Moramo li držati subotu da bismo bili spašeni?

Prema Adventistima sedmog dana, religiji od više od 14 miliona ljudi, i ljudima poput Marka Martina, bivšeg JW aktivista koji je postao evanđeoski propovjednik, nećemo biti spašeni ako ne poštujemo subotu—to znači ne vršiti “radi” subotom (po jevrejskom kalendaru).

Naravno, suboti često izgovaraju da subota prethodi Mojsijevom zakonu i da je uspostavljena u vrijeme stvaranja. Ako je to tako, zašto se onda subotnja subota prema jevrejskom kalendaru propovijeda od strane subota? Sigurno u vrijeme stvaranja nije postojao kalendar koji je napravio čovjek.

Ako je princip postojanja u Božjem pokoju aktivan u srcima i umovima pravih kršćana, onda zasigurno takvi kršćani razumiju da smo pravedni našom vjerom, pomoću svetog duha, a ne našim vlastitim ponavljajućim, uzaludnim naporima ( Rimljanima 8:9,10). I, naravno, moramo zapamtiti da su djeca Božja duhovni ljudi, nova kreacija (2. Korinćanima 5:17) koji su svoju slobodu našli u Kristu; slobodu ne samo od ropstva grijehu i smrti, nego i od svih DJELA koje oni čine da bi iskupili te grijehe. Apostol Pavao je to naglasio kada je rekao da ako još uvijek pokušavamo steći spasenje i pomirenje s Bogom ponavljajućim djelima za koja mislimo da nas čine dostojnima (kao kod kršćana koji slijede Mojsijev zakon ili broje sate u službi propovijedanja), onda imamo bili odvojeni od Hrista i otpali od milosti.

„Za slobodu nas je Hristos oslobodio. Stojte, dakle, čvrsto i nemojte da vas još jednom opterećuje ropski jaram...Vi koji pokušavate da se opravdate zakonom bili ste odvojeni od Hrista; otpao si od milosti. Ali vjerom mi željno iščekujemo kroz Duha nadu u pravednost.” (Galatima 5:1,4,5)

Ovo su moćne reči! Nemojte biti zavedeni učenjima subotnjaka ili ćete biti odvojeni od Hrista. Za one od vas koji su možda u procesu da budu zavedeni idejom da se morate "odmarati", morate poštovati vremenski ograničeni šabat od petka do subote od zalaska sunca do zalaska sunca ili će se suočiti s posljedicom primanja oznake zvijer (ili neka druga takva glupost) i tako će biti uništena u Armagedonu, duboko udahni. Hajdemo egzegetski zaključiti iz Svetih pisama bez unaprijed stvorenih predrasuda i logično raspravljati o tome.

Prvo, ako je svetkovanje subote uslov za uključenje u vaskrsenje pravednika sa Isusom Hristom, zar to ne bi spominjao veliki deo dobre vesti o Božjem Kraljevstvu koju su Isus i njegovi apostoli propovedali? Inače, kako bismo mi nejevreji mogli znati? Na kraju krajeva, neznabošci bi imali malo predrasuda ili zaokupljenosti svetkovanjem subote i šta to uključuje za razliku od Jevreja koji su to praktikovali kao sastavni deo Mojsijevog zakona više od 1,500 godina. Bez Mojsijevog zakona koji reguliše šta se može, a šta ne može raditi subotom, savremeni suboti moraju da naprave svoja nova pravila o tome šta čini „rad” i „odmor” jer Biblija ne daje nikakva pravila na taj način. . Ne radeći (Zar neće nositi svoju prostirku?) oni drže ideju o ostanku u Božjem odmoru fizičku, a ne duhovnu ideju. Nemojmo upasti u tu zamku, nego imajmo na umu i nikada ne zaboravimo da smo postali pravedni pred Bogom svojom vjerom u Krista, a ne svojim djelima. “Ali vjerom mi željno iščekujemo kroz Duha nadu u pravednost.” (Galatima 5:5).

