Eric Wilson: Dobrodošli. Mnogo je onih koji nakon napuštanja organizacije Jehovinih svjedoka gube svaku vjeru u Boga i sumnjaju da Biblija sadrži njegovu riječ koja nas vodi u život. To je tako tužno jer činjenica da su nas ljudi zavodili ne bi trebala dovesti do toga da izgubimo povjerenje u svog nebeskog oca. Ipak, to se događa prečesto, pa sam danas pitao Jamesa Pentona, koji je stručnjak za religijsku povijest, da raspravlja o podrijetlu Biblije kakva je danas i zašto možemo vjerovati da je njezina poruka istinita i vjerna danas kao što je bilo kad je izvorno napisano.
Dakle, bez daljnjeg predstavljanja predstavit ću prof. Pentona.
James Penton: Danas ću razgovarati o problemima razumijevanja onoga što Biblija zapravo jest. Generacijama unutar širokog protestantskog svijeta, Biblija se cijenila najviše zbog čega većina vjernika kršćana. Osim toga, mnogi su shvatili da je 66 knjiga protestantske Biblije Božja riječ i naša nepopustljivost, a oni često koriste drugi Timoteju 3:16, 17 u kojem čitamo: „Sve je Pismo dano nadahnućem od Boga i korisno je za nauk, za prijekor, za ispravljanje i za pouku u pravednosti, da Božji čovjek bude savršen, temeljito namješten za sva dobra djela. "
Ali to ne znači da je Biblija nepotrebna. Biblija se nije uvijek smatrala jedinom osnovom vlasti po kojoj su kršćani trebali živjeti. Zapravo, sjećam se da sam kao dječak u zapadnoj Kanadi vidio rimokatoličke postove, izjave u tom smislu da je „crkva dala Bibliju; Biblija nam nije dala crkvu. '
Stoga je ta ovlast za prevođenje i određivanje značenja tekstova unutar Biblije bila u potpunosti prepuštena crkvi Rima i njezinim pontifikima. Zanimljivo je, međutim, da je ovo stajalište shvaćeno kao dogma tek nakon izbijanja protestantske reformacije na katoličkom vijeću u Tridentu. Tako su protestantski prijevodi u katoličkim zemljama zabranjeni.
Martin Luther bio je prvi koji je prihvatio sav materijal u 24 knjige Hebrejskih spisa, iako ih je rasporedio drugačije od Židova i zato što 12 manjih proroka nije smatrao jednom knjigom. Stoga je, na temelju „sola scriptura“, to jest „doktrine samo o Svetom pismu“, protestantizam počeo propitivati mnoge katoličke doktrine. Ali sam Luther imao je poteškoća s određenim knjigama Novog zavjeta, posebno Jakovljevom knjigom, jer se nije uklapala u njegovu doktrinu spasenja samo vjerom, a jedno vrijeme i knjigu Otkrivenja. Ipak, Lutherov prijevod Biblije na njemački jezik stvorio je osnovu za prijevod Svetog pisma i na druge jezike.
Na primjer, Tindall je bio pod utjecajem Luthera i započeo je prijevod Svetog pisma na engleski jezik te je osnova za kasnije prijevode na engleski jezik, uključujući King James ili Autoriziranu verziju. No, uzmimo malo vremena da se pozabavimo određenim aspektima povijesti Biblije prije Reformacije koji nisu općenito poznati.
Prvo, ne znamo točno zašto ili tko je ranije hebrejsku Bibliju kanonizirao niti za koje je knjige trebalo utvrditi da budu u nju uključene. Iako imamo prilično dobre podatke da je to bilo tijekom prvog stoljeća kršćanske ere, ipak moramo priznati da je mnogo posla na njegovoj organizaciji učinjeno nedugo nakon povratka Židova iz babilonskog sužanjstva, koji se dogodio 539. pr. odmah nakon toga. Veliki dio rada na korištenju određenih knjiga u židovskoj Bibliji pripisuje se svećeniku i pisaru Ezri koji je naglasio upotrebu Tore ili prvih pet knjiga židovske i kršćanske Biblije.
