Prije nekoliko dana čitao sam svakodnevno čitanje Biblije i došao u Luku 12. Prije sam pročitao ovaj odlomak više puta, ali ovaj put je bilo kao da me je neko udario u čelo.

„U međuvremenu, kad se okupila mnoštvo od toliko hiljada ljudi da su zakoračili jedni na druge, počeo je prvo rekavši svojim učenicima:„ Pazite na kvas farizejske, što je licemerje. 2 Ali ne postoji ništa pažljivo prikriveno što se neće otkriti i ništa tajno što neće postati poznato. 3 Stoga, sve što kažete u tami čut ćete na svjetlu, a ono što šapućete u privatnim sobama, propovijedaće se s kućnih vrtova. "(Lu 12: 1-3)

Pokušajte zamisliti scenario.
Okupilo se toliko hiljada da stupaju jedan na drugog. Isusu su bliski najintimniji saradnici; njegovi apostoli i učenici. Uskoro će ga nestati i oni će zauzeti njegovo mjesto. Mnoštvo će ih potražiti za uputu. (Djela apostolska 2:41; 4: 4) Isus je dobro svjestan da ovi apostoli imaju neprimjerenu želju za istaknutošću.
S obzirom na ovu situaciju, dok mnoštvo željnih sljedbenika pritišće na njih, prvo što Isus čini je reći svojim učenicima da paze na grijeh licemjerja. Zatim odmah upozorava dodaje otkrovenje da licemjeri ne ostaju skriveni. Njihove tajne ispričane u tami otkrivaju se na svjetlu dana. Njihove privatne šapatice uzvikuju se s kućnih vrhova. Zaista će njegovi učenici učiniti mnogo vikanja. Ipak, postoji realna opasnost da njegovi vlastiti učenici postanu plijen ove korumpirane kvasce i postanu licemjeri.
U stvari, upravo se to dogodilo.
Danas postoji mnogo muškaraca koji sebe prikazuju kao svete i pravedne. Da bi održali licemjernu fasadu, ovi muškarci moraju mnoge stvari čuvati u tajnosti. Ali Isusove riječi se ne mogu iznenaditi. Ovo nam donosi na pamet nadahnuće upozorenje apostola Pavla.

„Nemojte biti zavedeni: Bog nije onaj koji se treba ismevati. Za šta god da neko seje, to će i žeti; ”(Ga 6: 7)

Zanimljiv izbor riječi, zar ne? Zašto bi ono što sadite metaforički imalo veze sa ismijavanjem Boga? Jer, poput licemjera koji misle da mogu sakriti svoj grijeh, ljudi pokušavaju ismijavati Boga misleći da se mogu nepravilno ponašati i da ne trpe posljedice. U osnovi, oni misle da mogu saditi korov i žetvu pšenice. Ali Jehovi Bogu se ne mogu rugati. Žetiće ono što poseju.
Danas se na kućnim vratima propovijedaju stvari koje šapuću u privatnim sobama. Naša globalna kućica je internet.

Licemjerje i neposluh

Brat Anthony Morris III nedavno je govorio na temu Jehova blagoslivlja poslušnost. Obrnuto je takođe istinito. Jehova nas neće blagosloviti ako budemo neposlušni.
Postoji važno područje na kojem smo djelovali i neposlušno i licemjerno već desetljećima. Sijemo sjeme potajno vjerujući da nikada neće ugledati svjetlost dana. Rekli smo da smo sjetve kako bismo uzeli usjev pravednosti, ali sada žanjemo gorčinu.
Na koji su način bili neposlušni? Odgovor opet dolazi iz Luke Luka 12, ali na način koji je lako propustiti.

„Tada mu je neko iz gomile rekao:„ Učitelju, reci mom bratu da podele nasledstvo sa mnom. “ 14 Rekao mu je: "Čovječe, koji me je imenovao sudijom ili arbitrom između vas dvojice?" "(Lu 12: 13, 14)

Vezu možda nećete videti odmah. Sasvim sam siguran da to ne bih imao da nije bilo vijesti koje su mi posljednjih tjedana jako na pameti.
Molim vas, ponesite sa mnom dok to pokušavam objasniti.