Znam da je onima koji dolaze iz organizovanih religija veoma teško da vide da rad nije put do neba, da služe sa Hristom u njegovom mesijanskom Kraljevstvu. Sveto pismo nam kaže da spasenje nije nagrada za dobra djela koja smo učinili, tako da se niko od nas ne može pohvaliti (Efežanima 2:9). Naravno, zreli kršćani su itekako svjesni da smo još uvijek fizička bića i stoga se ponašaju u skladu s našom vjerom kao što je Jakov napisao:

“O glupi čovječe, hoćeš li dokaz da je vjera bez djela bezvrijedna? Nije li naš otac Abraham bio opravdan onim što je učinio kada je prinio svog sina Isaka na oltar? Vidite da je njegova vjera djelovala na njegove postupke, a njegova vjera je bila usavršena onim što je učinio.” (Jakovljeva 2:20-22 BSB)

Naravno, fariseji, koji su maltretirali Isusa i njegove učenike jer su brali glavice žita i jeli ih subotom, mogli su se pohvaliti svojim djelima jer nisu imali vjere. Sa otprilike 39 kategorija zabranjenih aktivnosti za subotu, uključujući branje žitarica za utaživanje gladi, njihova religija je bila zaokupljena djelima. Isus je odgovorio na njihovo nagovaranje pokušavajući im pomoći da shvate da su uspostavili ugnjetavajući i legalistički sistem zakona o suboti kojem nedostaju milosrđe i pravda. On je s njima obrazlagao, kao što vidimo u Marku 2:27, da je “subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote”. Kao Gospodar subote (Matej 12:8; Marko 2:28; Luka 6:5) Isus je došao da pouči da možemo prepoznati da se ne moramo truditi da bismo postigli svoje spasenje djelima, već vjerom.

„Svi ste sinovi Božiji po veri u Hrista Isusa.” (Galatima 3:26)

Kada je Isus kasnije rekao farizejima da će Kraljevstvo Božje biti oduzeto Izraelcima i dato narodu, neznabošcima, koji će dati njegov plod u Mateju 21:43, on je rekao da će nežidovi biti ti koji će dobiti Božja milost. A oni su bili mnogo brojniji narod od Izraelaca, zar ne!? Dakle, slijedi da ako je svetkovanje subote zaista bilo (i nastavlja da bude) suštinski element dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, onda bismo očekivali da ćemo vidjeti višestruka i česta biblijska savjeta koji nalažu novoobraćenim kršćanskim neznabošcima da svetkuju subotu, zar ne zar ne?

Međutim, ako pretražujete kršćanske spise tražeći primjer u kojem je neznabošcima zapovjeđeno da poštuju subotu, nećete pronaći nijedan – ni u Propovijedi na gori, ni u Isusovim učenjima bilo gdje, a ni u knjiga Dela apostolskih. Ono što vidimo u Delima apostolskih i učenika koji subotom propovedaju Jevrejima u sinagogama da poveruju u Isusa Hrista. Hajde da pročitamo neke od ovih prilika:

“Po svom običaju, Pavle je ušao u sinagogu i tri subote je raspravljao s njima iz Svetog pisma, objašnjavajući i dokazujući da je Hrist morao stradati i uskrsnuti iz mrtvih.” (Djela 17:2,3)

“A iz Perge su otputovali u unutrašnjost u Antiohiju Pisidijsku, gdje su u subotu ušli u sinagogu i sjeli. Nakon čitanja Zakona i Proroka, poglavari sinagoge su im poručili: “Braćo, ako imate riječ ohrabrenja za narod, molim vas recite.” (Acts 13: 14,15)

“Svake subote je rasuđivao u sinagogi, pokušavajući uvjeriti i Židove i Grke. A kada su Silas i Timotej sišli iz Makedonije, Pavle se potpuno posvetio reči, svedočeći Jevrejima da je Isus Hrist.” (Djela 18:4,5)

Sabatarijanci će istaći da ti spisi govore da su oni klanjali subotom. Naravno, jevrejski nekršćani su klanjali subotom. Pavle je propovedao onim Jevrejima koji su još uvek držali subotu jer je to bio dan kada su se okupljali. Svaki drugi dan su morali da rade.