U ovom trenutku trebali bismo prepoznati da je otprilike 280. godine prije Krista veliko židovsko iseljeničko stanovništvo koje je živjelo u Aleksandriji u Egiptu počelo prevoditi Židovske spise na grčki. Napokon, mnogi od tih Židova više nisu mogli govoriti hebrejski ili aramejski, a oboje su govorili u današnjem Izraelu. Djelo koje su proizveli nazvano je verzijom Septuaginte, koja je ujedno postala i najcitiranija verzija Svetog pisma u novom kršćanskom Novom zavjetu, pored knjiga koje su trebale postati kanonizirane u židovskoj Bibliji, a kasnije u protestantskoj Bibliji . Prevoditelji Septuaginte dodali su nekih sedam knjiga koje se često ne pojavljuju u protestantskim Biblijama, ali se smatraju deuterokanonskim knjigama i stoga su prisutne u katoličkim i istočno-pravoslavnim Biblijama. U stvari, pravoslavni svećenici i učenjaci često su smatrali da je Biblija Septuaginte superiornija od masoretskog hebrejskog teksta.
U kasnijoj polovici prvog tisućljeća nove ere, skupine židovskih pisara poznate kao Masoreti stvorile su sustav znakova kako bi osigurale pravilan izgovor i recitaciju biblijskog teksta. Također su pokušali standardizirati podjele odlomaka i održati pravilnu reprodukciju teksta od budućih pisara sastavljanjem popisa ključnih biblijskih pravopisnih i jezičnih značajki. Dvije glavne škole ili obitelji Masoreta, Ben Naphtoli i Ben Asher, stvorili su malo drugačije masoretske tekstove. Verzija Bena Ashera prevladala je i čini osnovu modernih biblijskih tekstova. Najstariji izvor Biblije masoretskog teksta je Alepski kodeks Keter Aram Tzova otprilike od 925. godine nove ere Iako je riječ o najbližem tekstu škole Ben Asher iz Masoretesa, preživio je u nepotpunom obliku, jer mu nedostaje gotovo sva Tora. Najstariji cjeloviti izvor za masoretski tekst je Codex Lenjingradski (B-19-A) Codex L iz 1009. god.
Iako je masoretski tekst Biblije izuzetno pažljiv posao, nije savršen. Na primjer, u vrlo ograničenom broju slučajeva postoje besmisleni prijevodi, a postoje slučajevi u kojima se raniji biblijski izvori Mrtvog mora (otkriveni od Drugog svjetskog rata) više slažu sa Septuagintom nego s masoretskim tekstom židovske Biblije. Nadalje, postoje veće značajne razlike između masoretskog teksta Biblije i Biblije Septuaginte i Samaritanske Tore, koje se razlikuju u životnom vijeku predpotopnih likova Noinog doba danih u knjizi Postanka. Pa, tko može reći koji je od ovih izvora najraniji, a samim tim i pravi.
Neke stvari treba uzeti u obzir u vezi s modernim Biblijama, posebno u vezi s kršćanskim grčkim spisima ili Novim zavjetom. Prvo je trebalo kršćanskoj crkvi dugo vremena da utvrdi koje knjige treba kanonizirati ili odrediti kao odgovarajuća djela koja odražavaju prirodu kršćanstva i također nadahnjuju. Imajte na umu da su brojne knjige Novoga zavjeta teško prepoznate u istočnogrčkim dijelovima Rimskog carstva, ali nakon što je kršćanstvo legalizirano pod Konstantinom, Novi zavjet je proglašen svetim kao i danas u Zapadnom Rimskom Carstvu . Bilo je to 382. godine, ali priznavanje kanonizacije istog popisa knjiga dogodilo se u Istočnom Rimskom Carstvu tek nakon 600. godine. Međutim, treba priznati da je općenito 27 knjiga koje su na kraju prihvaćene kao kanonske, imalo dugo prihvaćen kao odraz povijesti i učenja ranokršćanske crkve. Na primjer, čini se da je Origen (iz Aleksandrije 184-253. N. E.) Koristio svih 27 knjiga kao Svete spise koji su kasnije službeno kanonizirani puno prije nego što je kršćanstvo legalizirano.
