svim stotinama drugih zakona. Ali to bi značilo da su oni pokušavali da budu opravdani ili proglašeni pravednima po zakonu i tako bi bili „odvojeni od Hrista“. Ako ste odvojeni od Hrista, onda ste odvojeni od spasenja.

Sada sam čuo argumente od subotnjaka koji tvrde da se 10 zapovesti razlikuju od zakona. Ali nigde u Svetom pismu se ne pravi takva razlika. Dokaz da je 10 zapovesti bilo povezano sa zakonom i da je čitav zakonik prošao za hrišćane nalazi se u ovim Pavlovim rečima:

„Zato neka vas niko ne sudi po onome što jedete ili pijete, ili u pogledu praznika, mladog meseca ili subote. (Kološanima 2:16 BSB)

Zakoni o ishrani koji pokrivaju šta Izraelac može jesti ili piti bili su deo proširenog zakona, ali zakon o suboti bio je deo 10 zapovesti. Ipak, ovdje Pavle ne pravi razliku između njih dvojice. Dakle, hrišćanin je mogao da jede svinjetinu ili ne i to nije bio ničiji posao osim njega. Taj isti hrišćanin je mogao izabrati da svetkuje subotu ili da je ne svetkuje i, opet, nije bilo na nikome da proceni da li je to dobro ili loše. To je bilo pitanje lične savjesti. Iz ovoga možemo vidjeti da držanje subote za kršćane u prvom vijeku nije bilo stvar od koje je zavisilo njihovo spasenje. Drugim riječima, ako želite da svetkujete subotu, onda je držite, ali nemojte propovedati da vaše spasenje, ili spasenje bilo koga drugog, zavisi od svetkovanja subote.

Ovo bi trebalo biti dovoljno da se odbaci cijela ideja da je držanje subote pitanje spasenja. Dakle, kako Adventistička crkva sedmog dana može zaobići ovo? Kako Mark Martin može promovirati svoju ideju da moramo držati subotu da bismo se smatrali pravim kršćanima?

Uđimo u ovo jer je to klasičan primjer kako eisegeza može se koristiti za izopačenje učenja Biblije. Zapamti eisegeza je mjesto gdje mi namećemo vlastite ideje Svetom pismu, često birajući stihove i ignorirajući njegov tekstualni i historijski kontekst kako bismo podržali dogmu religijske tradicije i njene organizacijske strukture.

Vidjeli smo da se subota, kako je objašnjeno u 10 zapovijesti, jednostavno odnosi na uzimanje slobodnog dana na poslu. Međutim, Adventistička crkva sedmog dana ide mnogo dalje od toga. Uzmite, na primjer, ovu izjavu sa web stranice Adventist.org:

„Subota je „simbol našeg otkupljenja u Kristu, znak našeg posvećenja, znak naše odanosti i predokus naše vječne budućnosti u Božjem kraljevstvu i vječni znak Božjeg vječnog saveza između njega i njegovog naroda. ” (Sa Adventist.org/the-sabbath/)

Crkva Adventista sedmog dana Svete Helene tvrdi na svojoj web stranici:

Biblija uči da će oni koji prime dar Hristovog karaktera svetkovati Njegovu subotu kao znak ili pečat svog duhovnog iskustva. Tako ljudi koji primaju Božji pečat poslednjeg dana će svetkovati subotu.

Božji pečat posljednjeg dana daje se onim kršćanskim vjernicima koji neće umrijeti, ali će biti živi kada Isus dođe.