Još nešto što treba uzeti u obzir je da kada pogledamo Pavlove spise, vidimo da on troši značajno vrijeme i trud poučavajući razliku između tjelesnih i duhovnih ljudi u kontekstu razumijevanja razlike između Saveza Zakona i Novog Saveza. On podstiče decu Božju da shvate da su oni, kao usvojena deca, vođeni duhom, poučeni svetim duhom, a ne pisanim kodeksom zakona i propisa, ili ljudi – kao što su farizeji, književnici, „vrhunski apostoli“ ili Upravni Članovi tela (2. Korinćanima 11:5, 1. Jovanova 2:26,27).

„Ono što smo primili nije duh svijeta, nego Duh koji je od Boga, da bismo razumjeli šta nam je Bog dao besplatno. To je ono što mi govorimo, ne riječima koje nas je naučila ljudska mudrost, nego riječima poučenim od Duha, objašnjavajući duhovne stvarnosti riječima poučenim od Duha.” (1. Korinćanima 2:12-13).

Razlika između duhovnog i tjelesnog je važna jer Pavle ukazuje Korinćanima (i svima nama) da pod Savezom Mojsijevog zakona Izraelci nisu mogli biti poučeni Duhom jer njihova savjest nije mogla biti očišćena. Pod savezom Mojsijevog zakona, oni su imali samo opskrbu okajanja za svoje grijehe više puta prinošenjem životinjskih žrtava. Drugim riječima, radili su i radili i radili na okajanju grijeha prinoseći krv životinja. Te žrtve bile su samo podsjetnici na grešnu prirodu “jer je nemoguće da krv bikova i jaraca odnese grijehe”. (Hebrejima 10:5)

Što se tiče djelovanja Božjeg svetog duha, pisac Poslanice Jevrejima je rekao ovo:

“Ovim dogovorom [okajanje za grijehe putem žrtvovanja životinja] Duh Sveti je pokazivalo da put do Svetinje nad svetinjama još nije bio otkriven sve dok je prvi šator još stajao. To je ilustracija za sadašnje vrijeme, jer darovi i žrtve koje su prinošene nisu bile u stanju da očiste savjest klanjača. One se sastoje samo od hrane i pića i posebnog pranja — vanjskih propisa nametnutih do vremena reforme.” (Hebrejima 9:8-10)

Ali kada je Hrist došao, sve se promenilo. Krist je posrednik novog saveza. Dok je stari savez, savez Mojsijevog zakona mogao iskupiti grijehe samo krvlju životinja, Kristovom krvlju pročišćenom jednom zauvijek savest svih koji su mu verovali. Ovo je neophodno za razumevanje.

„Jer ako krv jaraca i bikova i pepeo junice poškropi one koji su ceremonijalno nečisti, posveti ih da im tijela budu čista, koliko će više krv Hristova, koji je kroz vječnog Duha prinio Sebe neokaljanog Bogu, očistiti našu savjest od djela smrti, da bismo služili Bogu živome!” (Hebrejima 9:13,14)

Naravno, mnogima je bilo teško shvatiti ili prihvatiti promjenu od Saveza Mojsijevog zakona, sa svojih preko 600 specifičnih pravila i propisa, na slobodu u Kristu. Iako je Bog ukinuo Mojsijev zakon, takva vrsta pravila koja slijedi apeluje na tjelesni um neduhovnih ljudi našeg vremena. Pripadnici organiziranih religija rado slijede zakone i propise, poput fariseja stvorenih u svoje vrijeme, jer ti ljudi ne žele da pronađu slobodu u Kristu. Pošto vođe crkava danas nisu našli svoju slobodu u Hristu, neće dozvoliti da je pronađe ni drugi. Ovo je tjelesni način razmišljanja, a “sekte” i “podjele” (sve hiljade registriranih religija koje su stvorili i organizirali ljudi) Pavle naziva “djelima tijela” (Galatima 5:19-21).

