Pa, godišnji sastanak je iza nas. Mnogi od braće i sestara vrlo su uzbuđeni novom Biblijom. To je prekrasan komad bez ikakve sumnje. Nismo imali puno vremena za pregled, ali ono što smo vidjeli do sada izgleda većinom pozitivno. Praktična je Biblija za rad svjedoka od vrata do vrata sa svojim temama 20 u uvodu. Naravno, možda ćete htjeti da se riješimo teme #7. "Šta Biblija predviđa o našem danu?"
Čuo sam iz više izvora - izvora koji uglavnom podržavaju Jehovine svedoke - da je sastanak naišao više na lansiranje korporativnog proizvoda, nego na duhovno okupljanje. Dva brata neovisno su primijetila da je Isusa spomenuto samo dva puta tokom čitavog sastanka, pa čak i one reference bile su samo slučajne.
Svrha ovog posta je postavljanje teme za raspravu kako bismo mogli dijeliti stavove iz foruma zajednice u odnosu na NWT Edition 2013. Već sam primio nekoliko poruka e-pošte od različitih suradnika i želio bih ih podijeliti sa čitateljima.
Pre nego što to učinim, dozvolite mi da istaknem nešto znatiželjno u Dodatku B1 „Poruka Biblije“. Podnaslov glasi:

Jehova Bog ima pravo vladati. Njegov način vladanja je najbolji.
Njegova svrha za zemlju i za čovječanstvo biće ispunjena.

Zatim se nastavlja navođenje ključnih datuma kada je ova poruka otkrivena. Vjerojatno bi u našoj teologiji najvažniji datum u razvoju teme o Božjem pravu na vladavinu trebao biti 1914. kao datum uspostavljanja mesijanskog kraljevstva na nebu i Božje vladavine preko njegovog novo ustoličenog sina Isusa Hrista kraj neosporenog pravila imenovanih vremena pogana. To se dogodilo u oktobru 1914. godine prema onome što su nas učili skoro jedan vek. Ipak, u ovom vremenskom slijedu dodatka uopće se ne spominje ovo temeljno vjerovanje Jehovinih svjedoka. Pod naslovom, „Oko 1914. godine ne“, samo nam je rečeno da je Isus Sotonu izbacio s neba. Imajte na umu da se ovo događa „oko“ 1914. godine; tj. otprilike 1914. godine sotona je srušen. (Očigledno se u to vrijeme nije dogodilo ništa drugo vrijedno pažnje.) Izostavljanje jednog od osnovnih načela našeg vjerovanja čudno je, čak i bizarno - i sasvim sigurno naslućuje. Ne možemo se ne zapitati je li nam postavljena velika, razorna promjena.
Od prijatelja južno od granice (put južno od granice) imamo ovo:

Evo nekoliko brzih zapažanja:

Djela apostolska 15:12 „Tada čitava grupa utihnuli su i počeli su slušati Barnabu i Pavla kako pripovijedaju mnoge znakove i čudesa što ih je Bog učinio među narodima. "

Čini se da većina biblija kaže nešto poput "cijeli sklop" ili "svi". Ali meni je zanimljivo da bi ostavili drveno doslovni prikaz Php-a. 2: 6, ali vidite potrebu da se ovo promijeni. Očito pokušavaju ojačati svoj položaj.

Djela apostolska 15:24 „... malo izašao među nama i pravio vam probleme sa onim što su rekli, pokušavajući da vas potkopaju, iako im nismo dali uputstva. "

Mala kontrola štete, 2000 godina kasnije ...

Barem je „asininska zebra“ (Job 11.12) sada „divlji magarac“, a „Konji zahvaćeni seksualnom vrućinom koji imaju [jake] testise“ sada su „Oni su poput željnih, požudnih konja“.

Upravo sam pročitao nasumične dijelove Isaije, a zatim ih uporedio s novim SZT. Moram reći, mnogo je poboljšan s obzirom na čitljivost.
Apolon je to imao reći o ubacivanju Jehove u kršćansko pismo.