U Istočnom Carstvu, Istočnom Rimskom Carstvu, grčki je ostao osnovni jezik za kršćanske Biblije i kršćane, ali u zapadnom dijelu carstva koji je postupno dospio u ruke germanskih osvajača, poput Gota, Franaka Kutova i Saksa, upotreba grčkog jezika gotovo je nestala. Ali latinski je ostao, a primarna Biblija zapadne crkve bila je Jeronimova latinska vulga, a rimska se crkva usprotivila prijevodu tog djela na bilo koji od narodnih jezika koji su se razvijali tijekom dugih stoljeća koja se nazivaju srednjim vijekom. Razlog tome je taj što je rimska crkva smatrala da bi se Biblija mogla upotrijebiti protiv učenja crkve, ako padne u ruke pripadnika laika i pripadnika mnogih naroda. I dok su od 11. stoljeća naprijed postojale pobune protiv crkve, većina ih je mogla biti zbrisana uz podršku svjetovnih vlasti.
Ipak, jedan važan prijevod Biblije nastao je u Engleskoj. To je bio prijevod Wycliffea (prijevodi Biblije Johna Wycliffea izvršeni su na srednjoengleski jezik oko 1382-1395) Novog zavjeta koji je preveden s latinskog. No, zabranjeno je 1401. godine i oni koji su ga koristili lovili su i ubijali. Stoga je tek kao renesansa Biblija počela postajati važna u velikom dijelu zapadnoeuropskog svijeta, ali treba imati na umu da su se mnogo ranije morali dogoditi određeni događaji koji su bili važni za biblijski prijevod i objavljivanje.
Što se tiče pisanog grčkog jezika, oko 850. godine nove ere nastala je nova vrsta grčkih slova, nazvana „grčki minuskuli“. Prije su grčke knjige pisane unicalsima, nešto poput okićenih velikih slova, i nemaju riječi između riječi i interpunkcije; ali uvođenjem malih slova riječi su se počele razdvajati i interpunkcija se počela uvoditi. Zanimljivo je da se gotovo isto dogodilo u zapadnoj Europi uvođenjem onoga što se nazivalo "karolinška minuskula". Tako su i danas prevoditelji Biblije koji žele provjeriti drevne grčke rukopise suočeni s problemom kako interpunktirati tekstove, ali prijeđimo na renesansu, jer se u to vrijeme dogodilo nekoliko stvari.
Prije svega, došlo je do velikog buđenja važnosti drevne povijesti, što je uključivalo proučavanje klasičnog latinskog i ponovno zanimanje za grčki i hebrejski. Tako su dva važna učenjaka došla do izražaja u kasnijem 15. i početkom 16. stoljeća. To su bili Desiderius Erasmus i Johann Reuchlin. Oboje su bili grčki učenjaci, a Reuchlin je također bio hebrejski; od njih dvoje, Erazmo je bio važniji, jer je upravo on iznjedrio brojne recenice grčkoga Novog zavjeta, koje bi mogle poslužiti kao osnova za nove prijevode.
Ti su prijelazi revizije teksta na temelju pažljivih analiza izvornih kršćanskih grčkih biblijskih dokumenata koji su poslužili kao osnova za mnoge prijevode Novog zavjeta na razne jezike, posebno njemački, engleski, francuski i španjolski. Nije iznenađujuće što su većinu prijevoda radili protestanti. Ali kako je vrijeme prolazilo, neki su bili i katolici. Srećom, sve je to bilo ubrzo nakon razvoja tiskarskog stroja, pa je postalo lako tiskati mnogo različitih prijevoda Biblije i široko ih distribuirati.
Prije nego što krenem dalje, moram primijetiti još nešto; to je bilo da je početkom 13. stoljeća nadbiskup Stephen Langton iz Magna Carte uveo praksu dodavanja poglavlja u praktički sve biblijske knjige. Tada, kad su se dogodili engleski prijevodi Biblije, najraniji prijevodi Biblije na engleski jezik temeljili su se na prijevodima mučenika Tyndalea i Mylesa Coverdalea. Nakon Tyndaleove smrti, Coverdale je nastavio prijevod Svetog pisma koji se zvao Matejeva Biblija. 1537. bila je to prva engleska Biblija koja je legalno objavljena. Do tada je Henrik VIII. Uklonio Englesku iz Katoličke crkve. Kasnije je tiskana kopija Biskupske Biblije, a zatim je stigla Ženevska Biblija.