Osvrnuvši se na prvi vek, oni sa “telesnim umom” još uvek zaglavljeni u Mojsijevom zakonu kada je Hrist došao da ispuni taj zakon, nisu mogli da razumeju šta znači da je Hrist umro da nas oslobodi ropstva grehu jer im je nedostajala vera i želju za razumevanjem. Takođe, kao dokaz ovog problema, vidimo Pavla kako grdi nove nejevrejske kršćane zbog toga što su ih pokolebali judaisti. Judaizatori su bili oni jevrejski “kršćani” koje nije vodio Duh jer su insistirali na povratku na stari zakon obrezivanja (otvaranje vrata poštovanju Mojsijevog zakona) kao sredstva za spasenje od Boga. Propustili su brod. Pavle je ove judaiste nazvao „špijunima“. O tim špijunima koji promiču tjelesni način razmišljanja, a ne duhovni ili vjerni, rekao je:

“Ovo je pitanje nastalo jer su ušla neka lažna braća pod lažnim izgovorom da špijuniraju našu slobodu u Hristu Isusu, kako bi nas porobili. Nismo im prepustili ni trenutka, kako bi istina evanđelja ostala s vama.” (Galatima 2:4,5).

Pavle je jasno stavio do znanja da će se pravi vjernici osloniti na svoju vjeru u Isusa Krista i da će biti vođeni Duhom, a ne ljudima koji ih pokušavaju vratiti prakticiranju djela Zakona. U još jednom ukoru Galatima Pavle je napisao:

„Želio bih da naučim samo jednu stvar od vas: jeste li primili Duha djelima zakona ili slušanjem s vjerom? Jesi li tako budala? Nakon što ste počeli u Duhu, da li sada završavate u tijelu?  Zar ste toliko patili uzalud, ako je zaista bilo uzalud? Da li Bog izbacuje svoj Duh na vas i čini li čuda među vama zato što praktikujete zakon, ili zato što čujete i vjerujete?” (Galatima 3:3-5)

Pavle nam pokazuje srž stvari. Isus Hrist je prikovao zapovesti zakona na krst (Kološanima 2:14) i one su umrle sa njim. Hristos je ispunio zakon, ali ga nije ukinuo (Matej 5:17). Pavle je to objasnio kada je o Isusu rekao: „On je tako osudio greh u telu, kako bi se pravedno mjerilo zakona ispunilo u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.” (Rimljani 8: 3,4)

Dakle, evo ga opet, djeca Božja, pravi kršćani hodaju po Duhu i ne brinu se o vjerskim pravilima i starim zakonima koji više ne vrijede. Zato je Pavle rekao Kološanima:

„Zato neka vas niko ne sudi po tome šta jedete ili pijete, ili u pogledu gozbe, mladog meseca ili a Sabbath.” Kološanima 2:13-16

Kršćani, bilo židovskog ili nejevrejskog porijekla, shvatili su da nas je za slobodu Krist oslobodio od ropstva grijehu i smrti i, prema tome, obreda koji su okajali trajnu grešnu prirodu. Kakvo olakšanje! Kao rezultat toga, Pavle je mogao reći skupštinama da biti dio kraljevstva Božjeg ne zavisi od vršenja vanjskih obreda i rituala, već od djelovanja svetog duha koji čovjeka dovodi do pravednosti. Pavle je novu službu nazvao službom Duha.

„Ako bi služba smrti, koja je bila uklesana slovima na kamenu, došla s takvom slavom da Izraelci ne bi mogli gledati u lice Mojsija zbog njegove prolazne slave, neće li služba Duha biti još slavnija? Jer ako je služba osude bila slavna, koliko je slavnija služba pravednosti!” (2. Kor. 3: 7-9)

Pavle je takođe istakao da ulazak u Kraljevstvo Božje nije zavisio od vrste hrane koju su hrišćani jeli ili pili:

„Jer kraljevstvo Božije jeste nije stvar jela i pića, nego pravednosti, mira i radosti u Duhu Svetom.” (Rimljanima 14:17).

Pavle uvijek iznova naglašava da se Kraljevstvo Božje ne odnosi na vanjske obrede, već na traženje molitve za Duha Svetoga da nas pokrene na pravednost putem naše vjere u Isusa Krista. Vidimo da se ova tema iznova i iznova ponavlja u hrišćanskom pismu, zar ne!

Nažalost, subotnjaci ne mogu vidjeti istinu ovih spisa. Mark Martin zapravo kaže u jednoj od svojih propovijedi pod nazivom “Namjera promijeniti vrijeme i zakon” (jedan od njegovih 6 dijelova Proročanstva nade) da održavanje subote odvaja prave kršćane od ostatka svijeta, koji bi uključivao sve kršćane koji ne drže subotu. To je drska primedba. Evo suštine toga.