Na sastanku je bilo zanimljivo što su osjećali potrebu da stvore slamku oko pitanja božanskog imena u NT-u.

Brat Sanderson rekao je da kritičari našeg umetanja božanskog imena u grčko Sveto pismo tvrde da bi Isusovi učenici slijedili tadašnje židovske praznovjerje. Zvučao je kao da je to suštinski argument učenjaka, što, naravno, jednostavno nije slučaj. Znanstvenici se ne slažu s ubacivanjem prije svega na osnovu toga što ne postoje nikakvi rukopisni dokazi da bi ga trebali ubaciti.

Tada je brat Jackson rekao da smo bili opravdani da ga umetnemo na osnovu toga što bi ga citati iz hebrejskog pisma prema LXX uključivali. On nije spomenuo da je ovo manje od polovine dodataka i nije dao daljnje argumente za sva ostala mjesta u kojima je to učinjeno.

Posljednji podnaslov u dodatku A5 i sljedeće dvije stranice zbunjujuće su i neutemeljenije od bilo čega što je prethodno bilo argumentovano. U ovoj verziji nisu prihvatili J reference koje su se često koristile kao dim i ogledala (posebno u starijim i pionirskim školama). Ali gdje leži težina kazivanja da se božansko ime koristi u svim ostalim jezicima u Grčkim spisima (mnogi od njih nejasnim jezicima) ako nećete navoditi koji su to prevodi? Potpuno je besmisleno koliko vidim, pa čak i slabije od pogrešnog predstavljanja referenci J. U svemu ovom odjeljku stoji da bi to mogao biti jedan ludi prijevod koji je službeno objavljen i imao je nekoliko primjeraka na svakom od ovih jezika. Oni samo nejasno identificiraju tri od ovih verzija - Rotumansku Bibliju (1999), Batak (1989) i havajsku verziju (neimenovanu) 1816. Sve što znamo ostatak bi mogli biti ljudi koji su preuzeli na sebe prijevod NWT na ove druge jezike. Samo se ne kaže. Da postoje stvarne težine ovih verzija, mislim da se ne bi ustručavali objasniti ih.

Morao bih se složiti sa gore navedenim. Drugi prijatelj dodaje (također citirajući iz dodatka):

„Bez sumnje, postoji jasna osnova za obnavljanje božanskog imena Jehova u Kršćanskim grčkim spisima. Upravo su to učinili prevodioci Prevoda Novi svet.

Duboko poštuju božansko ime i zdrav strah od njih uklanjanje sve što se pojavilo u originalnom tekstu. - Otkrivenje 22:18, 19. “

Uzimajući u obzir da je osnova za 'obnavljanje' DN na bilo kojem drugom mjestu osim citata iz SZ ne jasno, očito im nedostaje 'zdrav strah od dodavanje sve što se nije pojavilo u originalnom tekstu '.