Prema izjavi na Internetu imamo sljedeće: Najpopularniji prijevod (to je prijevod na engleski) bila je Ženevska Biblija 1556., prvi put objavljena u Engleskoj 1576. godine, koju su u Ženevi napravili engleski protestanti koji su živjeli u emigraciji za vrijeme Krvave Marije. progon. Kruna ga nikad nije odobrila, bio je osobito popularan među puritancima, ali ne i među mnogo konzervativnijim duhovnicima. Međutim, 1611. godine Biblija kralja Jamesa tiskana je i objavljena iako je trebalo neko vrijeme da postane popularna ili popularnija od Ženevske Biblije. Međutim, bio je bolji prijevod za svoj lijepi engleski jezik, svoju kratkoću, ali danas je zastario jer se engleski jezik jako promijenio od 1611. Temelio se na malobrojnim grčkim i hebrejskim izvorima koji su tada bili; danas ih imamo mnogo više i zato što su neke od mnogih engleskih riječi koje se u njemu koriste nepoznate ljudima u 21. stoljeću.
U redu, slijedit ću s ovom prezentacijom buduću raspravu o modernim prijevodima i njihovim problemima, ali trenutno želim pozvati kolegu Erica Wilsona da razgovara o nekim stvarima koje sam predstavio u ovom kratkom pregledu povijesti Biblije .
Eric Wilson: Dobro Jim, spomenuo si mala slova. Što je grčka minuskula?
James Penton: Pa, pojam minuskule zapravo znači mala ili mala slova, a ne velika velika slova. I to vrijedi za grčki; to vrijedi i za naš vlastiti sustav pisanja ili ispisa.
Eric Wilson: Spomenuli ste i recepcije. Što su prijemi?
James Penton: Pa, recesija, to je pojam koji bi stvarno ljudi trebali naučiti ako ih zanima povijest Biblije. Znamo da nemamo niti jedan izvorni rukopis ili spis koji je ušao u Bibliju. Imamo kopije primjeraka, a ideja je bila vratiti se na najstarije primjerke koje imamo i možda, u raznim oblicima koji su došli do nas, a postoje škole pisanja. Drugim riječima, minijaturni spisi ili ne mali spisi, već prilično nesvjesni spisi koji se pojavljuju u rano rimsko doba, i to je otežavalo točno znati koji su to spisi bili u vrijeme apostola, recimo, pa je Erazmo Roterdamski odlučio napraviti povlačenje. Što je to sad bilo? Okupio je sve poznate rukopise iz antičkih vremena koji su napisani na grčkom, i prošao ih, proučio pažljivo i utvrdio koji je najbolji dokaz za određeni tekst ili Sveto pismo. I prepoznao je da postoje neki spisi koji su se pojavili u latinskoj verziji, verziji koja se koristila stotinama godina u zapadnim društvima, i otkrio je da postoje slučajevi kojih nema u izvornim rukopisima. Stoga ih je proučio i stvorio recesionu; to je djelo koje se temeljilo na najboljim dokazima koje je imao u to određeno vrijeme, a uspio je eliminirati ili pokazati da određeni tekstovi na latinskom nisu točni. I to je bio razvoj koji je pomogao u pročišćavanju biblijskih djela, tako da smo pomoću recesija mogli nešto približiti izvorniku.
Od Erazmovog doba početkom 16. stoljeća otkriveno je mnogo, mnogo više rukopisa i papirusa (papirusa, ako želite), a sada znamo da njegovo povlačenje nije bilo ažurno, a znanstvenici od tada rade zapravo, da pročisti biblijske zapise, poput Westcotta i Horta u 19. stoljeću i novijih recepcija od tog vremena. Dakle, ono što imamo je slika onoga što su bile izvorne biblijske knjige, a one se uglavnom pojavljuju u najnovijim verzijama Biblije. Dakle, u određenom smislu, zbog recesija Biblija je pročišćena i bolja je nego što je bila u Erazmovo doba i sigurno bolja nego što je bila u srednjem vijeku.
Eric Wilson: Dobro Jim, možeš li nam dati primjer prijema? Možda onaj zbog kojeg ljudi vjeruju u Trojstvo, ali od tada se pokazalo lažnim.
James Penton: Da, postoji nekoliko takvih ne samo u pogledu Trojstva. Možda je jedan od najboljih, osim toga, i izvještaj o ženi koja je uhvaćena u preljubu i koja je dovedena do Isusa da joj sudi, a on je to odbio učiniti. Taj je račun lažan ili se ponekad naziva "račun u roamingu ili u pokretu", a pojavljuje se u različitim dijelovima Novog zavjeta, a posebno u Evanđeljima; to je jedno; i onda postoji ono što se naziva "Trojstveni zarez, ”A to su tri osobe koje svjedoče na nebu, Otac, Sin i Duh Sveti ili Duh Sveti. A to je dokazano lažno ili netočno, ne u izvornoj Bibliji.