Poput trinitarijanaca, subotnjaci imaju svoje loše osmišljene predrasude, hrabre i lažne tvrdnje, koje treba razotkriti na način na koji je Isus razotkrio “kvasac farizejski”. (Matej 16:6) Oni su opasnost za Božju decu koja tek počinju da shvataju da ih je Bog usvojio. U tu svrhu, hajde da vidimo šta drugi adventisti sedmog dana imaju da kažu o suboti. Sa jedne od njihovih web stranica čitamo:

Subota je “simbol našeg otkupljenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše odanosti, i a predokus naše vječne budućnosti u Božjem kraljevstvu, i vječni znak Božjeg vječnog saveza između njega i njegovog naroda.” (Sa Adventist.org/the-sabbath/).

Kakva uzvišena zbirka uzvišenih riječi, i sve to bez ijedne biblijske reference! Oni tvrde da je subota vječni znak i pečat Božjeg vječnog saveza između sebe i svog naroda. Moramo se zapitati na koje ljude oni misle. Oni, u stvari, uspostavljaju lažnu doktrinu da subota, kao dio saveza Mojsijevog zakona, postaje vječni savez ispred ili važniji od novog saveza koji je naš nebeski Otac sklopio s djecom Božjom uz posredovanje Isusa Krista (Jevrejima 12:24) zasnovano na vjeri.

Zbunjeni pisac te subotnje internet stranice koristi biblijske grčke termine koji se koriste da identifikuju sveti duh kao znak, pečat, žeton i garanciju odobrenja našeg nebeskog Oca za svoju izabranu Božju djecu i koristi te riječi da opiše subotnji ritual. Ovo je čin bogohuljenja jer se nigdje u kršćanskom pismu ne spominje pečat, znak, znak ili simbol koji se odnosi na subotu. Naravno, vidimo da su termini "znak" i "pečat" često korišteni u hebrejskim spisima koji se odnose na stvari poput saveza obrezanja i saveza subote, ali te upotrebe bile su ograničene na drevne hebrejske tekstove u odnosu na Izraelce. pod jarmom Saveza Mojsijevog zakona.

Pogledajmo Pavlove spise o pečatu, znaku i garanciji svetog duha u mnogim odlomcima koji pokazuju Božje odobravanje prema njegovoj izabranoj usvojenoj djeci na osnovu njihove vjere u Isusa.

„I vi ste takođe bili uključeni u Hrista kada ste čuli poruku istine, evanđelje vašeg spasenja. Kad si vjerovao, u njemu si bio označen sa a pečat, obećano Duha Svetoga koji je depozit koji garantuje naše nasledstvo do otkupljenja onih koji su Božiji posjed – na hvalu njegove slave.” (Ef 1:13,14)

„Sada je Bog taj koji utvrđuje i nas i vas u Hristu. On nas je pomazao, stavio svoj pečat na nas i stavio Njegov Duh u naša srca kao zalog onoga što će doći.” (2 Korinćanima 1:21,22 BSB)

“I Bog nas je pripremio za ovu svrhu i dao nam je Duh kao zalog onoga što dolazi.” (2. Korinćanima 5:5 BSB)

U redu, hajde da sumiramo ono što smo do sada otkrili. Ne spominje se podizanje subote kao pečata Božjeg odobravanja u kršćanskim spisima. To je sveti duh koji je identificiran kao pečat odobravanja na Božjoj djeci. Kao da subotnjaci ne ispoljavaju vjeru u Krista Isusa i dobru vijest koju je on poučavao jer ne razumiju da postajemo pravedni duhom, a ne drevnim, ritualnim djelom.

Ipak, na ispravan egzegetski način, hajde da pažljivo pogledamo koji elementi sačinjavaju dobru vijest da vidimo ima li nagoveštaja bilo kakvog spominjanja svetkovanja subote kao sastavnog dijela prihvatanja u kraljevstvo Božje.