Morao bih se složiti.
U starom referentnom biblijskom dodatku 1D za NWT oni se pozivaju na teoriju koju je izneo George Howard sa Univerziteta u Džordžiji o razlogu zašto smatra da bi se božansko ime trebalo pojaviti u Novom zavetu. Zatim dodaju: „Slažemo se sa gore navedenim, uz ovaj izuzetak: Ne smatramo ovo gledište „teorijom“, pre, predstavljanje istorijskih činjenica o prenošenju biblijskih rukopisa. "
To zvuči nevjerojatno poput logike koju evolucionisti koriste kada odbijaju evoluciju da navedu kao "teoriju", ali kao povijesnu činjenicu.
Evo činjenica - ne pretpostavki ni nagađanja, već činjenica. Postoji preko 5,300 rukopisa ili fragmenata rukopisa Kršćanskih spisa. Ni u jednom od njih - ni u jednom - se ne pojavljuje božansko ime u obliku tetragramatona. Naš stari NWT opravdao je 237 umetanja božanskog imena u sveto Pismo koristeći ono što je nazvao J referencama. Manjina njih, tačnije 78, su mjesta na kojima se kršćanski pisac poziva na Hebrejske spise. Međutim, to obično čine frazeološkim prikazom, umjesto citatom od riječi do riječi, pa su lako mogli staviti „Boga“ tamo gdje je izvornik koristio „Jehova“. Bilo kako bilo, velika većina referenci J nije referenca na Hebrejske spise. Pa zašto su onda na ta mesta umetnuli božansko ime? Jer je neko, obično prevodilac koji je proizvodio verziju za Jevreje, koristio božansko ime. Ove verzije stare su samo nekoliko stotina godina, au nekim slučajevima i samo nekoliko decenija. Štoviše, u svakom slučaju jesu prevodi, a ne originalne rukopisne kopije.  Ponovo, nijedan originalni rukopis ne sadrži božansko ime.
Ovo postavlja pitanje koje nikada nije obrađivano u našim biblijskim dodacima: Ako je Jehova bio sposoban (a naravno da bi bio, svemogući je Bog) sačuvati gotovo 7,000 referenci na svoje božansko ime u još starijim hebrejskim rukopisima, zašto to nije učinio tako barem u nekim od hiljada rukopisa Grčkih spisa. Može li biti da to uopće nije bilo tamo? Ali zašto to ne bi bilo tamo? Postoji nekoliko zanimljivih mogućih odgovora na to pitanje, ali nećemo se prebacivati ​​s teme. To ćemo prepustiti nekom drugom vremenu; drugi post. Činjenica je da, ako je Autor odlučio ne sačuvati svoje ime, onda ili nije želio da se ono sačuva ili ga uopće nije bilo, a s obzirom na to da je „sve Sveto pismo nadahnuto od Boga“, imao je svoje razloge. Ko smo mi da se zezamo s tim? Ponašamo li se kao Uzzah? Upozorenje iz Otk. 22:18, 19 je strašno.

Propuštene mogućnosti

Tužan sam što prevodioci nisu iskoristili ovu zlatnu priliku da poboljšaju određene odlomke. Na primer, Matej 5: 3 glasi: „Srećni oni koji su svesni svojih duhovnih potreba ...“ Grčka reč odnosi se na osobu koja je siromašna; prosjak. Prosjak je onaj koji nije samo svjestan svog krajnjeg siromaštva, već poziva u pomoć. Pušač je često svjestan potrebe da prestane, ali nije spreman uložiti napor da to učini. Mnogi su danas svjesni da im nedostaje duhovnosti, ali opet se ne trude da isprave situaciju. Jednostavno rečeno, ti ljudi ne mole. Bilo bi korisno da je odbor za prevođenje iskoristio ovu priliku da vrati emocionalni sadržaj implicitno u Isusovim riječima.
Filipljanima 2: 6 je još jedan primjer. Jason David BeDuhn[I], iako hvaleći tačnost koju NWT daje u svom prikazivanju ovog stiha, priznaje da je „hiper-doslovan“ i „previše zamršen i nespretan“. Sugerira, "nije razmišljao o oduzimanju jednakosti", ili "nije razmišljao o zauzimanju jednakosti", ili "nije razmišljao o grabljenju da bi bio jednak." Ako je naš cilj poboljšana čitljivost pojednostavljenjem jezika koji se koristi, zašto se držati našeg nekadašnjeg prikazivanja?

NWT 101

Originalni NWT uglavnom je bio rezultat napora jednog čovjeka, Fred Franza. Zamišljen kao studijska Biblija, trebao je biti doslovni prijevod. Često je bio vrlo šturan i nespretno sročen. Dijelovi toga bili su gotovo nerazumljivi. (Kada bismo prolazili kroz hebrejske proroke u našem tjednom dodijeljenom čitanju za TMS, moja supruga i ja imali bismo NWT u jednoj i nekoliko drugih verzija u drugoj, samo da se referiramo na to kada nismo imali pojma što je NWT govoreći.)
Sada je ovo novo izdanje predstavljeno kao Biblija za službu na terenu. To je odlično. Trebamo nešto jednostavno kako bismo danas stigli do ljudi. Međutim, to nije dodatna Biblija već zamjena. Objasnili su da su u nastojanju da pojednostave uklonili preko 100,000 XNUMX riječi. Međutim, riječi su gradivni blokovi jezika i čovjek se pita koliko je toga izgubljeno.
Morat ćemo pričekati i vidjeti da li ova nova Biblija doista pomaže našem razumijevanju i pomaže li nam do dubljeg razumijevanja Svetoga pisma ili će samo podržavati prehranu poput mlijeka za koju tužno tvrdim da je bila naša tjedna cijena mnogo godina.