Rješavanje pitanja zlostavljanja djece u Kongregaciji

Seksualno zlostavljanje djece je ozbiljan i rašireni problem u našem društvu. Samo će Božje kraljevstvo potpuno iskorijeniti ovu biču koja je s nama praktički od početka ljudske historije. Od svih današnjih organizacija i institucija na svijet, koje vam najviše padaju na pamet kad se spomene zlostavljanje djece? Koliko je žao što se često izvještavaju o ovim skandalima kršćanske religije koje emituju vijesti. Ovo ne znači da u hrišćanskoj zajednici ima više zlostavljača dece nego izvan nje. To niko ne tvrdi. Problem je što se neke od ovih institucija kriminalom ne bave pravilno, čime znatno pogoršava štetu koju prouzrokuje.
Mislim da ne bih stekao vjerodostojnost da predložim da prva vjerska institucija koja padne na pamet javnosti kada se spominje ovo pitanje jest Katolička crkva. Mnogo decenija svećenici pedofili bili su zaštićeni i zaštićeni, često su bježali u druge župe da bi samo još jednom počinili svoje zločine. Čini se da je glavni cilj crkve bio zaštititi svoje ime pred svjetskom zajednicom.
Već nekoliko godina, druga široko rasprostranjena hrišćanska vjera također glasi širom svijeta na ovom istom području i iz sličnih razloga. Organizacija Jehovinih svjedoka bila je prisiljena nevoljko dijeliti krevet sa svojim povijesnim rivalom zbog lošeg postupanja sa slučajevima zlostavljanja djece unutar svojih redova.
Na prvi pogled ovo može izgledati vrlo neobično kad uzmete u obzir da u svijetu postoji 1.2 milijardi katolika protiv oskudnih Jehovinih svjedoka od 8 miliona. Postoje i mnoga druga kršćanska denominacije sa daleko većom bazom članova. Oni bi sigurno imali proporcionalno veći broj zlostavljača djece nego Jehovini svjedoci. Pa zašto se druge religije ne spominju pored katolika. Na primjer, tokom nedavnih saslušanja od strane Kraljevska komisija na institucionalne odgovore na seksualno zlostavljanje djece u Australiji, dvije religije koje su dobile najveću pažnju bile su katolici i Jehovini svjedoci. S obzirom da je na svijetu 150 puta više katolika nego Jehovini svjedoci, ili su Jehovini svjedoci 150 puta vjerovatnije da će zlostavljati djecu ili je ovdje neki drugi faktor na poslu.
Većina Jehovinih svjedoka ovo će žarište vidjeti kao dokaz progona sotoninog svijeta. Mislimo da sotona ne mrzi druge hrišćanske religije jer su one na njegovoj strani. Svi su oni dio lažne religije, Vavilona Velikog. Prava religija su samo Jehovini svjedoci, pa nas Sotona mrzi i podstiče progon u obliku nagriženih optužbi otpadnika lažno navodno zaštitili smo od zlostavljača djece i zlostavljali njihove slučajeve.
To je pogodna samoobmana, jer previđa jednu vrlo važnu činjenicu: Za katolike skandal sa zlostavljanjem djece prilično je ograničen na svećenstvo. Nije da su laici - od kojih je bilo svih 1.2 milijardi - slobodni od ove ozbiljne perverzije. Umjesto toga, jest da Katolička crkva nema pravosudni sustav za obradu takvih. Ako je katolik optužen za zlostavljanje djece, on se ne dovodi pred odbor svećenika i prosuđuje može li ostati u Katoličkoj crkvi ili ne. Na civilnim vlastima je da se bave takvim zločincima. Tek kada je uključen sveštenosluk, Crkva je istorijski skrenula sa vlasti da prikrije problem od vlasti.
Međutim, kad pogledamo religiju Jehovinih svjedoka to nalazimo grijesi svih članova, ne samo staraca, rješavaju se iznutra. Ako je muškarac optužen za zlostavljanje djece, policija nije pozvana. Umjesto toga, on se sastaje s odborom od tri starije osobe koji utvrđuje da li je kriv ili ne. Ako ga proglase krivim, sljedeći moraju utvrditi da li se pokaje. Ako je čovjek i kriv i ne kaje se, tada je isključen iz kršćanske zajednice Jehovinih svjedoka. Međutim, ukoliko ne postoje posebni zakoni za koje je suprotno, stariji ne prijavljuju te zločine civilnim vlastima. U stvari, ta se suđenja održavaju u tajnosti, a čak ni članovima kongregacije nije rečeno da među njima postoji dječji zlostavljač.
To objašnjava zašto su katolici i Jehovini svjedoci tako čudni prijatelji. To je jednostavna matematika.
Umjesto 1.2 milijardi protiv 8 miliona, imamo 400,000 svećenici protiv 8 miliona Jehovinih svjedoka. Ako pretpostavimo da među katolicima ima isto toliko potencijalnih zlostavljača djece, koliko ima i Jehovinih svjedoka, to znači da je Organizacija morala rješavati 20 puta više slučajeva zlostavljanja djece nego što ih ima Katolička crkva. (Ovo pomaže objasniti zašto naši vlastiti zapisi otkrivaju zadivljujuće slučajeve zlostavljanja djece u Organizaciji 1,006 u 60-ovoj historiji Jehovinih svjedoka u Australiji, iako tamo brojimo samo 68,000.)[A]
Pretpostavimo samo radi argumentacije da je Katolička crkva pogrešno postupila sve slučajeva zlostavljanja djece među svećenstvom. Recimo sada da su Jehovini svjedoci pogrešno vodili samo 5% svojih slučajeva. To bi nas po broju slučajeva izjednačilo s Katoličkom crkvom. Međutim, Katolička crkva je daleko više od 150 puta bogatija od Organizacije Jehovinih svjedoka. Osim što je imalo 150 puta više saradnika, ono je otmičalo novac i imovinu već otprilike 15 stoljeća. (Samo umjetnička djela u Vatikanu vrijede mnogo milijardi.) Ipak, mnogi slučajevi zlostavljanja djece protiv kojih se Crkva borila ili se tiho rješavala tijekom posljednjih 50 godina ozbiljno su opteretili katoličke blagajne. Sada zamislite potencijalno jednak broj slučajeva koji se vode protiv vjerske organizacije veličine Jehovinih svjedoka i možete vidjeti potencijalni opseg ovog problema.[B]

