Ovotjedna Stražarska kula studija se otvara mišlju da je velika čast biti poslan od Boga kao veleposlanika ili izaslanika da pomogne ljudima da uspostave mirne odnose s Njim. (w14 5/15 str. 8, stavak 1,2)
Prošlo je više od deset godina otkako imamo članak koji objašnjava kako ogromna većina današnjih kršćana ne ispunjava ulogu navedenu u ovim uvodnim odlomcima našeg studijskog članka. 2. Kor. 5:20 govori o kršćanima koji služe kao veleposlanici koji zamjenjuju Krista, ali nigdje se u Bibliji ne spominje kršćani koji služe kao izaslanici da bi podržali te veleposlanike. Ipak, prema prošlom izdanju, "Te se" druge ovce "mogu nazvati" izaslanicima "[a ne veleposlanicima] Božjeg Kraljevstva." (w02 11/1 str. 16, stavak 8)
S obzirom na to koliko je opasno dodavati ili oduzimati bilo što od nadahnutog učenja o Božijoj Radosnoj vijesti Isusa Krista, mora se zapitati preporučljivost podučavanja da Velika većina kršćana koji su ikada živjeli nisu "veleposlanici koji zamjenjuju Krista". (Gal. 1: 6-9) Moglo bi se pomisliti da, ako većina Isusovih sljedbenika ne bi bili njegovi veleposlanici, onda bi se o tome spomenulo u Svetom pismu. Mogli bismo očekivati ​​da se uvede termin "izaslanik" kako ne bi došlo do zabune između klase veleposlanika i klase izaslanika, zar ne?

(2 Korinćanima 5: 20)  Stoga smo veleposlanici koji zamjenjuju Krista, kao da Bog preklinje kroz nas. Kao zamjene za Krista molimo: "Pomirite se s Bogom."

Da je Krist ovdje, molio bi narode, ali nije ovdje. Stoga je preklinjanje prepustio rukama svojih sljedbenika. Kao što nam Jehovini svjedoci, kad idemo od vrata do vrata, nije cilj zagovarati one koje susrećemo da se pomire s Bogom? Pa zašto nas sve ne nazvati ambasadorima? Zašto primijeniti novi izraz za kršćane, osim onog koji primjenjuju sama Pisma? To je zato što ne vjerujemo da je većina Kristovih sljedbenika pomazana duhom. Raspravljali smo o zabludi ovog učenja drugdje, ali dodajmo još jedan zapisnik u tu vatru.
Razmotrite našu poruku kako je rečeno u retku 20: „Pomirite se s Bogom“. Sada pogledajte prethodne stihove.

(2 Korinćani 5: 18, 19) . . .Ali sve je od Boga koji nas je pomirio sa sobom po Kristu i dao nam službu pomirenja, 19 naime, da je Bog pomoću Krista pomirio svijet sa sobom, ne računajući za njih njihove prijestupe, i on nam je obvezao riječ pomirenja.

Stih 18 govori o pomazanicima - onima koji se sada nazivaju veleposlanicima - pomirili su se s Bogom. Oni se koriste za pomirenje svijet Bogu. 
Ovdje se spominju samo dvije klase osoba. Oni koji su se pomirili s Bogom (pomazani veleposlanici) i oni koji se nisu pomirili s Bogom (svijet). Kad se oni koji se nisu pomirili pomire, napuštaju jedan razred i pridružuju se drugom. I oni postaju pomazani veleposlanici koji zamjenjuju Krista.
Ne spominje se treća klasa ili skupina pojedinaca, niti jedan od pomirenog svijeta niti pomirenog pomazanog veleposlanika. Niti nagovještaj treće skupine zvane "izaslanici" ne može se naći ovdje ili negdje drugdje u Pismu.
Opet vidimo da nas ponavljanje pogrešne ideje da postoje dvije klase ili slojevi kršćanstva, jedan pomazan svetim duhom i jedan nepomazani, prisiljava da u Pismo dodamo stvari kojih jednostavno nema. S obzirom da oni koji 'proglašavaju dobrom viješću nešto više od onoga što su kršćani u prvom stoljeću prihvatili jest proklet', a s obzirom na to da smo poticani ne samo da izbjegavamo grijeh, već mu se niti ne približavamo, je li uistinu pametno za nas na taj način dodavati Božju Riječ?

Meleti Vivlon

Članci Meleti Vivlon.
    10
    0
    Volio bih vaše misli, molim vas komentirajte.x