(web stranica Adventista sedmog dana Svete Helene [https://sthelenaca.adventisttchurch.org/about/worship-with-us/bible-studies/dr-erwin-gane/the-sabbath-~-and-salvation])

Zapravo, ovo čak i nije dobar primjer eisegeza jer ovde nema pokušaja da se bilo šta od ovoga dokaže iz Svetog pisma. Ovo su samo bezobrazne izjave koje se izdaju kao učenja od Boga. Ako ste bivši Jehovin svjedok, ovo vam mora zvučati vrlo poznato. Baš kao što u Svetom pismu ne postoji ništa što podržava ideju o generaciji koja se preklapa koja mjeri dužinu posljednjih dana, isto tako ne postoji ništa u Svetom pismu što govori o suboti kao o Božjem pečatu posljednjeg dana. Ne postoji ništa u Svetom pismu što bi dan odmora izjednačilo sa posvećenjem, opravdanjem ili proglašenjem pravednim u Božjim očima za vječni život. Biblija govori o pečatu, znaku ili znaku, ili garanciji koja rezultira našim spasenjem, ali to nema nikakve veze s uzimanjem slobodnog dana na poslu. Ne. Umjesto toga, primjenjuje se kao znak našeg usvajanja od strane Boga kao Njegove djece. Razmotrite ove stihove:

„I vi ste takođe bili uključeni u Hrista kada ste čuli poruku istine, evanđelje vašeg spasenja. Kad si vjerovao, u njemu si bio označen sa a pečat, obećano Duha Svetoga koji je depozit koji garantuje naše nasledstvo do otkupljenja onih koji su Božiji posjed – na hvalu njegove slave.” (Efežanima 1:13,14 BSB)

„Sada je Bog taj koji utvrđuje i nas i vas u Hristu. On nas je pomazao, stavio svoj pečat na nas i stavio Njegov Duh u naša srca kao zalog onoga što će doći.” (2 Korinćanima 1:21,22 BSB)

“I Bog nas je pripremio za ovu svrhu i dao nam je Duh kao zalog onoga što dolazi.” (2. Korinćanima 5:5 BSB)

Adventisti sedmog dana uzeli su jedinstveni pečat ili znak Svetog Duha i nepristojno ga oskrnavili. Oni su zamijenili pravu upotrebu znaka ili pečata Duha Svetoga koji je trebao identificirati nagradu vječnog života (naslijeđe djece Božje) s nevažnom radnom aktivnošću koja nema nikakvu legitimnu podršku u Novom. Covenant. Zašto? Zato što je Novi savez zasnovan na vjeri koja djeluje kroz ljubav. To ne zavisi od fizičkog poštivanja praksi i obreda regulisanih zakonskim kodeksom – o djelima, a ne o vjeri. Paul prilično lijepo objašnjava razliku:

„Jer po Duhu, po vjeri, mi sami željno iščekujemo nadu u pravednost. Jer u Hristu Isusu ni obrezanje ni neobrezivanje ne vrede ništa, nego samo vera koja deluje kroz ljubav.” (Galatima 5:5,6 ESV)

Možete zamijeniti obrezanje za svetkovanje subote i taj bi stih jednako dobro funkcionirao.

Problem sa kojim se promotori subote suočavaju je kako primijeniti subotu koja je dio Mojsijevog zakona kada je taj zakonski kodeks zastario pod Novim savezom. Pisac Poslanice Jevrejima je to jasno rekao:

“Govoreći o novom savezu, on je prvi učinio zastarjelim; a ono što je zastarjelo i starenje će uskoro nestati.” (Hebrejima 8:13 BSB)

Ipak, subotnjaci eisegetski stvaraju zaobilaženje ove istine. Oni to čine tvrdeći da zakon o suboti prethodi Mojsijevom zakonu, tako da mora važiti i danas.

Da bi ovo uopće i počelo djelovati, Marko i njegovi saradnici moraju napraviti niz tumačenja koja nemaju utemeljenje u Svetom pismu. Prije svega, oni uče da su šest kreativnih dana bili doslovno 24-satni dani. Dakle, kada se Bog odmorio sedmog dana, odmarao se 24 sata. Ovo je jednostavno glupo. Ako se odmarao samo 24 sata, onda bi se vratio na posao osmi dan, zar ne? Šta je radio te druge sedmice? Početi ponovo stvarati? Prošlo je preko 300,000 sedmica od stvaranja. Je li Jahve radio šest dana, a onda je uzeo sedmi dan odmora više od 300,000 XNUMX puta otkako je Adam hodao zemljom? Ti misliš?