Nepoštivanje Gospoda ne donosi blagoslove

Kakve to veze ima s Hristovim riječima kako je zabilježeno u Luki 12-ovog poglavlja? Krenimo od Luke 12: 14. Odgovarajući na čovjekov zahtjev da Isus odlučuje o njegovim poslovima, naš Gospodar je rekao: "Čovječe, koji je mene postavio između vas i arbitra?"
Isus Krist je trebao biti imenovan svjetskim sucem. Ipak kao čovjek odbio je arbitrirati tuđe poslove. Tamo imamo Isusa, okružen hiljadama ljudi koji ga svi traže za upute, odbijajući djelovati kao sudac u građanskom slučaju. Kakvu je poruku slao ovim sledbenicima? Da ga nitko nije odredio da sudi jednostavne građanske stvari, da li bi pretpostavio da sudi još ozbiljnije krivične stvari? A da Isus to ne bi, zar ne? Ko smo mi da pretpostavimo plašt koji je naš Gospodar odbacio?
Oni koji se zalažu za pravosuđe u kršćanskoj zajednici, mogu se pozivati ​​na Isusove riječi na Mateju 18: 15-17 kao podršku. Razmotrimo to, ali prije nego što započnemo, imajte na umu dvije činjenice: 1) Isus se nikada nije protivio sebi i 2) moramo dopustiti Bibliji da kaže šta znači, a ne da stavlja riječi u usta.