Erazmo je to znao i u prva dva izdanja koja je proizveo to se nije pojavilo i suočio se s velikom uznemirenošću katoličkih teologa i oni nisu željeli da se to izvadi iz Svetog pisma; oni su to htjeli unutra, bilo da je trebalo ili ne. I na kraju, slomio se i rekao dobro ako možete pronaći rukopis koji pokazuje da je to bilo prisutno, a oni su pronašli kasni rukopis i on ga je stavio u treće izdanje svog predavanja, i naravno da je bio pod pritiskom . Znao je bolje, ali u to je vrijeme svatko tko je zauzeo stav protiv katoličke hijerarhije ili, što se toga tiče, mnogih protestanata, mogao završiti spaljivanjem na lomači. A Erazmo je bio previše pametan čovjek da bi to prepoznao i naravno da je bilo mnogo onih koji su ga stali u obranu. Bio je vrlo taktičan pojedinac koji se često premještao s mjesta na mjesto i bio je vrlo zainteresiran za pročišćavanje Biblije, a Erasmu dugujemo puno toga i sada se zaista prepoznaje koliko je važan bio njegov stav.
Eric Wilson: Veliko pitanje, osjećate li razlike između masoretskog teksta i Septuaginte, a da ne spominjemo druge drevne rukopise, poništava Bibliju kao Božju riječ? Pa, dopustite mi da kažem ovo za početak. Ne sviđa mi se izraz koji se u crkvama i od običnog puka koristi da je Biblija Božja riječ. Zašto se tome protivim? Budući da se Sveto pismo nikada ne naziva „Božjom riječju“. Vjerujem da se Božja riječ pojavljuje u Svetim pismima, ali valja imati na umu da velik dio Svetog pisma nema nikakve izravne veze s Bogom i da je povijesni prikaz onoga što se dogodilo izraelskim kraljevima i tako dalje, a mi također neka đavao govori, a također mnogi lažni proroci govore u Bibliji, a nazvati Bibliju u cjelini „Božjom riječju“, mislim da je pogrešno; a ima nekih izvanrednih učenjaka koji se s tim slažu. Ali ono s čime se slažem jest da su to Sveto pismo, sveti spisi koji nam daju sliku čovječanstva s vremenom, i mislim da je to vrlo, vrlo važno.
Sad čini li se činjenicom da u Bibliji postoje stvari koje izgledaju kao da proturječe drugima, uništava li to naše razumijevanje ove serije knjiga? Mislim da nije. Moramo pogledati kontekst svakog citata iz Biblije i vidjeti je li u suprotnosti tako ozbiljno ili se toliko ozbiljno proturječi da nas gubi vjera u Bibliju. Mislim da nije tako. Mislim da moramo gledati kontekst i uvijek odrediti što kontekst govori u određenom trenutku. A često postoje prilično jednostavni odgovori na problem. Drugo, vjerujem da Biblija pokazuje promjenu tijekom stoljeća. Što mislim pod tim? Pa, postoji škola mišljenja koja se naziva "povijest spasenja". Na njemačkom se zove priča o spasenju a taj pojam znanstvenici često koriste čak i na engleskom jeziku. A to znači da je Biblija prikaz Božje volje.
Bog je pronašao ljude kakve su bili u bilo kojem društvu. Na primjer, Izraelci su pozvani da uđu u obećanu kanaansku zemlju i unište ljude koji su tamo živjeli. Ako dođemo do kršćanstva, ranog kršćanstva, kršćani nekoliko stoljeća nisu vjerovali u to da su uzeli mač ili se vojno borili. Tek nakon što je Rimsko Carstvo uistinu legaliziralo kršćanstvo, počeli su sudjelovati u vojnim pothvatima i postali surovi kao i svi drugi. Prije toga bili su pacifistički nastrojeni. Rani kršćani ponašali su se na sasvim drugačiji način od onoga što su radili David i Joshua, a drugi su se borili s poganskim zajednicama oko i oko samog Kanaana. Dakle, Bog je to dopustio i često se moramo odmaknuti i reći: "Pa što si ti sve o Bogu?" Pa, Bog na to odgovara u Jobovoj knjizi kad kaže: Gledaj, ja sam stvorio sve te stvari (ovdje parafraziram), a tebe nije bilo u blizini, a ako dopustim da netko bude ubijen, mogu i vratite tu osobu iz groba i ta će osoba moći ponovo stajati u budućnosti. A Kršćanski spisi ukazuju da će se to dogoditi. Doći će do općeg uskrsnuća.