Neću čak ni ulaziti u naučne dokaze koji negiraju apsurdno vjerovanje da je svemir star samo 7000 godina. Da li se zaista očekuje da vjerujemo da je Bog odlučio da iskoristi rotaciju beznačajne trunke prašine koju nazivamo planetom Zemljom kao neku vrstu nebeskog ručnog sata da ga vodi u mjerenju vremena?

Opet, eisegeza zahtijeva od subotnjaka da ignorišu suprotne biblijske dokaze kako bi promovirali svoju ideju. Takav dokaz kao što je ovaj:

„Hiljadu godina u Tvojim očima
Su kao juče kad je prošlo,
I kao sat u noći.”
(Psalam 90:4 NKJV)

Šta je za tebe juče? Za mene je to samo pomisao, nestala je. Sat u noci? “Ti uzimaš smjenu od 12 do 4 ujutro, vojniče.” To je hiljadu godina za Jahvu. Bukvalizam koji navodi ljude da promoviraju doslovnih šest stvaralačkih dana ismijava Bibliju, našeg Nebeskog Oca i njegovu opskrbu za naše spasenje.

Promotori subote poput Marka Martina i Adventista sedmog dana trebaju da prihvatimo da se Bog odmarao na bukvalno 24-satnom danu kako bi sada mogli promovirati ideju – opet potpuno nepodržanu nikakvim dokazima u Svetom pismu – da su ljudi držali subotnji dan od vrijeme stvaranja sve do uvođenja Mojsijevog zakona. Ne samo da za to nema potpore u Svetom pismu, već zanemaruje kontekst u kojem nalazimo 10 zapovijedi.

Egzegetski, želimo da uvek razmatramo kontekst. Kada pogledate 10 zapovesti, otkrićete da nema objašnjenja šta znači ne ubijati, ne krasti, ne činiti preljubu, ne lagati. Međutim, kada je u pitanju zakon o suboti, Bog objašnjava šta on misli i kako ga treba primijeniti. Da su Jevreji sve vreme svetkovali subotu, takvo objašnjenje ne bi bilo potrebno. Naravno, kako su mogli da drže bilo kakvu subotu s obzirom da su bili robovi i da su morali da rade kada su im njihovi egipatski gospodari rekli da rade.

Ali, opet, Mark Martin i Adventisti sedmog dana trebaju da zanemarimo sve ove dokaze jer žele da vjerujemo da subota prethodi zakonu kako bi mogli zaobići činjenicu da je to jasno objašnjeno u kršćanskom pismu svima od nas da Mojsijev zakon više nije primjenjiv na kršćane.

Zašto, o, zašto se ulažu u sav ovaj trud? Razlog je nešto što je blisko mnogima od nas koji smo pobjegli od ropstva i pustošenja organizirane religije.

Religija se svodi na to da čovjek dominira nad čovjekom na njegovu štetu, kao što kaže Propovjednik 8:9. Ako želite da vas gomila ljudi prati, morate im prodati nešto što niko drugi nema. Također su vam potrebni da žive u strahovitom očekivanju da će nepoštovanje vaših učenja dovesti do njihovog vječnog prokletstva.

Za Jehovine svjedoke, Vodeće tijelo mora uvjeriti svoje sljedbenike da vjeruju da moraju prisustvovati svim sastancima i da se povinuju svemu što im publikacije nalažu da rade iz straha da će, ako to ne učine, kada dođe kraj iznenada, propustiti na vrijednim instrukcijama koje spašavaju život.