„Štaviše, ako je vaš brat počinio grijeh, idite i otkrijte njegovu krivicu između vas i njega samog. Ako vas sluša, stekli ste brata. 16 Ali ako ne sasluša, povedi sa sobom još jednog ili dvojicu, tako da se na osnovu svjedočenja dva ili tri svjedoka može utvrditi svaka stvar. 17 Ako ih on ne posluša, razgovarajte sa saborom. Ako ne sluša ni zajednicu, neka bude vama kao čovek naroda i kao poreznik. "(Mt 18: 15-17)

Strane koje su direktno uključene trebale su sami da razreše stvar ili ako to ne učine, da koriste svedoke, a ne sudije, u drugom koraku postupka. Šta je sa korakom tri? Da li posljednji korak govori išta o uključivanju starijih? Da li to uopće podrazumijeva sastanak odbora s tri čovjeka u tajnom okruženju iz kojeg su isključeni posmatrači?[C] Ne! Ono što kaže je „razgovarati sa zajednicom“.
Kad su Pavao i Barnaba donijeli ozbiljnu stvar koja je remetila sabor u Antiohiji u Jeruzalem, to nije razmatrano ni u odboru ni na privatnoj sjednici. Primili su ihkongregacija i apostoli i stariji ljudi. "(Djela 15: 4) Rasprava je vođena prije kongregacija. „U tom čitavog mnoštva zašutjela ... "(Djela 15: 12)" Zatim apostoli i stariji ljudi zajedno sa čitava zajednica… “Odlučeno kako odgovoriti. (Djela 15: 22)
Duh Sveti djelovao je kroz čitavu jeruzalemsku skupštinu, a ne samo apostole. Ako 12 apostoli nisu bili vladajuće tijelo koje donosi odluke za cijelo bratstvo, ako je cijela zajednica bila uključena, onda zašto smo danas odustali od tog biblijskog modela i stavili svu vlast za svjetsku zajednicu u ruke samo sedam pojedinaca?
Ovo ne znači da Matthew 18: 15-17 ovlašćuje zajednicu u cjelini ili djelomično za rukovanje zločinima kao silovanje, ubistvo i zlostavljanje djece. Isus misli na grijehe civilne prirode. To se podudara s onim što je Pavao rekao na 1 Corinthians 6: 1-8.[D]
Biblija jasno objašnjava da su krivični slučajevi božanskim dekretom nadležnost svjetskih državnih vlasti. (Rimljani 13: 1-7)
Nepokornost Organizacije u zaobilaženju Božjeg imenovanog ministra (Ro 13: 4) pretpostavljajući da se interno bavi zločinima seksualne perverzije nad nevinom djecom i frustrirajući policiju da izvršava svoje dužnosti za zaštitu civilnog stanovništva, nije rezultirala Bogom blagoslov, ali u žetvi gorke žetve onoga što su posijali više desetljeća. (Ro 13: 2)
Imenovanjem starješina radi presude u građanskim i krivičnim predmetima, Upravno tijelo je tim ljudima postavilo teret koji Isus sam nije bio voljan pretpostaviti. (Luka 12: 14) Većina je muškaraca nepodobna za tako teške stvari. Za naručivanje domara, perača prozora, ribara, vodoinstalatera i slično da se bave kriminalnim aktivnostima za koje im nedostaje i iskustva, i obuke, je njihovo postavljanje na neuspjeh. Ovo nije ljubavna odredba i očito nije ona koju je Isus nametnuo svojim slugama.