Uglati zagrade su nestali

U prethodnom izdanju koristili smo uglate zagrade za označavanje riječi koje su dodane kako bi se „razjasnilo značenje“. Primjer za to je 1 Kor. 15: 6 koji u novom izdanju dijelom glasi: "... neki su zaspali smrću." Prethodno izdanje glasilo je: „... neki su zaspali [u smrti]“. Grčki jezik ne uključuje "u smrti". Ideja smrti kao pukog stanja drijemanja bila je nešto novo za jevrejski um. Isus je taj koncept uvodio više puta, najviše u izvještaju o uskrsnuću Lazara. Tada njegovi učenici nisu shvatili poantu. (Jovan 11:11, 12) Međutim, nakon što su svjedočili raznim čudima uskrsnuća koja su kulminirala čudesima njihova Gospoda Isusa, shvatili su stvar. Toliko da je postalo dijelom kršćanskog narodnog jezika smrt nazivati ​​snom. Bojim se da dodavanjem ovih riječi u sveti tekst uopće ne pojašnjavamo značenje, već ga zbunjujemo.
Jasno i jednostavno nije uvijek bolje. Ponekad moramo izazvati, da bismo u početku zbunili. Isus je to učinio. Učenici su bili zbunjeni njegovim riječima u početku. Želimo da ljudi pitaju zašto piše „zaspao“. Razumijevanje da smrt više nije neprijatelj i da je se ne bismo trebali bojati više nego što se bojimo noćnog sna ključna je istina. Bilo bi bolje da prva verzija čak nije dodala riječi, „[u smrti]“, ali još je gore u novoj verziji učiniti da se čini da je ono što se prevodi tačan prikaz originalnog grčkog. Ovaj snažni izraz svetog Pisma pretvoren je u puki klišej.
Željeli bismo misliti da naša Biblija ne sadrži pristranost, ali to bi bilo kao da mislimo da mi ljudi ne sadržavamo grijeh. U Efežanima 4: 8 znalo se reći „davao je darove ljudima“. Sada se to jednostavno kaže, "davao je poklone ljudima". Barem prije nego što smo priznali da dodajemo "in". Sad činimo da je izgledalo kao na originalnom grčkom. Činjenica je da svaki drugi prijevod koji možete naći (mogu biti izuzeci, ali ih još nisam pronašao.) Čini ovo kao „dao je poklone to muškarci ”, ili neki faksimil. To rade jer to kaže izvorni Grk. Prikazivanje kao i mi podržava ideju autoritativne hijerarhije. Starješine, okružne nadglednike, okružne nadglednike, članove odbora podružnica, sve do Upravnog tijela, uključujući i Upravno tijelo, trebamo gledati kao darove ljudi koje nam je Bog dao. Međutim, iz konteksta je jasno i iz sintakse da se Pavle odnosi na duhovne darove koji se daju ljudima. Stoga je naglasak na božjem daru, a ne na čovjeku.
Ova nova Biblija otežava nam da odaberemo te greške.
To smo otkrili do sada. Tek smo dan ili dva imali ovo u rukama. Ako nemate kopiju, možete je preuzeti sa www.jw.org stranice. Postoje i odlične aplikacije za Windows, iOS i Android.
Radujemo se što ćemo dobiti komentare od čitatelja kako bismo dodatno razumjeli utjecaj koji će ovaj novi prijevod imati na naš studijski i propovjednički rad.

[I] Istina u prevodnoj tačnosti i pristranosti na engleskom prijevodu Novog zaveta - Jason David BeDuhn, str. 61, par. 1

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    54
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x