Dakle, ne možemo uvijek propitkivati Božje stajalište u tim stvarima, jer ne razumijemo, ali vidimo kako se to razotkriva ili se kreće od vrlo osnovnih pojmova u Starom zavjetu ili Hebrejskim spisima do proroka i na kraju ka Novom Testament, koji nam daje razumijevanje onoga što je Isus Nazarećanin uopće bio.
Ja duboko vjerujem u ove stvari, pa postoje načini na koje možemo gledati na Bibliju, što je čini razumljivom kao izražavanje Božje volje i njegovog božanskog plana spasenja za čovječanstvo u svijetu. Također, moramo prepoznati još nešto, Luther je naglasio doslovno tumačenje Biblije. To ide malo daleko jer je Biblija knjiga metafora. Kao prvo, ne znamo kakvo je nebo. Ne možemo posegnuti u nebo, i premda postoji dobar dio materijalista koji kažu, "pa, ovo je sve što postoji, a ništa više nema", dobro, možda smo poput malih indijanskih lažnjaka koji su bili slijepi Indi fakieri i koji su se držali za različite dijelove slona. Nisu mogli vidjeti slona u cjelini jer nisu imali sposobnosti, a danas ima onih koji kažu da čovječanstvo dobro nije u stanju sve razumjeti. Mislim da je to istina i zato nas u Bibliji služe jedna metafora za drugom. A što je ovo, volja Božja objašnjava se simbolima koje možemo razumjeti, ljudskim simbolima i fizičkim simbolima, koje možemo razumjeti; i stoga možemo dosegnuti i razumjeti Božju volju kroz ove metafore i simbole. I mislim da je puno toga potrebno za razumijevanje što je Biblija i što je Božja volja; i svi smo nesavršeni.
Mislim da nemam ključ svih istina koje su u Bibliji, a mislim da to nema niti jedan drugi čovjek. A ljudi su vrlo drski kad misle da imaju Božje neposredno vodstvo da kažu što je istina, a žalosno je što i velike crkve i mnogi sektaški pokreti unutar kršćanstva pokušavaju nametnuti svoju teologiju i svoje doktrine drugima. Napokon, Sveto pismo na jednom mjestu kaže da nemamo potrebe za učiteljima. Možemo, ako pokušamo strpljivo učiti i razumjeti Božju volju kroz Krista, možemo dobiti sliku. Iako nije savršen, jer smo daleko od savršenog, ali bez obzira na to, tamo postoje istine koje možemo primijeniti u svom životu i koje bismo trebali činiti. A ako to učinimo, možemo izuzetno poštovati Bibliju.
Eric Wilson: Hvala Jime što si podijelio s nama ove zanimljive činjenice i uvide.
Jim Penton: Hvala ti puno Eric, drago mi je što sam ovdje i radim s tobom u poruci za mnoge, mnoge ljude koji vrijeđaju zbog biblijskih istina i istine o Božjoj ljubavi i Kristovoj ljubavi te važnosti naš Gospodin Isus Krist, za sve nas. Možda imamo različita razumijevanja od drugih, ali Bog će na kraju otkriti sve te stvari i kao što je rekao apostol Pavao, u čaši vidimo tamno, ali tada ćemo sve razumjeti ili znati.