Za početak, pada mi na pamet da napomenem da niz grijeha koji ljude drže izvan Kraljevstva Božjeg nabrojanih u 1 Kor 6-9 ne uključuje neodržavanje subote. Zar to ne bi bilo na listi da je u stvari povišeno kao “vječni znak Božjeg vječnog saveza između njega i njegovog naroda” (prema web stranici Adventista sedmog dana koju smo citirali gore)?

Počnimo čitanjem onoga što je Pavle napisao Kološanima o dobroj vesti. napisao je:

 „Jer smo čuli za vaša vera u Hrista Isusa i vašu ljubav za sav Božji narod, koja dolazi od vas pouzdanu nadu u ono što je Bog sačuvao za vas na nebu. To ste očekivali otkako ste prvi put čuli istinu o Radosnoj vijesti. Ova ista dobra vijest koja je stigla do vas se širi po cijelom svijetu. To svuda donosi plodove mijenjajući živote, baš kao što je to promijenilo vaše živote od dana kada ste prvi put čuli i razumjeli istina o divnoj Božijoj milosti.” (Kološanima 1:4-6)

Ono što vidimo u ovom stihu je da dobra vijest uključuje vjeru u Krista Isusa, ljubav prema cijelom Božjem narodu (koji se više ne smatra samo Izraelcima, već još važnije poganima) i razumijevanje istine o Božjoj divnoj milosti! Pavle kaže da dobra vijest mijenja živote, što podrazumijeva djelovanje svetog duha na one koji čuju i razumiju. Djelovanjem svetog duha na nas postajemo pravedni u Božjim očima, a ne djelima zakona. Paul je to vrlo jasno rekao kada je rekao:

„Jer niko se nikada ne može ispraviti pred Bogom čineći ono što zakon nalaže. Zakon nam jednostavno pokazuje koliko smo grešni.” (Rimljanima 3:20)

Pod “zakonom” Pavle ovdje misli na savez Mojsijevog zakona, koji se sastoji od preko 600 specifičnih pravila i propisa koje je svakom članu izraelskog naroda bilo naređeno da izvršava. Ovaj kodeks ponašanja bio je na snazi ​​oko 1,600 XNUMX godina kao odredba koju je Jahve dao Izraelcima da pokriju njihove grijehe — stoga je zakonski kodeks nazvan „slab kroz tijelo“. Kao što je gore spomenuto u ovom članku, ali vrijedi ponoviti – zakonski zakonik Izraelcima nikada ne bi mogao dati čistu savjest pred Bogom. To je mogla učiniti samo krv Hristova. Sjećate li se šta je Pavle upozorio Galaćane da bilo ko propovijeda lažne dobre vijesti? On je rekao:

„Kao što smo ranije rekli, sada opet kažem: Ako vam ko propovijeda jevanđelje suprotno od onoga što ste primili, neka bude pod prokletstvom! (Galatima 1:9)

Da li subotnjaci propovijedaju lažne dobre vijesti? Da, zato što smatraju da je svetkovanje subote obeležje da su hrišćani, a to nije sveto pismo, ali mi ne želimo da budu prokleti, pa hajde da im pomognemo. Možda bi im bilo korisno kada bismo razgovarali o Savezu obrezivanja koji je Jahve (Jehova) sklopio sa Abrahamom oko 406 godina prije nego što je Savez zakona uspostavljen oko 1513. godine prije Krista.

Bog je takođe rekao Abrahamu,

“Morate držati Moj savez – vi i vaše potomstvo u naraštajima poslije vas… Svaki muškarac među vama mora biti obrezan. Treba da obrežete meso svoje kožice, i to će biti znak saveza između Mene i vas…Moj savez u vašem tijelu bit će vječni savez. (Genesis 17: 9-13)

Iako to čitamo u 13. stihu ovo je trebao biti vječni savez, nije uspelo. Nakon što je Zakonski sporazum okončan 33. n.e., ta praksa više nije bila potrebna. Židovski kršćani su trebali razmišljati o obrezivanju na simboličan način u smislu da im je Isus oduzeo grešnu prirodu. Pavle je pisao Kološanima:

„U Njemu [Hristu Isusu] i vi ste bili obrezani, odbacivanjem svoje grešne prirode, obrezanjem koje je izvršio Hrist, a ne ljudske ruke. I sahranjen s Njim u krštenju, odgajani ste s Njim kroz svoju vjeru u Božju moć, koji Ga je podigao iz mrtvih.” (Kološanima 2:11,12)

Na sličan način, Izraelci su trebali svetkovati subotu. Poput Saveza obrezanja, koji je nazvan vječnim savezom, subota se trebala držati kao znak između Boga i Izraelaca na neodređeno vrijeme.