Licemjerje izloženo

Pavao se smatrao ocem onih koje je odgojio u istini Božje riječi. (1Co 4: 14, 15) Koristio je ovu metaforu, ne da bi zamijenio Jehovinu ulogu kao nebeskog Oca, već da bi izrazio vrstu i opseg svoje ljubavi prema onima koje je nazvao svojom djecom, iako su u stvari njegova braća i sestre.
Svi znamo da će otac ili majka voljno dati život za svoju djecu. Upravno tijelo izrazilo je očinsku ljubav prema tim mališanima u publikacijama, na emitovanoj stranici, a u posljednje vrijeme članom GB, Geoffrey Jackson, pred Kraljevskom komisijom u Australiji.
Licemjerje je izloženo kada djela ne odgovaraju riječima.
Prvi nagon ljubavnog oca bio bi utješiti njegovu kćer, maštajući o tome koliko će loše ozlijediti zlostavljača. Preuzeo bi vlast, shvativši da je njegova kćerka previše slaba i slomljena emocionalno da bi to sama radila niti bi to željela. Želeo bi da budu „potoci vode u zemlji bez vode“ i masivna pučina koja će joj pružiti hlad. (Isaiah 32: 2) Kakav bi otac svoju ranjenu kćerku obavijestio da "ona ima pravo sama ići u policiju." Šta bi muškarac rekao da bi to mogla dovesti do prigovora porodici?
Svoje vrijeme i djela su pokazala da je naša ljubav prema Organizaciji. Poput katoličke crkve, i mi želimo zaštititi svoju religiju. Ali našeg nebeskog Oca ne zanima naša Organizacija, već njegova djeca. Zato nam je Isus rekao da se zateći malog znači zavezati lanac oko vlastitog vrata, lanac pričvršćen na mlinski kamen koji će Bog baciti u more. (Mt 18: 6)
Naš grijeh je grijeh katoličke crkve koji je zauzvrat grijeh farizeja. To je greh licemerja. Umjesto da u svojim redovima otvoreno priznajemo slučajeve teškog grijeha, skrivali smo ovo prljavo rublje više od pola stoljeća, nadajući se da naša samopouzdanje kao jedini istinski pravedni ljudi na Zemlji možda neće biti prljava. Međutim, otkriva se sve što smo „pažljivo sakrili“. Naše tajne postaju poznate. Ono što smo rekli u tami sada ugleda svjetlost dana, a ono o čemu smo „šaputali u privatnim sobama, propovijeda se sa internetskih kućica“.
Žanjemo ono što smo posijali, a prijekor koji smo se nadali izbjeći, uvećan je sto puta našim neuspjelim licemjerjem.
__________________________________
[A] Još šokantnije je to što nijedan od ovih slučajeva nije bio prijavljen vlastima od strane australijske podružnice niti od uključenih lokalnih staraca.
[B] Efekte ovoga možda samo vidimo u nedavnoj najavi upućenoj svjetskoj betelskoj zajednici. Organizacija smanjuje pomoćno osoblje poput čistača i osoblja za pranje rublja. Sva izgradnja RTO-a i ogranaka se preispituje, a većina se zaustavlja. Ipak, vodeći brod u Warwicku će se nastaviti. Navedeni razlog je navodno oslobađanje većeg broja radnika za propovjednički rad. To ima šuplji prsten. Napokon, čini se da smanjenje broja 140 regionalnih prevodilačkih ureda ne donosi korist svjetskim naporima propovijedanja.
[C] U sudskim predmetima Pastir Božje stado priručnik za starješine upućuje na to da „posmatrači ne bi trebali biti prisutni za moralnu podršku.“ - ks str. 90, par. 3
[D] Neki će ukazati na 1. Korinćanima 5: 1-5 kao podršku sudskom uređenju kakvo prakticiraju Jehovini svjedoci. Međutim, u tom odlomku nema nikakvih detalja koji podržavaju sudske postupke u današnjoj praksi. U stvari, ne spominju se stariji muškarci koji su donosili odluku za skupštinu. Suprotno tome, u svom drugom pismu Korinćanima Pavle kaže: „Ovaj prijekor koji je iznijela većina dovoljan je za takvog čovjeka ...“ To ukazuje na to da su oba pisma upućena skupštini i da su članovi skupštine bili ti pojedinačno su odlučili da se odvoje od muškarca. Nije bila uključena nikakva presuda, jer su čovjekovi grijesi bili općepoznati, kao i nedostatak pokajanja. Preostalo je samo da svaki pojedinac odluči hoće li se pridružiti ovom bratu ili ne. Činilo se da je većina primijenila Pavlov savjet.
To bi se prenijelo do naših dana, ako bi brat bio uhapšen i suđeno mu zbog zlostavljanja djece, to bi bilo javno poznato i svaki član skupštine mogao bi odrediti hoće li se pridružiti takvom čovjeku ili ne. Ovaj aranžman je daleko zdraviji od tajnog koji postoji do danas u skupštinama Jehovinih svjedoka širom svijeta.

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    52
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x