Pozdrav Rusticshore. Prvo bih želio bolje razumjeti što mislite kad upotrebljavate izraz "nespojiv" u odnosu na Bibliju? Jer ako vas dobro razumijem, kako možete istodobno reći "još uvijek vjeruješ u to"? Čini se pomalo proturječnim, ako ne i nerazumnim, implicitno vjerovati Bibliji kao Božjoj riječi, ako mislite da je toliko manjkava da bi računi u njoj pronađeni mogli biti lažni, proturječni ili na drugi način nepouzdani! Kao drugo, možete li citirati jedno od onih „očitih proturječja“ oko pripovijesti o uskrsnuću u evanđeljima, jer ona nisu „očita ili... Čitaj više "
Alithia - Kako mogu (ili bilo tko, što se toga tiče) vjerovati u Bibliju kad osjeća da ona ima pogrešaka i proturječnosti? Lako. Sveta pisma nam ne govore da je Bog rukom posegnuo s neba i doslovno izmanipulirao čovjeka da napiše svoju riječ, riječ po riječ. Govori nam da su "ljudi govorili" (1. Petrova 2: 21,22) dok ih je "nosio" sveti duh, kao što sam siguran da znate. Baš kao što dirigent dirigira simfonijom i pomaže im, niti je odgovoran ako violinist namjerno odluči svirati notu na višem... Čitaj više "
U gornjem citatu iz 1. Petrova 2: 21,22. . . Jer nikada nije bilo proročanstva proizvedeno voljom čovjeka, već su ljudi govorili od Boga dok ih je nosio Duh Sveti. (ESV)
Dragi brate Rusticor, ispričavam se ako ste moj pristup shvatili kao tup i nepristojan, nisam to namjeravao. Međutim, upozoravamo nas da u svom duhovnom ratu pokupimo mač duha. Da duhovno ratovanje! Mač je uvredljivo oružje, a ja sam krenuo u duhovnu ofenzivu. Možda se čini kao suprotstavljanje, ali ja nisam kriv za to da mahnem duhovnim mačem koliko smatram potrebnim. Dakle, dalje po vašoj analogiji glazbenog dirigenta, mislim da je ovo disanalogija. Na primjer, kada Bog želi da ljudi znaju koja je njegova riječ, On to osigurava... Čitaj više "
Hvala vam na onim uvidima u Apocrapha. Bilo bi sjajno imati članak na tu temu. Volonteri ???
Odlična ideja. Pored ključnih razlika koje postoje između poznatih Pavlovih spisa i navodnih krivotvorina, jer se odnose na gramatičke razlike ... Možda tko god hoće - 1) Napravite razliku između NZ Apocrypha i Pseudepigrapha. 2) Analizirajte je li Markov pisac iz Palestine po određenim dijelovima - zasigurno je Mark bio ... je li pisac? 3) Koje su škole, ako je utvrđeno da neke postoje arheološkim činjenicama, a koje se odnose na Marka, Ivana, Mateja, Petra i njihova rodna mjesta? Uz to, u davna vremena, "koga" su uglavnom školovali za čitanje? Je li čitanje i pisanje poučavano istovremeno, kao i tada... Čitaj više "
"Eric - pogodio bih crveni minus da te poštedim vremena ... Ali nedopušteno. "
Za tim nema potrebe. Ponižava vas.
Dragi Rusticshore. Obrazujem se u vezi s „izgubljenim spisima“ ili apokrifima kako su opisani. U ovom trenutku zbunjen sam količinom materijala i fantastičnom prirodom spisa! Kao na primjer iz Enohove knjige gdje opisuje Nuhovo rođenje. Po rođenju ima bijelu kosu, odmah ustaje i slavi Boga! Wow wee wow. Iz vaših gornjih komentara da li sugerirate da bi trebalo ispitati "koga može obrazovati" da presudi o istinitosti takvih računa? SZ apokrifi, Pseudepigrapha, SZ apokrifi i mnogi i svaštari „izgubljeni... Čitaj više "
Brat . . . Naginjem da se složim s ocjenom stručnjaka o ovoj temi SZ apokrifa, kao i sa SZ apokrifnim spisima. Doista, previše je informacija o ovoj temi, po mojoj procjeni, da bih se jednostavno uključio u tipični komentar BP-a. . . da ne sugeriram da puno istraživanja obično ne prati komentare BP-a! Ali apokrifni su zapisi SZ i NZ prilično opsežni. Ali kako se odnosi na određene apokrifne zapise o Novom Zavjetu - ovom su predmetu trebale mnoge godine učenjaka godinama u godinama intenzivnog proučavanja i gramatičkih... Čitaj više "
Lijep odgovor Rusticshore, hvala što ste potvrdili moja početna saznanja! Vaša je analogija bušenja rupe u vodi dobra. Mislim da, kao što kažete, čovjek ne može koristiti vrlo široku četku po cijelom dijelu kako bi istaknuo stav. Treba ispitati svakoga za sebe. I naravno, ovo ne bi trajalo samo mjesecima, već možda i godinama! Stoga mislim da je moj pristup sažetak i shematski prikaz situacije, a ne detaljno analiziranje u svakoj knjizi, jer se čini da je to slučaj; “Nema... Čitaj više "
Pozdrav Meleti, volio bih imati priliku prikupiti neke dostupne informacije o toj temi samo kao motivaciju za bolje znanje o toj temi. ( Apokrifi i Pseudepigrafe radovi) za buduće izlaganje ako se prihvate.)