“…Svakako morate držati moje subote, jer će ovo biti znak između mene i vas za naraštaje koji dolaze, da znate da sam ja GOSPOD koji vas posvećuje…Izraelci moraju držati subotu, slaveći je kao trajni savez za generacije koje dolaze. (Izlazak 13-17)

Baš kao i vječni savez obrezanja, vječni savez subote je okončan kada je Bog dao nejevrejima obećanje preko Abrahama. “A ako pripadate Hristu, onda ste Abrahamovi potomci, naslednici po obećanju.” (Galatima 4:29)

Mojsijev zakon je okončan i Novi savez je postao djelotvoran prolivenom krvlju Isusa. Kao što sveto pismo kaže:

„Međutim, sada je Isus primio mnogo bolju službu, baš kao i savez On bolje posreduje i temelji se na boljim obećanjima. Jer da je taj prvi savez bio bez greške, ni za sekund ne bi bilo traženo mjesto. Ali Bog je našao krivicu na ljudima...” (Jevrejima 8:6-8)

 “Govoreći o novom savezu, on je prvi učinio zastarjelim; i ono što je zastarjelo i starenje će uskoro nestati.” (Hebrejima 8:13)

Kao što zaključujemo, moramo imati na umu da su, kada je Mojsijev zakon prestao, završile i naredbe za svetkovanje subote. Od zalaska do zalaska sunca Pravi kršćani su napustili subotnju subotu i nisu je praktikovali! I kada se vijeće apostola i učenika sastalo u Jerusalimu kako bi razgovarali o tome šta bi se od pogana očekivalo da podržavaju kao kršćanska načela, u kontekstu ponovnog pitanja onih koji se vraćaju na obrezanje kao na sredstvo spasenja, ne vidimo ni pominjanje svetkovanja subote. Odsustvo takvog duhom usmjerenog mandata je najznačajnije, zar ne?

„Jer sveti duh i mi sami smo se zalagali da vam ne dodamo nikakav dodatni teret osim ovih neophodnih stvari: da se uzdržavate od stvari žrtvovanih idolima, od krvi, od onoga što je zadavljeno i od seksualnog nemorala.” (Djela 15:28, 29)

Takođe je rekao,

“Braćo, znate da je u prvim danima Bog napravio izbor među vama da će neznabošci čuti s mojih usana poruku evanđelja i vjerovati.  I Bog, koji poznaje srce, pokazao je svoje odobravanje dajući im Duha Svetoga, kao što je učinio nama. On nije pravio razliku između nas i njih, jer je verom očistio njihova srca. (Dela 15:7-9)

Ono što trebamo prepoznati i meditirati je da je, prema Svetom pismu, naše unutrašnje stanje u Kristu Isusu ono što je zaista važno. Moramo biti vođeni Duhom. I kao što je Petar gore spomenuo i Pavle mnogo puta, ne postoje vanjske razlike u nacionalnosti ili spolu ili nivou bogatstva koje identifikuju Božje dijete (Kološanima 3:11; Galatima 3:28,29). Svi su oni duhovni ljudi, muškarci i žene koji shvaćaju da ih samo sveti duh može potaknuti da budu pravedni i da ne slijedimo rituale, pravila i propise koje su postavili ljudi mi zadobijamo život s Kristom. Ona se zasniva na našoj vjeri, a ne na suboti. Pavle je rekao da su „oni koje vodi Duh Božiji deca Božja“. Ne postoji biblijska potpora da se kaže da je obilježavanje subote identifikacijski znak za Božju djecu. Umjesto toga, unutrašnja vjera u Krista Isusa nas osposobljava za vječni život! “Kada su neznabošci to čuli, obradovaše se i proslaviše riječ Gospodnju, i povjerovaše svi koji su određeni za život vječni.” (Djela 13:48)