Adventisti sedmog dana zavise od istog straha da će Armagedon doći svakog trenutka i ako ljudi nisu vjerni pokretu adventista, bit će zbrisani. Dakle, oni se drže subote, koja je, kao što smo videli, samo dan odmora i pretvaraju je u dan bogosluženja. Morate klanjati Šabat prema jevrejskom kalendaru—koji uzgred nije postojao u Edenskom vrtu, zar ne? Ne možete ići u druge crkve jer oni klanjaju nedjeljom, a ako klanjate nedjeljom, bićete uništeni od Boga jer će se naljutiti na vas jer to nije dan kada želi da mu se klanjate. Vidite li kako to radi? Vidite li paralele između Crkve adventista sedmog dana i Organizacije Jehovinih svjedoka? Malo je strašno, zar ne? Ali vrlo jasno i uočljivo od strane djece Božje koja znaju da obožavanje Boga u Duhu i istini znači ne slijediti ljudska pravila, već biti vođeni Duhom Svetim.

Apostol Jovan je to jasno rekao kada je napisao:

“Pišem ove stvari da vas upozorim na one koji žele da vas odvedu na krivi put. Ali vi ste primili Svetog Duha… tako da vam ne treba niko da vas uči šta je istina. Jer vas Duh uči svemu što trebate znati...to nije laž. Dakle, baš kao što vas je [Sveti Duh] naučio, ostanite u zajedništvu sa Hristom. (1. Jovanova 2:26,27 NLT)

Sjećate li se riječi Samarijanke Isusu? Naučena je da je morala da obožava Boga na način koji je on smatrao prihvatljivim, na planini Gerizim gde je bio Jakovljev bunar. Isus joj je rekao da je formalno bogosluženje na određenom mjestu kao što je planina Gerizim ili u hramu u Jerusalimu stvar prošlosti.

“Ali dolazi vrijeme – zaista je sada ovdje – kada će se pravi obožavatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Otac traži one koji će ga tako obožavati. Jer Bog je Duh, pa oni koji ga obožavaju moraju se klanjati u duhu i istini.” (Jovan 4:23,24)

Bog traži prave obožavaoce da ga obožavaju u duhu i istini gdje god žele i kad god žele. Ali to neće uspjeti ako pokušavate organizirati religiju i natjerati ljude da vas poslušaju. Ako želite da uspostavite svoju vlastitu organiziranu religiju, morate se brendirati kao različiti od ostalih.

Hajde da sumiramo ono što smo do sada naučili iz svetih spisa o suboti. Ne moramo obožavati Boga u vremenu od 6:6 u petak do XNUMX:XNUMX u subotu da bismo bili spašeni. Ne moramo čak ni jedan dan odmora između tih sati, jer nismo pod Mojsijevim zakonom.

Ako nam i dalje nije dozvoljeno uzalud uzimati ime Gospodnje, klanjati se idolima, obeščastiti svoje roditelje, ubijati, krasti, lagati itd., zašto je onda subota naizgled izuzetak? U stvari, nije. Moramo svetkovati subotu, ali samo ne na način na koji bi Mark Martin ili Adventisti sedmog dana želeli da to učinimo.

Prema pismu Jevrejima, Mojsijev zakon je bio samo a senka od stvari koje dolaze:

„Zakon je samo senka dobrih stvari koje dolaze – a ne same stvarnosti. Iz tog razloga ona nikada ne može, istim žrtvama koje se ponavljaju beskrajno iz godine u godinu, učiniti savršenima one koji se približavaju bogosluženju.” (Hebrejima 10:1)

Senka nema supstanciju, ali ukazuje na prisustvo nečega sa stvarnom supstancom. Zakon sa svojom četvrtom zapoviješću o suboti bio je neznatna sjenka u poređenju sa stvarnošću koja je Krist. Ipak, sjena predstavlja stvarnost koja je baca, pa se moramo zapitati koja je to stvarnost koju predstavlja zakon o suboti? To ćemo istražiti u sljedećem videu.

Hvala na gledanju. Ako želite biti obaviješteni o budućim video izdanjima, kliknite na dugme za pretplatu i na zvonce za obavještenje.

Ako želite da podržite naš rad, u opisu ovog videa nalazi se link za donaciju.

Hvala ti puno.