Nadam se da uključuju seriju Narnia CS Lewisa kakvu sam ih već pročitao.
Izvrsno, Alithia. Informacije možemo objaviti u članku, a možda čak i snimiti video o njemu.
Za to, treba vam malo vremena da pokrijete sadržaj i napravite sažetak.
Ljubav prema svemu bratstvu iz Alithije.
PS Lijepo je vidjeti nekoga iz doba dr. Pentonsa koji još uvijek proizvodi vrijedan sadržaj. U toj dobi mogu težiti samo oštrom umu! Bravo brate Penton.
Hvala ti Alithia na komentaru prepunom misli koje mi se sviđaju, posebno onima iz zadnjeg odlomka. Tvrdoglavi napor da objasnim svaki detalj u Bibliji koristeći naš ograničeni intelekt i nedostatak informacija mogu biti mučni. Svakako znate zašto. Svatko od nas zna svoje problematične tekstove koje ne razumije ili ih može smatrati netočnim. Koliko crkava na svijetu ima doktrine koje si međusobno proturječe? Koliko znanstvenika s različitim mišljenjima postoji? Neki čak idu toliko daleko da neke biblijske dijelove proglašavaju netočnima ili ih zbog toga jednostavno izostavljaju... Čitaj više "
Svakako ne vjerujem da je "Božja Riječ" nepotrebna. I dalje vjerujem u to, premda pažljivo radim na pokušaju identificiranja zabludjelih dijelova, ako to ikad mogu definitivno učiniti i postići ... čak i sami učenjaci. Osim toga, ne može se zanemariti očigledna proturječja, iako ih neki smatraju manjim, drugi značajnima ... kao što je samo pripovijest o uskrsnuću u sinoptičkim evanđeljima. Postoje značajne razlike u evanđeljima što se tiče samo ovoga. Za mene ... Pokušavam se sjetiti da su to bili različiti autori s različitim mišljenjima .... Međutim, postoje jasne razlike u narativima,... Čitaj više "
Merci pour tout ce travail. Oui, il ne faut pas confondre la Parole de Dieu avec l'histoire partielle de l'humanité racontée dans la Bible. Pour moi, la Parole de Dieu est l'enseignement pur du Christ transmis en partie dans les évangiles. Parfois, même les apôtres ont ajouté des pensées staffles. Paul dit dans 1 cor 7: 12 "Et aux autres, je dis, oui moi, non le Seigneur: Si un frère a ..." Paul ne pretend pas de cas apporter la Parole du Seigneur, mais c'est sa pensée qu ' il n'impose pas. Parfois même Dieu fait des concessions concernant sa... Čitaj više "
Hvala ti na jako dobrom komentaru Nicole, lijepe misli. Mislim da ste vrlo dobro uhvatili ispravan način percepcije Biblije naglašavajući važnost razumijevanja Biblije supstanca i duh biblijske poruke naglašene u Mat. 23:23.
Frankie
Hvala Ericu i Jamesu na vrlo zanimljivoj lekciji iz povijesti! Oduvijek su me zanimali evanđeoski izvještaji o ženi koja je dovedena Isusu zbog preljuba. Nekad sam to smatrao tako divnim primjerom suosjećanja naših gospodara i izvrsnom poukom o opraštanju. Kad je uklonjen iz verzije biblije sa "srebrnim mačem", pitao sam se zašto. Zapravo sam rekao starom prijatelju (još uvijek JW-u) o njegovom uklanjanju, i on je bio prilično šokiran i nije vjerovao dok nije prijavio vlastitu bibliju. WT se u velikoj mjeri oslanja na Sinaiticus (330-360 CE)... Čitaj više "
Hebrejima 10: 26